Svako dijete treba porodicu.

“Djecu izmjestiti iz institucija i osigurati im priliku da žive u svojim porodicama i porodičnom okruženju”

Almir Panjeta za UNICEF
“Djecu izmjestiti iz institucija i osigurati im priliku da žive u svojim porodicama i porodičnom okruženju”
UNICEF/Panjeta
21 Mart/ožujak 2023

Dvodnevna radionica pod nazivom “Svako dijete treba porodicu u organizaciji UNICEF-a BiH u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Federalnim ministarstvom za rad i socijalnu politiku održana je u Sarajevu 15. i 16. marta/ožujka.

Konkretni prijedlozi vezani za prevenciju ulaska djece u sistem zbrinjavanja/smještaja, transformaciju institucija za smještaj djece, hraniteljstvo i osnaživanje kapaciteta uposlenika u službama dječije i socijalne zaštite proizašli s radionice biće temelj daljnjeg rada na izradi konačne mape puta ka transformaciji institucija socijalne skrbi i deinstitucionalizaciju djece.  

“Želimo da društvo ima realnu i potpunu sliku o djeci koja odrastaju bez roditeljskog staranja, potrebno nam je da vjerujete u naše potencijale, i zato želimo da budemo uključeni u donošenje odluka koje nas se tiču i koje su za nas najvažnije, a odnose se na obrazovanje, zdravstvo, zapošljavanje, stambeno pitanje i druge važne odluke. Želimo učestvovati u odluci oko toga koji je najbolji oblik zbrinjavanja, jačati naše kulturne identitete. Tražimo da se promovira važnost vezivanja sa sredinom i porodicom porijekla, da se uvažavaju prava djece i mladih bez obzira gdje oni žive i da se potrebe svakog djeteta individualno tretiraju jer smo svi različite individue”, kazao je na otvaranju Radionice Bilal Kovačević, jedan od učesnika i predsjednik Udruženja za djecu i mlade “Iuventus”.

Jovanka Vuković zamjenica Ombudsmana za djecu RS također je potcrtala značaj učešća djece u donošenju odluka:

“Profesionalci smo i znamo da je najbolji interes djeteta da samo participira u odlukama koje se njih tiču, a u skladu sa UN Konvencijom o pravima djeteta, kao i u skladu sa njihovom uzrasnom dobu i zrelošću, i to je moguće i onda ako nam se ne čini da jeste, ako imamo vrhunske psihologe koji će da dopru do onoga što dijete želi. Praksa pokazuje da se to uvijek ne dešava, da se negdje ispusti mišljenje djeteta o stvari koje ga se tiču, a to je njegovo osnovno pravo”.

Biljana Čamur – Veselinović iz Ministarstva civilnih poslova BiH istaknula je kako je potrebno “nastaviti osnaživati zajednice, porodice, profesionalce, hranitelje i potencijalne usvojitelje da mogu svojim odlukama i djelovanjem podržati pravo svakog djeteta da živi u porodici, a prije svega u svojoj vlastitoj porodici”:

“Zajednički nam je prioritet zaštita najboljeg interesa djeteta, sprečavanje razdvajanja djeteta od njegove porodice, te da ukoliko je to potrebno i samo ukoliko je u najboljem interesu djeteta promovišemo pravo da dijete treba biti smješteno u porodični oblik alternativne brige. Smjernice također preporučuju koncept sveobuhvatne strategije deinstitucionalizacije u čemu vidimo potrebu za daljnjim zajedničkim radom”, kazala je Biljana Čamur – Veselinović, potcrtavajući kako je važno “reformu zaštite djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja zadržati u fokusu donosioca odluka na svim nivoima vlasti.”

Konsultantica UNICEF-a Natia Partskhaladze kazala je kako je posebno važno na jednom mjestu imati sve ključne aktere koji svakodnevno na terenu rade na boljitku djece i njihovih porodica:

“Niko ne zna bolje od vas koliko su porodice važne u životu djece, za njihov razvoj i mogućnosti iskreno vjerujem da ovaj sastanak, kao i sve ono što radite u vašim organizacijama, tome doprinosi. Cilj nam je da jedni drugima još jednom pomognemo u što boljem razumijevanju zbog čega je tako važno doprinijeti reformi sistema zaštite djece u BiH i zbog čega je važno djecu izmjestiti iz institucija i osigurati im priliku da žive u svojim porodicama i porodičnom okruženju, i sav ovaj rad rezultiraće mapom puta koja će sažeti prioritete na osnovu kojih će se kasnije moći izraditi akcioni planovi kako bi se mapa puta implementirala u budućnosti”.

“UNICEF već duže vrijeme skupa sa EU i brojnim partnerima podržava vlade i civilno društvo u ovom regionu da se odmaknu od velikih institucija za djecu ka sistemima brige u porodici i zajednici. Ove reforme su kompleksne, ali direktno doprinose unaprjeđenju brige o djeci i sistemima socijalne zaštite. Naš današnji cilj je da učimo o postignućima tokom protekle faze reforme dječije zaštite, da čujemo vas, vaše savjete i preporuke, vaše naučene lekcije kroz taj proces, i da čujemo ključne preporuke od ključnih aktera za naše daljnje korake u nastavku reforme. U BiH definitivno trebamo zajedničku viziju za reformu dječije zaštite i nadam se da čemo uspjeti da razvijemo mapu puta za deinstitucionalizaciju djece i jačanje usluga u porodici i zajednici”, kazala je Veronika Vashchenko zamjenica predstavnice UNICEF BiH.

Voditelj odjela za razvoj socijalne djelatnosti u Delegaciji EU u BiH Gianluca Vannini potcrtao je podršku EU procesima:

“Vrlo je važno da BiH, kao zemlja kandidat za EU, uloži sve potrebne napore da se okonča institucionalizacija. Imamo zajednički cilj da saznamo šta u ovom procesu djeluje, a šta ne djeluje, Moramo biti sposobni da prepoznamo i razumijemo problem, i uložiti dodatne napore da se nastavi s reformom. EU je ovdje da podrži vlasti u omogućavanju jednakog pristupa pravima i servisima za sve. Trebamo raditi zajedno, u najboljem interesu svih građana”, kazao je Gianluca Vannini, dodajući kako su definirana četiri ključna prioriteta u BiH:

“Prevencija odvajanja djece od njihovih roditelja i porodica kad god je moguće je ključ. Potrebno je više investicija za obezbjeđivanje servisa za podršku djeci i porodicama. Drugu, djeca koja ne mogu biti odgajana u vlastitoj porodici i za koju nije pripremljeno alternativno porodično okruženje, mogu biti smještena na institucionalno zbrinjavanje, ali to treba koristiti samo kao posljednje rješenje i privremenu mjeru, i potrebno je više institucija za obezbjeđivanje brige u porodici i zajednici, posebno hraniteljstva i kuća za manje grupe. Treće je okončanje slanja djece mlađe od tri godine i djece s poteškoćama na institucionalno zbrinjavanje. Četvrto, vezano za parlamente i njihove članove, koji mogu i trebali bi biti među šampionima podizanja svijesti i zagovaranja za ostvarivanje prava svakog djeteta da odraste u porodičnom okruženju”.