Od Doma do doma

Kada je Nada prvi put prešla prag Doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja "Rada Vranješević", imala je 14 godina. Sa njom su u Dom smještena i četvero mlađe braće i sestara. To je bio trenutak kada se jedna porodica raspala, a sistem socijalne zaštite dobio zadatak da pokuša nadoknaditi ono što porodicaviše nije mogla pružiti.

Danas, više od decenije kasnije, Nada je diplomirala, završila je pripravnički staž i zaposlena je u jednoj javnoj ustanovi.

Dom "Rada Vranješević" najstarija je i najveća i jedina ustanovaovog tipa u Republici Srpskoj. Danas u njemu boravi 78 djece i mladih, od novorođenčadi pa sve do 25 godina (uz izuzetak za studente, koji mogu ostati do 26). Obično djeca u domu ostajudo kraja srednjoškolskog obrazovanja, a potom, ako studiraju, mogu ostati i duže.

Ali brojke ne govore cijelu priču. Ono što se zaista dešavaunutar ovih zidova jeste proces, izazovan I kompleksan  alinužan, proces transformacije.

"Mi više ne želimo da budemo samo mjesto gdje djeca žive. Želimo da budemo mjesto odakle djeca kreću u porodicu, u samostalan život, u budućnost", kaže Darijana Kecman, direktorka, koja je na čelo Doma došla je sa jasnim ciljem: da se ustanova transformiše iz kolektivnog smještaja u centar podrškeporodici i zajednici.

Kada student dobije svoj ključ

Nakon što je završila srednju školu, Nada je upisala fakultet. Pred nju se postavilo pitanje: kako studirati kada dom više nijemjesto za odraslu studentkinju?

Baš tada je Dom pokrenuo uslugu stanovanja uz podršku. Vlada Republike Srpske, na inicijativu Ministra zdravlja i socijalne zaštite, dr. Alena Šeranića, dodijelila je Domu stan, namijenjenstudentima, gdje svaki korisnik dobija koordinatora koji radi sa njim i koji se postepeno povlači, na isti način na koji se roditeljipovlače dok mlada osoba sazrijeva.

"Prvih pola godine bilo je teško", prisjeća se Darijana. "Ali ondasu, po prvi put, osjetili draž samostalnosti. Svaki dan su zvali da se pohvale, neko je skuhao ručak, neko očistio stan, Nada položila ispit. "

U tom stanu Nada je provela dvije godine, koliko traje uslugastanovanja uz podršku. To joj je omogućilo da završi fakultetbez brige o krovu nad glavom.

Kako se bližio kraj perioda stanovanja, a Nada je diplomirala, uhvatila ju je panika. Diploma jeste ulaz na tržište rada, ali nijegarancija. Bez novčane podrške roditelja, bez naslijeđenogstana, bez sigurne mreže šta kada izađe iz ovog stana? Gdje će?

"Razgovarali smo satima", kaže Kecman. "Nada je znala da želida radi. Znala je da želi da bude samostalna. Ali nije znala kako. Centar za socijalni rad je obećao jednokratnu podršku za prelazni period, ali niko joj nije mogao garantovati budućnost."

"Otisle smo skupa kod direktora jedne ustanove. ", kažeKecman. Naišle su na razumijevanje. Direktor je ponudio Nadi pripravnički staž. Ali problem je ostajao: trebalo je preživjetinekoliko mjeseci do početka radnog odnosa. Bez plate, bez primanja, Nada je bila u vakuumu. Istovremeno, uslugastanovanja uz podršku se završavala, stan je namijenjenstudentima, a Nada je više nije bila student. Trebalo je naćirješenje.

Tako je Nada angažovana kao instruktorica sporta u predškolskoj ustanovi koja je u sastavu doma "Rada Vranješević". Ona je ostala u radnom odnosu, završilapripravnički staž i danas radi u toj ustanovi.

Dom kao centar podrške

Priča o Nadi nije samo priča o jednoj mladoj ženi. To je priča o tome kako se ustanova za smještaj djece transformiše u neštosasvim drugo.

Još od 2018. godine, Dom "Rada Vranješević" je u procesutransformacije. Plan transformacije, usvojen od strane Vlade Republike Srpske, podrazumijeva sedam novih usluga socijalne zaštite: savjetovalište za porodice u krizi, usluge raneintervencije, podršku hraniteljskim porodicama, dnevni boravakza djecu sa smetnjama u razvoju, stanovanje uz podršku (ono u kojem je Nada živjela kao student), usluge pomoći u kući i terenske socijalne usluge.

Cilj nije zatvoriti Dom. Cilj je promijeniti njegovu svrhu odmjesta u koje djeca dolaze da žive, do mjesta odakle porodicedobijaju podršku da ostanu zajedno.

Ovaj proces provodi Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštiteRepublike Srpske i Javna ustanova Zavod za socijalnu zaštitu uzpodršku UNICEF-a i sredstava Evropske unije (IPA 2020), implementira se projekat "Jačanje sistema socijalne i dječije zaštite za pružanje inkluzivnih usluga i sprečavanjeinstitucionalnog zbrinjavanja djece".

Svako dijete treba porodicu

UNICEF u Bosni i Hercegovini godinama zagovara jednu jasnuporuku: svako dijete treba porodicu. Zato je jedan od ključnihciljeva transformacije jačanje sistema hraniteljstva. Višehraniteljskih porodica znači manje djece u domovima. Višepodrške hraniteljima znači stabilniji smještaj. A više ulaganja u prevenciju znači da se porodice ne razdvajaju, prije nego što imiko pruži ruku.

Nada danas radi. Ima posao, sama plaća svoj smještaj, ima plan. Svaki dan se čuje sa Darijanom, ne zato što mora, nego zato štoje tih godina nastala veza koja nije samo profesionalna. To je veza između djeteta koje je izgubilo nadu i odrasle osobe koja je odbila da odustane.

Jer svako dijete ima pravo da odrasta uz ljubav, sigurnost i nadu. Svako dijete treba porodicu.

Ukoliko ste zainteresovani za hraniteljstvo ili podrškuporodicama u krizi, obratite se svom najbližem centru za socijalni rad. Svako dijete treba porodicu, a vi možete biti ta porodica.