U redu je potražiti pomoć - Plavi telefon u zaštiti mentalnog zdravlja
Online i telefonsko savjetovanje za djecu i porodice u Bosni i Hercegovini
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
Plavi telefon je savjetodavna linija za anonimnu i besplatnu pomoć mladima i djeci u Bosni i Hercegovini. Najčešći razlozi zbog kojih im se djeca obraćaju, tiču se mentalnog zdravlja, nasilja ili zlostavljanja. Iz godine u godinu broj poziva koji se tiču mentalnog zdravlja se konstantno povećava. Poređenja radi, svake godine od početka pandemije, bude i do 5 puta više razgovora na ovu temu u odnosu na period prije pandemije pri čemu najveći broj poziva dolazi od djevojčica uzrasta od 10 do 19 godina.
Telefonske linije uvijek su usijane. Savjetnica odgovara na jedan od poziva i čuje ženski glas:
„ Dobar dan! Potrebna mi je pomoć, nemam s kim razgovarati o situacijama koje trenutno prolazim, pa čak ni sa svojim roditeljima i braćom. Nadam se da Vama mogu povjeriti.”
Nakon što je savjetnica ohrabri da nastavi, četrnaestogodišnja Hana* navodi da su njeni problemi počeli prije nekoliko mjeseci kada se njen otac teško razbolio i dobio otkaz na poslu, što je ekonomski ugrozilo cijelu porodicu. Pored njege oca, majka je morala raditi, samo kako bi Hana i njena braća imali bar osnovne stvari. Međutim i ona je pokleknula nakon nekog perioda. Do jučer stabila i funkcionalna porodica našla se u krizi i neimaštini. Hanu je to izuzetno pogodilo.
Nažalost, problemi u porodici, samo su jedna u nizu poteškoća s kojima se Hana suočava.
Od prvog razreda osnovne škole izložena je nasilju. Djevojčica opisuje da je vršnjaci tuku, nazivaju pogrdnim imenima, i ismijavaju njen izgled. Opisala je i situaciju koja se dogodila nekoliko dana prije javljanja Plavom telefonu:“Dvije djevojčice su mi prosule tintu na ruksak i jaknu, jer ja sjedim ispred njih, nije se ništa moglo oprati. Pored toga, bacale su smeće i mrve po mojim stvarima i oko stola, te mene okrivljavale da je to moje. Prijavljivala sam razredniku, ali niko ne reaguje. Niko ne mari za mnom, znaju da sam tu, ali ne obraćaju pažnju, da umrem na sred učionice niko ne bi primjetio.“
U daljem razgovoru sa savjetnicom, Hana otkriva i nešto jako zabrinjavajuće:
„Prije nekoliko mjeseci sam se počela samoozljeđivati, i to još uvijek traje. Moj jedini način da izađem iz tih problema jeste da se ozlijedim, i tako sam ja sve čekala nakon nekog problema da dođem kući i da se režem, po rukama, nogama, u kukovima. Lakše je kad me boli tijelo.“
Međutim, nakon nekog vremena, situacija je postala još ozbiljnija jer se u školi koju pohađa saznalo da se Hana samopovrjeđuje.
Zbog samopovrjeđivanja, Hana je često odlazila kod psihologa i pedagoga, ali je to za nju bilo stresno, jer su je izuzimali sa časova te bi se situacija samo pogoršala kada bi se vratila u učionicu: “Pedagog škole i psiholog me često izuzimaju sa časova i vode na razgovor, što je za mene stresno zbog svega što me čeka kada se ponovo vratim u razred, a to su dobacivanja i izazivanja. Kada su u mom razredu saznali da se samoozljedjujem, neko od njih me je odao čitavoj generaciji, tako da su svi saznali, prestali se družiti sa mnom, počele su te najgore priče i jos uvijek to kruži školom.”
Pored toga što nije naišla na razumjevanje u školi, Hana kaže da ni od roditelja nije dobila podršku i razumjevanje u onoj mjeri u kojoj joj je bilo potrebno. “Niko me ne podržava u porodici. Ako se požalim da mi treba nova odjeća, oni kažu da moraju platiti račune. Kada su saznali da se samozljeđujem, prijetilii su mi da to više ne smijem da radim inače će me kazniti. Svaku priču zaključe tako da kažu da su oni preživjeli rat i ostali normalni te meni neće biti ništa i da mi ne treba stručna pomoć.“
Savjetnica Plavog telefona je u toku razgovora djevojčici pružila podršku, te pokušala da zajedno sa njom osmisli rješenje koje bi bilo najadekvatnije. Jedna od mogućnosti je i prijava sumnje na nasilje. Hana nije odmah pristala na prijavu jer se plašila da bi se time situacija u školi i porodici pogoršala, te da bi tako bila još više bila izložena. No savjetnica je objasnila na koji način funkcioniše prijava i šta bi se moglo dogoditi ukoliko se obavijeste nadležne institucije. Nakon nekoliko sati razgovora sa savjetnicom, Hana je odlučila da ipak prijavi nasilje koje joj se dešava.
Nakon razgovora sa djevojčicom, prijava sumnje na nasilje nad djetetom, sa svim dobijenim informacijama, je poslana nadležnim institucijama, Policijskoj upravi i Centru za socijalni rad.
Pored toga, savjetnica je sa djevojčicom razgovarala i o različitim tehnikama koje bi joj mogle koristiti da se lakše nosi sa neprijatnim emocijama koje osjeća kao i sa samopovjeđivanjem. Djevojčica je kroz razgovor naučila tehniku crtanja po dijelovima tijela po kojima se reže kako bi odgodila samopovrjeđivanje, te tehniku povređivanja sebe na papiru u kojoj nacrta svoju siluetu na papir i kada osjeti poriv sa samopovrjeđivanjem to uradi na papiru umjesto po tijelu.
Dan kasnije Hana se ponovo javila i rekla da su je posjetili predstavnici policije i obavili razgovor sa njom i njenom majkom: „Moram reći da sam se pozitivno šokirala kada su došli. Pitali su da li je sve u redu, da vide da li sam dobro, ima li nekih problema u školi, pa su napravli popis svega toga o čemu sam i sa Vama pričala i rekli su da će kontaktirati školu. Rekli su mi da se mogu obratiti i njima i centru za socijalni rad ako budem imala neki problem.”
Hana se nakon toga nekoliko puta obraćala Plavom telefonu, a u jednom od razgovora je navela da je počela da ide kod psihologa u Dom zdravlja, te da se već osjeća pomalo bolje. U jednom od razgovora podijelila je i kako se osjeća kada razgovara sa savjetnicima Plavog telefona: “Prvi put u životu sam osjetila istinsku podršku i zapravo pravu ljubav, iako nije uživo, nekako ste mi promjenili pogled na život, lakše je kada imate osobu kojoj mozete reći sve a da će vam pomoći i da neće to okrenuti protiv vas. Osjećam se sigurno i čudim se da nakon par sati razgovara možete toliko da utičete pozitivno i da preokrenete moju priču.”
UNICEF u Bosni i Hercegovini, već nekoliko godina je partner udruženja Nova Generacija, koje vodi Plavi Telefon. Savjetodavne linije kao što je i Plavi telefon su važne u promociji i ostvarivanju dječijih prava, jer pružaju sigurnu i pristupačnu platformu za djecu i mlade da dobiju podršku koja im je potrebna. Nude efikasan način da se djeci i mladima pruže tačne informacije, psihološko savjetovanje i da ih se uputi na odgovarajuće usluge ili resurse u njihovim zajednicama te im se na taj način omogući da dobiju stručnu pomoć i podršku. Imajući u vidu potrebe djece i mladih u Bosni i Hercegovini, kao i preporuke Komiteta za prava djece u BIH, te preporuke djece i mladih iz 20 opština, neophodno bi bilo obezbijediti institucionalnu prepoznatljivost i dugoročnu sistemsku podršku i održivost usluga Savjetodavne linije za djecu, te uspostaviti tehničke i formalno pravne uslove za dodjelu Evorpskog jedinstvenog broja za linije od posebnog društvenog značaja - pozivni centar za djecu 111 116
Kako bi se navedeni ciljevi postigli, neophodno je nastaviti dobru partnersku saradnju sa institucijama i organizacijama koje imaju nadležnost pri donošnju odluka koje se odnose na rad i funkcionisanje linije sa djecu.
