Dragocjena pomoć u igri života

„Nosit ću ove naočale stalno, valjda neću ostati bez njih u igri“, dječijom jednostavnošću desetogodišnja Maisa sažima svoj prethodni neuspjeli pokušaj prelaska granice s ciljem nastavljanja daljnjeg kretanja prema EU. U njenom svijetu riječ „Igra“ ne predstavlja igru sa vršnjacima, izvor radosti ili brige o ukrasima za kosu. Igra (The Game) je sleng za prelazak granice s ciljem napredovanja prema onome što njeni roditelji procjenjuju kao perspektivnu budućnost.

Maisine su oči prepune nade, a zahvaljujući izazovu pred kojim je upravo, i njene brige konačno, barem na trenutak, postaju brige uobičajene za njene vršnjakinje širom svijeta: ona je u optičarskoj radnji i pokušava se odlučiti koji joj okviri za naočale najbolje pristaju. U pokušaju da isproba naočale preko zaštitne maske koja je obavezna za nošenje prilikom boravka u zatvorenim prostorijama, Maisa nije sigurna jesu li bolji ljubičasti okviri, ili treba odabrati one koje je prve isprobala - roze; maska ju nezgodno onemogućava da cijelo lice pogleda u ogledalu, a presretni tata Zerin joj i nije od neke pomoći u odabiru. Njene oči boje čokolade bljeskaju u trenutku kada pada odluka: stakalca s ljubičastim okvirima na njenom nosiću odabrana su za polazak u zajedničku avanturu sa trenutnom adresom u bišćanskom prihvatnom centru Sedra. „Stvarno se nadam da ću ih na sljedećem gameu uspjeti sačuvati“, ponavlja nam ona, dok tata Zerin zahvaljuje optičaru na strpljenju i odvojenom vremenu, pa zagrljeni zajedno izlaze iz cazinske optičarske radnje. Tu ih je prethodno dovela ekipa iz UNICEF-a i Danskog vijeća za izbjeglice (DRC) koja je organizirala i omogućila ovaj događaj koji će zasigurno promijeniti Maisin „pogled na svijet“, uprkos svim preprekama.

U igri u kojoj su najveći ulozi ljudski životi, iza Iranke Maise je cijeli niz gameova, još otkako je s roditeljima prije godinu dana krenula iz rodnog Teherana. Tada je još imala multifokalne leće koje su adekvatne u borbi protiv njenog strabizma. No, nepredvidivi život na migrantskoj ruti učinio je da Maisa ostane bez svojih dragocjenih leća mnogo ranije nego što je njena porodica dospjela u Bosnu i Hercegovinu. Ipak, njena se sreća promijenila zahvaljujući UNICEF-ovom partnerstvu sa DRC-om: stižu dragocjene naočale koje će joj omogućiti nastavak liječenja strabizma i pomoći joj da popravi vid. Stoga, dok ulazi u auto koje će je odvesti nazad u prihvatni centar, naglas obećava da će, čim prođe zaštitne kapije Sedre, otići zahvaliti medicinskoj ekipi u Pedijatrijskoj ambulanti prihvatnog centra i svima onima koji su pomogli vratiti sjaj njenim desetogodišnjim okicama. Zna Maisa koliko je dragocjen poziv koji omogućava da pomognete drugima jer i sama želi postati doktorica kad odraste, i pita se koliko ju još gameova dijeli od njenih želja.

„Zahvaljujući“ prethodnom neuspjelom prelasku granice ka boljem životu na sjeveru Evrope,  Maisa je do sada propustila bilo kakvu priliku za školovanje. No, njen engleski teče s tolikom lakoćom i elokventnošću da skoro zaboravite da sjedite u skromnoj pedijatrijskoj ambulanti prihvatnog centra Sedra, i olako pomislite da djevojčica koja priča s pedijatricom obavlja svoj sistematski pregled prije upisa u prestižnu internacionalnu školu. Ne zna tačno objasniti zašto priželjkuje da se njeno lutanje evropskim kontinentom sretno završi na upravo na tlu Engleske, ali možda je osoblje prihvatnog centra donekle zaslužno i za to: „Oni me uče engleski jezik i zahvaljujući njima, sve bolje govorim, jer želim da se što jasnije izrazim“, kaže svojoj farsi prevoditeljici.

Zdravstveni radnici ne mogu sa sigurnošću dati adekvatnu procjenu o tome koliko trenutno djece ambulanta opslužuje svojim uslugama, obzirom da djeca često idu na game sa članovima obitelji, neki se vraćaju, dolaze novi, odlaze – mijenja se struktura i dob korisnika. U centar su pretežno smještene porodice sa djecom, tako da je i potreba za pedijatrijskim uslugama već odavno pristuna. Prema riječima ekipe pedijatara, djeca se u ambulantu najčešće javljaju zbog uobičajenih opštih pregleda, respiratornih i gastrointestinalnih infekcija, a vodi se briga i o bebama, uz preglede, terapije i usluge previjanja. Ukoliko nije moguće da se u ambulanti djetetu pruži adekvatna usluga ili terapija, djeca se u upućuju u kantonalnu bolnicu Bihać ili u dom zdravlja Cazin. Maisa je zahvaljujući ovako uređenom zdravstvenom sistemu dobila uputnicu za oftalmologa. Ukupan broj djece kojoj je pružena medicinska pomoć u ovoj ambulanti od januara do septembra ove godine je nešto veći od 750.

Maisin je problem srećom bio mnogo lakše rješiv od mnogih na koje nailaze djeca migranti, izbjeglice i maloljetnici bez pratnje. Shvata da je ostati „samo“ bez naočala i ličnih stvari zapravo mnogo bolje od onoga što game ponekad „odnese“ odraslima. Za mnoge od njih nema prolaska dalje. A prolazak dalje je ono o čemu Maisa sanja otkako je krenula na svoj nesigurni put: o londonskoj kiši, britanskom akcentu i mogućnosti da koristi svoje oči u punom kapacitetu. Jer život, bio igra, ili nešto više od toga, je osnovno ljudsko pravo koje pripada i maloj teheranskoj junakinji, a nove naočale s ljubičastim okvirima vraćaju joj nadu u bolje sutra – mogućnost da ponovo uputi pogled ka jasnijoj i ljepšoj budućnosti.

„Zahvaljujući DRC-u i uz podršku EU, te našim partnerima koji rade unutar prihvatnih centara, otkako smo osnovali pedijatrijske jedinice Sedra i Borići, kvaliteta i broj usluga pruženih djeci koja trebaju zdravstvenu zaštitu značajno su se povećali s pozitivnim utjecajem na pojedince, obitelji, migrantsku zajednicu, kao i na javno zdravstvo. Pomenuta pomoć namijenjena i maloljetnicima bez pratnje koji su smješteni u prihvatnim centrima Bira i Miral. Osim osnovnih usluga, tu su i usluge imunizacije, sistematski pregledi, oftamološke i dentalne usluge, konsultacije i obuke za djecu i odrasle. Prošli smo i prvi ciklus imunizacije koji je obuhvatio 500 djece u USK, a nastavljamo sa idućim ciklusom u USK, kao i u Sarajevskom kantonu“, kaže Amila Madžak, službenica za obrazovanje u UNICEF-ovom uredu u Bihaću, pozdravljajući i angažman organizacije Feniks, koja pruža usluge zaštite zdravlja djece do pet godina. Ostali partneri sa kojima UNICEF sarađuje na terenu su Save the Children, Médecins de Monde (MDM), Church World Service (CWS), World Vision, te centri za socijalni rad Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Ključ i Hadžići.

*Ime je promijenjeno radi zaštite identiteta maloljetnika