Svako dijete treba porodicu

UNICEF podstiče vladine institucije na svim nivoima vlasti u BiH da djeluju u pravcu smanjenja broja institucionalizovane djece, kroz provođenje mjera koje mogu spriječiti razdvajanje porodica kada god je to moguće, ili kroz traženje alternativa za djecu

UNICEF/Omerbasic

Izazov

Bosna i Hercegovina (BiH) ostvarila je značajan napredak tokom proteklih pet godina u reformi sistema za djecu ali i dalje postoje značajni izazovi kako bi se osiguralo pravo svakog djeteta da odrasta u porodičnom okruženju.

Broj djece bez roditeljskog staranja može se procjeniti samo (definicija „bez roditeljskog staranja“ nije pravni pojam, niti je u sistemu za upravljanje podacima za zaštitu djece u BiH) prema najnovijim (2015) zvaničnim državnim statistikama, kad je broj djece bez roditeljskog staranja iznosio 2.435 (0,35 posto od sve djece).

Smjernice UN o alternativnoj brizi o djeci naglašavaju da siromaštvo ne bi trebalo biti razlog za ulazak u alternativnu/institucionalnu njegu. Potrebno je preduzeti sva sredstva, uključujući odredbe socijalne zaštite, kako bi se to spriječilo. Ipak, prema analizi situacije UNICEF-a 2016. godine, ekonomski faktori smjestili su jednu trećinu djece u institucionalnu njegu. Štaviše, studija je pokazala da većina djece u institucijama (64 posto) navodi da ima najmanje jednog živog roditelja.

Život u ustanovama, posebno dugoročno, može imati štetne efekte na emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj djece. To može uzrokovati kašnjenje u razvoju i poremećaj vezivanja zbog nedostatka mogućnosti za formiranje selektivnih emocionalnih veza zbog premalog broja zaposlenih u institucijama, njihovog rada u smjenama i zbog čestih promjena zaposlenih u tim institucijama. Djeca mlađa od tri godine posebno su u opasnosti od trajnog oštećenja.

Smještanje djece u ustanove trebala bi biti zadnja moguća opcija, i kad je to neophodno trebalo bi biti za najkraće moguće vrijeme. Ipak, i dalje postoji pretjerano oslanjanje na institucije za djecu bez roditeljskog staranja i djecu sa poteškoćama u razvoju. Studija je pokazala da skoro polovina (48,5%) djece bez roditeljskog staranja živi u ustanovama. Broj je još veći za djecu sa poteškoćama u razvoju i bez roditelja (70,7%), a za djecu ispod tri godine bez roditelja (87%).

Rješenje

UNICEF i partneri podržavaju vladinu reformu sistema za brigu o djeci, posebno tranziciju od institucionalizacije do poboljšanja porodične njege i njege zasnovane na zajednici. Obezbjeđivanje kontinuuma usluga njege na nivou zajednice smanjit će broj djece kojima je potrebna alternativna i institucionalna briga.

Ti ciljevi su u skladu sa UN smjernicama za alternativnu zaštitu djece iz 2009. godine, koji promovišu napore kako bi osigurali da se institucionalizacija koristi samo ako je to neophodno i odgovarajuće za djete.

Program UNICEF-a ima za cilj:

  • Jačati socijalnu zaštitu ranjivih porodica kako bi smanjili potrebu za institucionalizacijom poboljšanjem usluga podrške porodici i voditi brigu o društvenim normama i stavovima koji mogu destabilizovati porodični uspjeh kao što su diskriminacija i stigmatizacija djece sa poteškoćama u razvoju,  djece iz romske manjine i samohrane majke. UNICEF pomaže pri obezbjeđivanju vrtića, njege i mogućnostima razvoja ranog djetinstva.
  • Poboljšati odnošenje odluka centara za socijalnu zaštitu. UNICEF obeshrabruje eliminisanje finansiranja institucija koje podstiču nepotrebne plasmane i podržava jačanje kapaciteta i odgovornosti za redovnu reviziju plasmana.
  • Obezbijediti da formalne alternativne njege zadovoljavaju minimalne standarde podržavajući pregled i razvoj zakona, politika i smjernica za potpunu usklađenost sa CRC-om i smjernicama UN-a za alternativnu brigu o djeci. UNICEF pomaže pri uspostavljanju sistematske i dosljedne implementacije i praćenja standarda kvaliteta u institucijama koje brinu za djecu.