Dječji kutak me podsjetio na vrijeme kada sam radila u školi

U Privremenom prihvatnom centru Borići u Bihaću borave porodice sa raznih strana svijeta, od Bliskog Istoka, preko Afrike, pa sve do Južne Amerike. Bez obzira na sve razlike, djeca rado zajedno provode vrijeme u dječjem kutku, gdje imaju priliku da predahnu na sigurnom mjestu, zajedno se igraju i zajedno uče. Iako roditelji i inače rado šalju djecu u dječji kutak jer tako mogu imati i vremena za sebe, jedna žena svakodnevno dolazi sa svojim dječacima, razgovara sa osobljem dječjeg kutka o planu aktivnosti za taj dan i daje svoje prijedloge. Svakog dana se zadržavala sve duže i onda je nakon nekoliko dana zamolila osoblje kutka da zajedno sa svojom djecom učestvuje u aktivnostima.

Njeno ime je Leila (33) i u prihvatni centar Borići je stigla iz Sirije sa svoja dva dječaka – Amir (5) i Ali (6). U Siriji je bila profesorica matematike.

„ Nakon smrti mog muža, njegova porodica je prekinula kontakt sa mnom. Oni su siromašni i shvatila sam da smo im moja djeca i ja teret. Morala sam mnogo raditi da preživimo. Shvatila sam da moramo napustiti Siriju ako želim obezbijediti normalan život sebi i svojoj djeci.“

„Putovali smo sa grupom ljudi. Nismo imali novca za prevoz pa smo danima pješačili i spavali pod vedrim nebom. Najduže smo se zadržali u Turskoj. Tu smo ostali skoro 6 mjeseci. Čistila sam restorane, kafiće i stanove. Pokušavala sam da se legalno zaposlim ali je to bilo nemoguće iako sam po profesiji profesorica matematike.“

Zbog straha da putuje sama sa malom djecom, Leila se priključila grupi migranata koja je iz Turske krenula u Srbiju i Bosnu. Granice su prelazili noću i danima hodali kroz šume. Tako su stigli u Sarajevo, a od Sarajeva do Bihaća su uspjeli doći autobusom.

Dječji kutak osigurava dobrobit djece koja se nalaze u teškim situacijama što podrazumijeva i djecu izbjeglice i migrante. Program zaštite i brige za djecu u kampu Borići World Vision BiH implementira zajedno sa lokalnom nevladinom organizacijom LAN, uz podršku UNICEF-a i World Vision-a Njemačke, te osigurava zbrinjavanje i zaštitu djece migranata i izbjeglica.

„ Ovdje imamo toplu sobu i hranu, a moja djeca mogu da se igraju i uče. Dječji kutak me podsjetio na vrijeme kada sam radila u školi i uživam da dolazim ovdje. Moja djeca su sretna. Osoblje dječjeg kutka ima lijep pristup i način komunikacije sa djecom i roditeljima.“

Iako je zadovoljna uslovima, Leila je ipak odlučila da nastavi putovanje.

„Mislim da ovdje ne mogu ostati jer ni ljudi u Bosni i Hercegovini nemaju posla. Sigurna sam da ću u Evropi obezbijediti svojoj djeci dobar život, ali uvijek ću biti zahvalna ljudima u Bosni i dječjem kutku u prihvatnom centru Borići.“

*Imena u priči su izmijenjena u svrhu zaštite identiteta