Inin glas

Već 13 godina, Plavi telefon je rijetka konstanta za djecu u Bosni i Hercegovini: besplatna, povjerljiva i sigurna linija na kojoj mogu govoriti o svojim najdubljim brigama bez straha od osude. Samo u 2026. godini, usluga koju vodi Udruženje Nova generacija prima u prosjeku 400 poziva mjesečno. Među njima, desetak poziva svakog mjeseca odnosi se na prijave nasilja, a gotovo 70 posto pozivateljica su djevojčice.

Mentalno zdravlje jedan je od najčešćih razloga zbog kojih djeca pozivaju. Ali nekad razgovori postaju još teži. Samoubistvo se često pojavljuje kao tema, posebno među adolescentima uzrasta od 13 do 20 godina. Sve više mladih odlučuje se za kontakt putem chata,  jer im je lakše da o samopovređivanju, suicidnim mislima i nasilju progovore u direktnijoj, pisanoj komunikaciji.

Zanimljivo je i da sve više mladih za Plavi telefon sazna na neočekivan način, preko ChatGPT-ja, koji ih je uputio na ovu uslugu kada su tražili pomoć.

Ovo je priča jedne od njih. Nazovimo je Ina.

Ina ima 13 godina. Za okolinu je tiha djevojka, povučena, ne previše društvena. Tri godine bila je meta žestokog vršnjačkog nasilja u svojoj školi u jednom od gradova u Bosni i Hercegovini. Počelo je riječima, podsmijehom, uvredama, isključivanjem iz društva. Ali I riječi, kako je Ina doživjela, mogu biti oružje. S vremenom je verbalno nasilje ponekad prelazilo i u fizičko. Kući je dolazila s modricama koje nikad nije objašnjavala.

Kod kuće se osjećala nevidljivom. Vjerovala je da se roditelji prema njoj ponašaju drugačije nego prema mlađoj braći i sestrama. Nisu primijetili tišinu koja je zamijenila njen smijeh, ni to da izbjegava zajedničke obroke, ni duge rukave koje je nosila i ljeti. Nikad im se nije povjerila. Izgubila je nadu da bi joj iko povjerovao.

Jednom je skupila hrabrosti i rekla školskom pedagogu. Pedagog je razgovarao s odjeljenjem. Ništa se nije promijenilo. Nasilje se nastavilo, a Ina je naučila bolnu lekciju: traženje pomoći može stvari samo pogoršati.

Zato je prestala tražiti pomoć. Pokušavala je ignorisati okrutnost, vjerujući da će, ako izdrži, nasilje prestati. Nije prestalo. Umjesto toga, bol se okrenula prema unutra. Počela se samopovređivati.

Postojao je jedan trenutak svjetla. Školsko putovanje s vršnjacima iz druge škole, dalje od njenih zlostavljača. Nakratko se osjećala normalno, čak sretno. Mislila je da se stvari okreću nabolje. Ali povratak u školu bio je poput ponovne noćne more. Nasilje je nastavljeno, a očaj se vratio, dublji nego prije. Nije vidjela izlaz.

Jednog dana, Ina je podijelila svoje suicidne misli s osobom iz svog okruženja, nekim ko je slušao bez panike. Ta osoba joj je rekla za Plavi telefon.

Kroz nekoliko razgovora sa savjetnicima Nove generacije, učinila je nešto što godinama nije: progovorila je. Pričala je o nasilju, samopovređivanju, osjećaju nevidljivosti kod kuće. Priznala je da nema volju za životom.

Savjetnici nisu samo slušali. Dali su joj praktične, životno važne savjete. Pitali su je šta voli. Crtanje. Muzika. Zajedno su napravili plan: kad dođu suicidne misli, pokušat će tu energiju preusmjeriti na svoju skicu ili pustiti omiljenu pjesmu. To je bila distrakcija, ali i vraćanje malih radosti.

Ina je, međutim, odbijala prijaviti nasilje. Bila je prestravljena. Nije znala šta će se dogoditi ako pokrene postupak pred Centrom za mentalno zdravlje ili Centrom za socijalni rad. Hoće li je odvojiti od porodice? Hoće li joj iko uopće povjerovati?

Njen strah nije jedinstven. Nova generacija je nedavno provela fokus grupe s adolescentima o njihovoj percepciji rada centara za mentalno zdravlje i socijalnog rada. Rezultati su bili poražavajući. Mnogi mladi ljudi povezuju te institucije s ovisnostima, teškim nasiljem i odvajanjem od porodice. Plaše se da će, ako prijave porodično nasilje, završiti izvan svog doma. Taj strah ih drži u tišini.

Inine savjetnice su to razumjele. Pažljivo su joj objasnile kako izgleda proces upućivanja. I ponudile su drugačiji put.

Uz Inin potpuni pristanak, tim Plavog telefona poslao je anonimnu prijavu. Poslali su je njenoj školi, nadležnom Centru za socijalni rad i policiji. Ime nije bilo navedeno, ali detalji su bili jasni: dijete je tri godine patilo u tišini i treba pomoć.

U roku od nekoliko dana, škola je odgovorila. Potvrdili su da će se slučaj pravilno procesuirati i da će biti uključeni psiholozi. Samo pet dana kasnije, Centar za socijalni rad javio je da su kontaktirali porodicu. Inina majka, naveo je socijalni radnik, nije znala koliko njena kćerka pati. Porodici je ponuđena podrška i smjernice.

Savjetnici Plavog telefona su ujedno s Inom napravili i važan dogovor, obećala im je da neće sebi naškoditi, da će nastaviti da se bori i da će u narednom periodu ponovo kontaktirati Plavi telefon kada joj bude teško. Taj dogovor bio je mali, ali značajan korak ka sigurnosti i povjerenju.

Ina nikad više nije pozvala Plavi telefon.

Ta tišina nije znak neuspjeha, naprotiv to je krajnja mjera uspjeha. Nije morala ponovo zvati jer je dobila pomoć koju je trebala. Škola je sada bila uključena. Centar za socijalni rad je pratio situaciju. Porodica je bila obaviještena. Ali najvažnije je da je Ina je naučila da nije nevidljiva. Naučila je da postoje odrasli koji će joj povjerovati, koji će se boriti za nju i koji će je zaštititi.

Maja Kovačević, savjetnica na Plavom telefonu, s tihim ponosom prisjeća se Ininog slučaja. „Ina nas je naučila da najhrabrije što dijete može učiniti nije da se bori samo, nego da, nakon godina tišine, saopšti istinu nekome ko sluša.”

Inina priča je dokaz moći jedne linije za pomoć. Ali ona je i upozorenje. Plavi telefon radi s ograničenim resursima, a savjetnici spašavaju živote s minimalnim budžetom. Više od 30 posto svih poziva danas se odnosi na mentalno zdravlje, a previše poziva ostaje bez odgovora.

Zato UNICEF i Nova generacija zagovaraju sistemsko, održivo rješenje: institucionalno priznanje Plavog telefona kao usluge od javnog interesa, stabilno dugoročno finansiranje i uvođenje jedinstvenog evropskog broja za dječije linije  116 111.

Nijedno dijete ne bi trebalo da pati u tišini tri godine. Nijedno dijete ne bi trebalo da otkriva spasonosnu liniju preko ChatGPT pretrage. I nijedno dijete ne bi trebalo da se osjeća nevidljivim.

Inina priča je imala sretan kraj, ali i za hiljade drugih Ina širom Bosne i Hercegovine, linija mora ostati otvorena.

Ako ti ili neko koga znaš treba podršku, kontaktiraj Plavi telefon na broj 080 05 03 05, svaki radni dan od 9 do 17 sati. Nisi sam/a.