Inicijativa za potpunu zakonsku zabranu fizičkog kažnjavanja djece

Elizabeta Lukačević, Biro za ljudska prava Tuzla: „Fizičko kažnjavanje djece zakonski je zabranjeno u većini zemalja regije, nadamo se da će uskoro biti i u BiH."

Razgovarao: Almir Panjeta
Elizabeta Lukačević
UNICEF

26 Septembar 2019

„Zabrana i ukidanje tjelesnog kažnjavanja je obaveza prema međunarodnom zakonu o ljudskim pravima. Tjelesno kažnjavanje ne utječe samo na emocionalno ponašanje i akademske performanse djeteta, nego vodi i ka smanjenju samopoštovanja i dostojanstva djeteta. “

Elizabeta Lukačević, Biro za ljudska prava Tuzla

Obaveza svih zemalja uključujući i BiH je reformisati svoje zakone i preduzeti odgojne i druge mjere radi zabrane i ukidanja svakog tjelesnog kažnjavanja djece. U kojoj je fazi inicijativa za izmjenu porodičnih zakona u FBiH kada je u pitanju direktna zabrana tjelesnog kažnjavanja djece?

Inicijativa je trenutno u formi prijedloga. Upućena je prije godinu dana prema Ministarstvu pravde, a prije četiri mjeseca je zvanično ušla u porceduru na prijedlog jedne zastupnice Zastupničkog doma Federalnog parlamenta. Trebalo je da krajem juna bude na dnevnom redu, ali s obzirom da Zastupnički dom nije imao rukovodstvo sjednica je odgođena, tako da je ostavljeno za jesen. Očekujemo odgovore resornih ministarstva – i Ministarstva pravde i Ministarstva rada i socijalne politike koji su zaduženi za porodične zakone u Federaciji BiH.

Koje sve zakone i u kojoj mjeri treba izmijeniti?

Na početku Kampanje polovinom 2018. smo se odlučili za porodično zakonodavstvo jer nam je bilo važno da na neki način otvorimo vrata za ovu temu. Zabrana tjelesnog kažnjavanja trenutno je regulisana okvirnim zakonom za osnovno i srednje obrazovanje u BiH, ali fizičko kažnjavanje djece u kući nije tretirano kroz normativu. Trenutno je fizičko kažnjavanje djece zakonom zabranjeno u većini zemalja regije Evrope i srednje Azije. Posljednje zemlje koje su usvojile zabranu su Francuska (juli 2019.) i Kosovo (juni 2019.). Nadamo se da će Bosna i Hercegovina slijediti taj primjer. Mi smo na početku Kampanje proučili iskustva drugih zemalja u našem okruženju, i njihove početke rada na tome. Hrvatska je na primjer još prije 15 godina pokrenula veliku kampanju koja je bila dio kampanje Vijeća Evrope. Oni su zabranu fizičkog kažnjavanja djece tretirali i kroz krivično i kroz porodično i prekršajno zakonodavstvo. Trajalo je to najmanje osam godina, ali su napravili izmjene u sva ova tri segmenta. Imajući na umu sva iskustva zemalja u okruženju svjesno smo se odlučili početi izmjenama porodičnog zakona koji prilično dugo nije doživio izmjene i dopune, još od 2005. Tema je široka i podrazumijeva mnogo toga, za sada je to porodični zakon što ne znači da se neće i širiti ako u dogledno vrijeme postignemo neki uspjeh.

Kako je inicijativa prihvaćena?

Kada smo predstavili inicijativu, prva povratna informacija iz Federalnog ministarstva pravde bila je da se razmatraju dublje promjene porodičnog zakona što zahtijeva mnogo više vremena. Mi smo za sada uputili tek nekoliko amandmana kako bi se to uvelo u sistem. Jasno nam je da ukidanje fizičkog kažnjavanja djece mora uključiti tri segmenta: pravna reforma je samo jedna od tih, a tu su svakako i reforme politika te podizanje nivoa svijesti. U okviru Kampanje smo se dosta bavili legislativom vezanom za porodično zakonodavstvo, ali i podizanjem nivoa svijesti jer je tema prilično tabuizirana. Kroz podizanje nivoa svijesti dosta smo radili i u školama sa djecom i najdraža stvar koju smo uradili i koja se pokazala odličnom jeste i pozorišna predstava koju smo radili u saradnji sa Pozorištem mladih u Tuzli čiji su scenarij radila djeca od 11 do 14 godina koja su dio tog ansambla.

Kako je došlo do ideje da se o ovoj temi govori kroz predstavu i kako je ona prihvaćena?

Kao organizacija se dugo godina bavimo zagovaranjem zakonske reforme. Isprobali smo razne alate kako doći do određenih društvenih promjena, i ovo sa predstavom je ispalo jako dobro jer smo otkrili novi način kako se približiti djeci i mladima i gdje oni počinju da pomiču neke stvari naprijed. Kroz projekat s UNICEF-om smo imali planiranu samo jednu premijeru, ali je pokazan veliki interes i zadnjih mjeseci je prikazana u četiri grada i dobijamo nove zahtjeve. Javila nam se tako i škola iz Bugojna koja također želi da se ta predstava i kod njih prikaže. Pokušavamo naći dodatna sredstva da se ona prikaže ne samo u Bugojnu nego u još najmanje četiri-pet škola u kojima postoji interes.

Dogovor je bio da 30-ak djece iz ansambla donesu svoje priče, priče iz okruženja ili škole o tome kako oni vide fizičko kažnjavanje. Kada su uz pomoć koordinatora i umjetničkog direktora napravili predstavu i sami su bili svjesni da su otvorili neke teme koje nisu bile lagane. Na premijeri u maju prošle godine bilo je dosta roditelja i njihova prva reakcija je bila “Pa nisu to baš tako važne stvari”. Bilo je interesantno i na okruglim stolovima u Federaciji gdje su i ljudi iz institucija i dio izvršne i zakonodavne vlasti pitali “Zašto sada problematizirate te stvari kada ima puno važnijih stvari u BiH?” tako da vidite da su se neke stvari uvriježile kao normalne. Predstava je za dobnu skupinu od 5. do 9. razreda, ima pozitivnog efekta i vidjećemo šta će se novo dogoditi na polju legislative i čekamo šta će se dogoditi sada početkom jeseni.

Koja je razlika između stavova onih koji spadaju u ona 55 procenta, i poruka koju su uputila djeca kroz predstavu?

Djeca se proteklu deceniju uključuju u polje zaštite dječijih prava i svjesniji su nekih stvari sada nego su bili ranije, kao što je slučaj i sa nasiljem u porodici o čemu prije 15 godina niko nije ozbiljnije pričao  dok žene nisu postale svjesnije i dok nisu počele prijavljivati te stvari. Tako je sada i sa djecom – jednostavno bolje sagledavaju neke stvari koje im roditelji nameću i daju poruke koje su drugačije.

Obaveza svih zemalja uključujući i BiH je reformisati svoje zakone i preduzeti odgojne i druge mjere radi zabrane i ukidanja svakog tjelesnog kažnjavanja djece. U kojoj je fazi inicijativa za izmjenu porodičnih zakona u FBiH kada je u pitanju direktna zabrana tjelesnog kažnjavanja djece?

Inicijativa je trenutno u formi prijedloga. Upućena je prije godinu dana prema Ministarstvu pravde, a prije četiri mjeseca je zvanično ušla u porceduru na prijedlog jedne zastupnice Zastupničkog doma Federalnog parlamenta. Trebalo je da krajem juna bude na dnevnom redu, ali s obzirom da Zastupnički dom nije imao rukovodstvo sjednica je odgođena, tako da je ostavljeno za jesen. Očekujemo odgovore resornih ministarstva – i Ministarstva pravde i Ministarstva rada i socijalne politike koji su zaduženi za porodične zakone u Federaciji BiH.

Koje sve zakone i u kojoj mjeri treba izmijeniti?

Na početku Kampanje polovinom 2018. smo se odlučili za porodično zakonodavstvo jer nam je bilo važno da na neki način otvorimo vrata za ovu temu. Zabrana tjelesnog kažnjavanja trenutno je regulisana okvirnim zakonom za osnovno i srednje obrazovanje u BiH, ali fizičko kažnjavanje djece u kući nije tretirano kroz normativu. Trenutno je fizičko kažnjavanje djece zakonom zabranjeno u većini zemalja regije Evrope i srednje Azije. Posljednje zemlje koje su usvojile zabranu su Francuska (juli 2019.) i Kosovo (juni 2019.). Nadamo se da će Bosna i Hercegovina slijediti taj primjer. Mi smo na početku Kampanje proučili iskustva drugih zemalja u našem okruženju, i njihove početke rada na tome. Hrvatska je na primjer još prije 15 godina pokrenula veliku kampanju koja je bila dio kampanje Vijeća Evrope. Oni su zabranu fizičkog kažnjavanja djece tretirali i kroz krivično i kroz porodično i prekršajno zakonodavstvo. Trajalo je to najmanje osam godina, ali su napravili izmjene u sva ova tri segmenta. Imajući na umu sva iskustva zemalja u okruženju svjesno smo se odlučili početi izmjenama porodičnog zakona koji prilično dugo nije doživio izmjene i dopune, još od 2005. Tema je široka i podrazumijeva mnogo toga, za sada je to porodični zakon što ne znači da se neće i širiti ako u dogledno vrijeme postignemo neki uspjeh.

Kako je inicijativa prihvaćena?

Kada smo predstavili inicijativu, prva povratna informacija iz Federalnog ministarstva pravde bila je da se razmatraju dublje promjene porodičnog zakona što zahtijeva mnogo više vremena. Mi smo za sada uputili tek nekoliko amandmana kako bi se to uvelo u sistem. Jasno nam je da ukidanje fizičkog kažnjavanja djece mora uključiti tri segmenta: pravna reforma je samo jedna od tih, a tu su svakako i reforme politika te podizanje nivoa svijesti. U okviru Kampanje smo se dosta bavili legislativom vezanom za porodično zakonodavstvo, ali i podizanjem nivoa svijesti jer je tema prilično tabuizirana. Kroz podizanje nivoa svijesti dosta smo radili i u školama sa djecom i najdraža stvar koju smo uradili i koja se pokazala odličnom jeste i pozorišna predstava koju smo radili u saradnji sa Pozorištem mladih u Tuzli čiji su scenarij radila djeca od 11 do 14 godina koja su dio tog ansambla.

Kako je došlo do ideje da se o ovoj temi govori kroz predstavu i kako je ona prihvaćena?

Kao organizacija se dugo godina bavimo zagovaranjem zakonske reforme. Isprobali smo razne alate kako doći do određenih društvenih promjena, i ovo sa predstavom je ispalo jako dobro jer smo otkrili novi način kako se približiti djeci i mladima i gdje oni počinju da pomiču neke stvari naprijed. Kroz projekat s UNICEF-om smo imali planiranu samo jednu premijeru, ali je pokazan veliki interes i zadnjih mjeseci je prikazana u četiri grada i dobijamo nove zahtjeve. Javila nam se tako i škola iz Bugojna koja također želi da se ta predstava i kod njih prikaže. Pokušavamo naći dodatna sredstva da se ona prikaže ne samo u Bugojnu nego u još najmanje četiri-pet škola u kojima postoji interes.

Dogovor je bio da 30-ak djece iz ansambla donesu svoje priče, priče iz okruženja ili škole o tome kako oni vide fizičko kažnjavanje. Kada su uz pomoć koordinatora i umjetničkog direktora napravili predstavu i sami su bili svjesni da su otvorili neke teme koje nisu bile lagane. Na premijeri u maju prošle godine bilo je dosta roditelja i njihova prva reakcija je bila “Pa nisu to baš tako važne stvari”. Bilo je interesantno i na okruglim stolovima u Federaciji gdje su i ljudi iz institucija i dio izvršne i zakonodavne vlasti pitali “Zašto sada problematizirate te stvari kada ima puno važnijih stvari u BiH?” tako da vidite da su se neke stvari uvriježile kao normalne. Predstava je za dobnu skupinu od 5. do 9. razreda, ima pozitivnog efekta i vidjećemo šta će se novo dogoditi na polju legislative i čekamo šta će se dogoditi sada početkom jeseni.

Koja je razlika između stavova onih koji spadaju u ona 55 procenta, i poruka koju su uputila djeca kroz predstavu?

Djeca se proteklu deceniju uključuju u polje zaštite dječijih prava i svjesniji su nekih stvari sada nego su bili ranije, kao što je slučaj i sa nasiljem u porodici o čemu prije 15 godina niko nije ozbiljnije pričao  dok žene nisu postale svjesnije i dok nisu počele prijavljivati te stvari. Tako je sada i sa djecom – jednostavno bolje sagledavaju neke stvari koje im roditelji nameću i daju poruke koje su drugačije.

Inicijativa za potpunu zakonsku zabranu fizičkog kažnjavanja djece
UNICEF

Koliko je bitno ići uporedo na povećanje svijesti i zakonska reforma, i čemu dati prednost? Da li zakonu koji bi pratilo povećanje svijesti, ili obrnuto?

Ima i treći segment – reforma politika koja uključuje strateške i akcione planove koji podržavaju ovu inicijativu. Ono što je pozitivno jeste da akcioni plan Vijeća za djecu podrazumijeva dio strateškog cilja vezanog za zabranu fizičkog kažnjavanja djece, a i kao zemlja članica Vijeće Evrope obavezni smo da uskladimo svoje zakonodavstvo prema svim međunarodnim konvencijama. Dakle, potpuna promjena prelazi na tri nivoa - kroz reformu zakona i razvoj politike, jačanje pravde, socijalne skrbi, zdravstvenog i obrazovnog sistema te promjenom društvenih normi i stavova koji odobravaju fizičko kažnjavanje djece.

U kojoj mjeri bi uvođenje zabrane tjelesnog kažnjavanja djece u zakone uz adekvatne sankcije ili disciplinske mjere pomoglo promjeni svijesti?

Zabrana fizičkog kažnjavanja znači osigurati da su sva djeca jednako zaštićena prema zakonu o napadu - ko god da je počinitelj i bez obzira na to je li napad počinjen kao „disciplina“ ili kazna.

Kao najmanji i najugroženiji članovi društva djeca zaslužuju više, a ne manje, zaštite od napada. Osnovna svrha zakonske zabrane je edukativna - pružanje jasne izjave da bilo koji nivo ili oblik fizičkog kažnjavanja više nije prihvatljiv - nego kažnjiv. “

Koliko je važan multidisciplinaran pristup problemu, kroz obrazovni, zdravstveni i pravosudni sistem?

Bliska saradnja vrlo je važna, posebno između škola i centara za socijalni rad koji postoje, ali tamo gdje vidimo da postoji još i neki prostor koji nije ispunjen. Bitna je i njihova saradnja s policijom, ali i s drugim institucijama zaduženim za zaštitu dječjih prava. Dva ključna aktera su porodica i škola i mislim da o tome treba više razgovarati u školama.

Kako najadekvatnije pružiti sistemsku podršku porodici za nenasilno rješavanje problema i izbor alternativnih oblika disciplinovanja djece?

Ono što još uvijek nedostaje  a to smo vidjeli i kroz ovaj rad, to su porodična savjetovališta pri centrima za socijalni rad ili kao samostalne jedinice koje bi pružili adekvatnu podršku i roditeljima i djeci. Porodična savjetovališta postoje u nekim sredinama i obično su uz centar za socijalni rad, ali ih u više sredina nema, a vidi se potreba za takvim servisom. Pored toga, vrlo važan segment su i centri za mentalno zdravlje koji mogu pomoći u nekim situacijama. Pedagozi u školama su nam govorili kako imaju potrebu za saradnju i sa centrima za socijalni rad i centrima za mentalno zdravlje i zajednička interresorna saradnja je neophodna. Tu su naravno zdravstvo i porodična medicina koji bi trebali da budu uključeni. Porodični ljekari vrlo rijetko prijavljuju slučajeve u kojima kod djece primijete neke povrede jer izbjegavaju da se ‘kose’ s roditeljima.

U kom pravcu će se inicijativa nastaviti?

Kad govorimo o podizanju svijesti, to se ne odnosi samo na djecu, nego i na institucije, roditelje, porodične ljekare i predškolski odgoj u toku kojeg bi trebalo početi raditi s djecom. Ono što je zasigurno da se kampanja nastavlja ovim tempom, nadam se da ćemo u dogledno vrijeme imati više sredstava da podizanje nivoa svijesti stavimo na veći nivo jer ono što smo vidjeli je da postoji raspoloženje da se ova priča pokrene jer, kao što smo već konstatovali Francuska je bila zadnja od zemalja EU koja je tu promjenu napravila u januaru ove godine, i više od 56 zemalja u svijetu ima to regulisano. Švedska je bila prva u svijetu koja je to zakonski regulirala još 1979. godine i mislim da je krajnje vrijeme da se te stvari pokrenu i kod nas.