Prava kroz igru: Igraj, poštuj, uključuj

Kroz smijeh, igru i sportske izazove učenice i učenici Osnovne škole “Hamdija Kreševjaković” iz Kaknja, na radionici održanoj u okviru projekta „Prava kroz Igre – Sigurno i inkluzivno djetinjstvo“, učili su o dječijim pravima.

“Osim što sam naučila mnogo o svojim pravima, današnja radionica kod mene je razvila i znatiželju da naučim još više, shvatila sam bolje koliko vrijedimo i koliko su naša prava važna. Radionica mi se svidjela upravo jer je bazirana na dječijim pravima, i mislim da je ovakav način učenja dobar kako bi djeca poboljšala svoja znanja i zainteresovala se da saznaju više o svojim pravima”, kazala nam je nakon radionice Ena, učenica devetog razreda ove škole.

Ishak je sedmi razred iste škole, i kaže kako mu se radionica također mnogo svidjela. Smatra da su prava učenica i učenika jako važna i da o njima treba stalno da se govori: 

„Niko ne bi trebao biti izdvojen ili isključen iz društva. Važno je da djeci govorimo o njihovim pravima, da poznaju koja su njihova prava kako bi ih znali tražiti. Niko ne bi trebao narušavati tuđa prava, niti govoriti nekome da je manje vrijedan ako je drugačiji — to niko ne želi da čuje o sebi“.

Radionica u Kaknju jedna je od nekoliko regionalnih radionica “Prava kroz igru - igraj, poštuj, uključuj” koje se održavaju u okviru Projekta koji se provodi s ciljem jačanja jednakih prava za svu djecu – bez obzira na to gdje žive, a igra je prostor gdje djeca uče, rastu i pripadaju.

Radionicu su na zanimljiv i djeci razumljiv način vodili psihologinja Sanela Šehić Bajramović, trenerica i edukatorica Nejra Šabeta iz Osnovne škole “Hamdija Kreševljaković” i moderatorica Sportskih igara mladih Amina Duraković.  Kroz “kuću prava” s djecom su obradile pravo na sigurnost i zaštitu, nediskriminaciju, učešće i mišljenje, igru i odmor, te zdravlje i razvoj.

“Ovih pet prava psihološki se odlično uklapaju jer sport pruža prirodan prostor za njih: sigurnost, uključenost, mišljenje, igru i odmor. Tako sam i koncipirala „kuću prava“: temelj je pravo na nediskriminaciju, zidovi su sigurnost i zaštita granica, a tek kad se dijete osjeća sigurno može izraziti mišljenje i biti uvaženo. To onda vodi do igre, dogovora i mentalnog i fizičkog zdravlja”, kaže Sanela Šehić Bajramović, psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja, dodajući kako se u radu s djecom trudi što više koristiti primjere iz života:

“Kod novih generacija pažnja bolje funkcioniše kroz igru, iskustvene zadatke i situacije u kojima se pitaju: „Da li je ovo primjenjivo na nas ili ne?“ Mislim da je ovaj model funkcionalan, zanimljiv i da bi bilo dobro uključiti još više grupa kroz ovaj model koji je vizualan i lak za pamćenje. Ovo mi je peti grad i stvarno vidim da odlično reagiraju i nastavnici i djeca. Nekad je čak nastavnicima zanimljivije, ali djeca se takožer u velikoj mjeri uključe, posebno kad govorimo o kršenju prava”, kaže, dodajući kako je kroz projekat izradila i priručnik “Ahritektura dječijih prava: Od temelja do krova” namijenjen nastavnicama i nastavnicima koji su također prošli kroz radionice:

“Nastavnici i nastavnice u školama dobili su priručnike i radiće radionice po istom modelu – kroz „kuću prava“ i set igara prilagođenih uzrastu. Oni će sve to primjenjivati u svojim razredima, a cilj je da se program proširi i pokrije što širi spektar djece i škola”.

Kroz radionicu je prošla i Nejra Šabeta, nastavnica i profesorica tjelesnog i zdravstvenog odgoja u OŠ Hamdija Kreševljaković i Gimnaziji ‘Muhsin Rizvić’ u Kaknju, koja je sada u ulozi edukatorice:

“Ovaj način govora o djeci i dječijim pravima, kroz radionice i konkretne primjere, do sada mi je definitivno najkorisniji i najbolji. Pričalo se jezikom koji je djeci prihvatljiv, a radionica je na mene ostavila toliko snažan utisak da sam poželjela organizirati nešto slično i privatno – s roditeljima djece koju treniram, ali i širom lokalnom zajednicom. Govorilo se o stvarima koje živimo svaki dan, a ne samo kroz prezentacije i slajdove”, kaže Nejra Šabeta, dodajući kako će joj naučeno, uz priručnik, biti od velike koristi u daljnjem radu:

“Naravno da ću koristiti ovaj priručnik u školi. Posebno je važan jer je kreiran za trenere i nastavnike sporta. Do sada sam već primjenjivala mnoge stvari, a radionica mi je bila i potvrda da sam u velikoj mjeri na dobrom putu. Ali svi mi trebamo sebe korigovati, dopunjavati i uvoditi nove pristupe – i svakako ću ih koristiti.  Također sam trenerica u odbojkaškom klubu, u stalnom kontaktu s djecom, njihovim potrebama i njihovim pravima, i vjerujem da uz ljude koji su svjesni, edukovani i sposobni, ova prava možemo primijeniti u pozitivnom kontekstu, zaštititi sport i vratiti njegovu pravu vrijednost, te djecu uvesti u sport na najbolji mogući način.“