Zaštita, povjerenje i nada za djecu u pokretu

Bio je to kišni dan kada je četrnaestogodišnji Omar stigao u prihvatni centar Ušivak. Njegovo lice nosilo je tragove umora, a u očima su se miješali strah i nada. Put iz Sirije bio je dug i iscrpljujuć – prešao je granice suočavajući se s krijumčarima, nasiljem i glađu. Na tom putovanju ostao je sam, razdvojen od porodice, s malim ruksakom koji je nosio sve što mu je preostalo iz života kod kuće.

Dočekala sam ga čim je stigao u centar. S osmijehom sam mu pružila toplu deku i šoljicu čaja, s namjerom da mu pokažem da je ovdje siguran. "Dobrodošao, Omare," rekla sam mu tiho, dok je on, iako još uvijek oprezan, izgledao kao da polako pušta da mu se napetost s ramena smiri. Zbog svoje mladosti i ranjivosti, brzo je postao jedan od onih s kojima sam najviše radila tokom njegovog boravka u centru.

Biti staratelj je prilika da se djeci poput Omara pruži osjećaj sigurnosti, povjerenja i pripadnosti. Također, uloga staratelja je od suštinske važnosti za osiguranje sveobuhvatne zaštite i dobrobiti djece bez pratnje. Svakog dana procjenjujemo njihove potrebe, vodimo se principom najboljeg interesa i djelujemo kao most između djeteta i različitih aktera – medicinskih timova, psihosocijalne podrške, pravnih službi i drugih relevantnih partnera. Fokus je uvijek na prevenciji rizika i stvaranju sigurnog okruženja koje djeci omogućava da se osjećaju zaštićeno i podržano.

Prvi Omarovi dani u centru bili su ispunjeni nesigurnošću. Svaki zvuk ga je podsjećao na opasnosti s puta, a san mu je bio isprekidan. Redovno sam ga obilazila, pitala ga kako je i trudila se da mu objasnim sve što ga čeka. Jednog dana sam mu objasnila da ćemo posjetiti nadležne institucije kako bi podijelio svoja iskustva i dobio potrebnu zaštitu. Njegova priča bila je važna ne samo za njega već i za pružanje pomoći djeci poput njega. Iako je bio nervozan, znala sam da je to korak koji mu može donijeti olakšanje.

Tog dana, dok smo čekali na razgovor, Omar me pogledao s nesigurnošću. "Hoće li me razumjeti?" upitao je tiho. Pružila sam mu osmijeh i rekla: "Ja sam tu uz tebe, nisi sam." Kroz taj razgovor podijelio je fragmente svojih bolnih iskustava, a svaki put kad bi zastao, pogledom bi tražio ohrabrenje. Zajedno smo prošli kroz taj proces, osiguravajući da zna da nije sam u ovoj borbi.

Djeca u pokretu, poput Omara, suočavaju se s brojnim rizicima, uključujući nasilje, trgovinu ljudima i druge oblike eksploatacije. Kao staratelji, oslanjamo se na koordinaciju s institucijama kako bismo osigurali dobrobit i zaštitu djece. Posebno je značajna saradnja sa Službom socijalne zaštite Hadžići, koja nam pomaže da pružimo adekvatan tretman svakom djetetu. Zajednički rad, razmjena informacija i usklađivanje aktivnosti osiguravaju kontinuitet podrške.

S vremenom je Omar pronašao oslonac u centru. Učestvovao je u edukativnim aktivnostima, sprijateljio se s drugom djecom i počeo učiti engleski jezik. "Ćamila me podsjetila da postoje ljudi koji žele pomoći, čak i kad se osjećaš potpuno sam," rekao je jednom prilikom. Njegove riječi bile su potvrda koliko je naš rad značajan.

Biti starateljica nije samo posao – to je prilika da budem oslonac i podrška onima koji su u najranjivijem periodu svog života. Uloga staratelja podrazumijeva saradnju s drugim institucijama kako bismo osigurali da se svako dijete osjeća zaštićeno, sigurno i podržano tokom svog boravka u prihvatnom centru. Ponosna sam što mogu biti dio njihovog putovanja ka boljoj budućnosti. Ovo iskustvo me naučilo da i najmanji gest pažnje i razumijevanja može promijeniti život onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Aktivnosti su omogućene zahvaljujući sredstvima Evropske Unije u sklopu projekta “EU podrška upravljanju migracijama i granicom u BiH” kojeg finansira Evropska unija, a  implementira IOM u partnerstvu s UNHCR-om, UNICEF-om, UNFPA-om i DRC-om.

*Imena djece su izmišljena u svrhu zaštite privatnosti.