SNAGA LJUBAVI

Ponekad priče koje čujemo nisu samo priče. One su ogledala koja nam pokažu snagu ljudskog srca, čak i onda kada mislimo da ga više nema. Ovo je priča o Ahmedu i Aliju. Dva brata. Dva saputnika kroz život koji je prerano postao pretežak.

Ahmed ima 17 godina, a Ali 14. Došli su iz Gaznija, grada u srcu Afganistana, iz naroda Hazara – naroda čije su stranice historije ispisane progonima, strahom i gubicima. Njihova porodica je rasuta po mapi svijeta: roditelji su izbjegli u Iran, sestra je utočište potražila u Pakistanu. Ali nakon što su joj ubili muža, ostala je sama, sa djecom, bez oslonca.

Tako su Ahmed i Ali ostali sami. Bez roditelja, bez sigurnog krova nad glavom, ali ne i bez cilja. Jer ono što ih je nosilo nije bio samo instinkt za preživljavanjem – bila je to ljubav. Ljubav koja ne poznaje granice. Ljubav koja ne traži dozvolu da pređe planine i mora.

Kako bi sakupili novac za put, radili su na građevini u Iranu. Danima, pod nemilosrdnim suncem, nosili su teret odraslih – ne samo na svojim mladim leđima, nego i u srcima koja su prerano naučila šta znači odgovornost. Ahmed nije posustajao. “Moram brinuti o Aliju,” govorio je sebi.

Njihov put bio je dug i strašan. Prošli su Tursku, Grčku, Albaniju, Crnu Goru... sve dok nisu stigli do Bosne i Hercegovine, do prihvatnog centra Ušivak.

„Tu sam ih prvi put srela. U Ahmedovim očima vidjela sam umor starca, ali i čvrstinu stijene. U Alijevim – nježnost koja bi mogla otopiti led, i tračak djetinje nade koja se, uprkos svemu, nije gasila. Nisu tražili mnogo. Samo da ih neko vidi. Da ih neko zaštiti. Da ih neko čuje“ rekla je Admira Dinarević, starateljica i dodaje „Dobila privilegiju da ih uzmem pod svoje starateljstvo. Ta odgovornost nije bila samo profesionalna – bila je duboko lična. Kada sam ih pogledala, nisam vidjela samo dva dječaka iz daleke zemlje. Vidjela sam svoju djecu. Vidjela sam svoje sinove.“

Kroz sistem starateljstva, svakom djetetu bez pratnje u prihvatnom centru pruža se podrška odrasle osobe koja štiti njegova prava i interese. Staratelj je spona između djeteta i svih relevantnih institucija i organizacija. On usmjerava dijete ka dostupnim servisima, brine da dobije zdravstvenu zaštitu, pristup obrazovanju, psihosocijalnoj podršci i pravnoj pomoći. Njegova uloga je da prati dijete u svim važnim koracima, da mu bude oslonac i vodič kroz svakodnevne izazove, kako bi dijete imalo priliku da se osjeti sigurno, informisano i uključeno.

Ahmed sanja da postane IT stručnjak. Govori engleski, vrijedan je, hrabar i strpljiv. Ali kada ga pitate šta želi biti, nasmije se i tiho kaže: „Kao moj brat.“

„Njihova ljubav i odanost podsjećaju me zašto radim ovaj posao. Jer dokle god postoji dijete koje vjeruje u brata, u ljubav, u novi početak – postoji i razlog da se borimo. Za svako dijete.“

Uz podršku UNICEF-a i staratelja World Vision BiH, koji štite prava i osiguravaju najbolji interes djece bez pratnje u pokretu u prihvatnim centrima, djeca rastu, uče, sklapaju prijateljstva, prevladavaju traumatična iskustva te ponovo otkrivaju svoju snagu i potencijal kako bi ostvarila svoje snove.

Ahmed i Ali danas sanjaju Belgiju. Ne zato što misle da je savršena, nego zato što vjeruju da će im tamo biti pruženo ono što nikada nisu imali: dom, sigurnost i budućnost. A ljubav između braće? To je snaga koju ne mogu slomiti ni ratovi, ni granice, ni godine.