Svako dijete ima pravo na zaštitu

"Hvala vam mnogo… osjećam se zaštićeno i sigurno s vama." – tiho je rekao Omar iz Egipta, dok drvenim bojicama boji svoju omiljenu slikovnicu. Njegov put traje već tri duge godine – put ispunjen neizvjesnošću, strahom i nadom koja se, uprkos svemu, još uvijek ne gasi.

Omar ima četrnaest godina. Njegove oči, tamne poput noći, odaju priču koju je prerano morao živjeti. U njima se miješaju tuga, strah, sreća i nada – sve u jednom pogledu.

U prihvatni centar je stigao zajedno sa grupom ljudi iz Egipta. Na put je krenuo sa svojim rođakom, koji je roditeljima obećao da će ga čuvati. Ali prije tri mjeseca, Omar se probudio u migrantskom kampu u Grčkoj i shvatio da njegovog rođaka nema. Nestao je bez traga. Strah ga je obuzeo, a jedini oslonac tada su mu bili poznanici iz grupe. S njima je nastavio put ka Bosni i Hercegovini, iako mu je srce ostalo puno brige – za sebe, ali i za rođaka od kojeg već tri mjeseca nema nikakvih vijesti. "Ja sam najmlađi, povučen i tih… bojao sam se i nisam vjerovao nikome."

Iako je putovao sa drugima, Omar se osjećao usamljeno. Po dolasku u prihvatni centar, starateljica i službenica za zaštitu djece prepoznale su koliko je važno pružiti mu dodatnu pažnju i podršku, posebno kroz aktivnosti koje jačaju njegovu otpornost i doprinose emocionalnom oporavku.

„Organizirali smo kreativnu radionicu u kampu i Omara uključili u grupu vršnjaka. Njegove ruke ubrzo su pronašle mir – u bojama. Najviše voli slikovnice sa životinjama. Svaku životinju boji pažljivo i precizno. Povjerio nam je da želi postati veterinar. Ljubav prema životinjama rodila se tokom njegovog putovanja, dok je bezbroj noći provodio u šumi, slušajući zvukove prirode – među njima i nježne korake ježeva, koji su mu posebno prirasli srcu“ prića Ćamila Koro, a Vedrana dodaje „Omar zna da smo tu uvijek za njega da ga saslušamo i podržimo.Ponekad uz šolju crnog čaja priča o svojim strahovima i nedoumicama. Kaže da sada mnogo lakše zaspi – jer zna da, u slučaju bolesti ili potrebe, ima nekoga ko pazi na njega.“

Omarov napredak je vidljiv. Nakon samo deset dana u prihvatnom centru, njegova soba postala je najšarenija. Zidove prekrivaju slike životinje iz bojanki – one koje ga gledaju dok spava, čekajući dan kada će ih moći liječiti.

Ponekad je dovoljno malo da bi se djetetu vratila nada – topla riječ, širok osmijeh i jedna bojanka.

24-satni servis za zaštitu djece osigurava kontinuiranu brigu, zaštitu i pravovremenu identifikaciju rizika kojima su djeca u centru izložena. Službenici za zaštitu djece blisko sarađuju sa starateljima, centrima za socijalni rad i drugim relevantnim akterima kako bi uvijek stavili najbolji interes djeteta u središte svojih aktivnosti. Oni prepoznaju rane znakove zlostavljanja, nasilja ili eksploatacije, prijavljuju slučajeve nadležnim institucijama te pružaju hitnu i adekvatnu zaštitu. Njihova uloga nije samo preventivna – oni aktivno doprinose očuvanju dobrobiti, sigurnosti i emocionalne stabilnosti djece, stvarajući sigurno i podržavajuće okruženje za njihov rast i razvoj. Ovaj pristup djeci ne omogućava samo pristup ključnim resursima, već i garantuje da su njihove potrebe i prava uvijek prioritet.

Dječaci poput Omara podsjećaju nas zašto radimo ovaj posao. Jer za nas ne postoji noć ni dan, kiša ni sunce, kada je u pitanju njihova sigurnost i dobrobit. Jer svako dijete – bez izuzetka – ima pravo na zaštitu.