Svjesnost o važnosti dojenja nije dovoljna - neophodna je i podrška

Zaštita dojenja je zajednička odgovornost - ovogodišnji je slogan Svjetske sedmice dojenja, koja se obilježava od 1. do 7. avgusta.

Nineta Popovic
Dojenje Lamija i Dunja
UNICEF/Kajevic
30 Juli/srpanj 2021

Dojenje je ključno za preživljavanje, prehranu i razvoj dojenčadi i male djece te zdravlje majki. Majčino mlijeko štiti novorođenčad od infekcija, pomaže razvijanje imuniteta, blagotvorno je za probavu i optimalan rast, a utvrdjeno je da dojenje unapređuje bliskost majke I bebe, dok direktan tjelesni kontakt sa majkom, doprinosi osjećaju sigurnosti i kasnijem psihosocijalnom razvoju. S druge strane, majke koje doje, imaju manje šanse od razvoja karcinoma dojke, te se brže vraćaju u tjelesnu formu nakon poroda. Preporučeno je isključivo dojiti bebu do navršenih šest mjeseci života, a potom nastaviti uz dohranjivanje, do druge godine života ili duže, ukoliko to odgovara i mami i bebi.

Zašto je onda potrebno zaštitit dojenje i od koga?

Prvenstveno od agresivnog marketinga Industrije zamjena za majčino mlijeko, što mnoge države nastoje regulisati usvajanjem Međunarodnog kodeksa o marketingu zamjena za majčino mlijeko i nacionalnim zakonima. Nažalost, uprkos činjenicama da u svijetu problem dječije smrtnosti usljed gladi ili neadekvatne ishrane jos uvijek postoji, a usljed mjera restrikcije zbog pandemije COVID-19, te ekonomskog slabljenja porodica, situacija se pogoršava.

Ko onda ima odgovornost da zaštiti dojenje?

Svi, od donosilaca odluka, preko zdravstvenih institucija, zdravstvenih radnika, poslodavaca, medija, stručnjaka, do članova porodice, kolega i prijatelja. Svako u svom domenu rada može olakšati uspostavu i nastavak procesa dojenja, podrškom, savjetom, preuzimanjem obaveza, promocijom, njegom, omogućavanjem fleksibilnih radnih sati ili samo ohrabrenjem.

Ali ko ima najveću moć da sačuva dojenje?

Imaju je zapravo, one dvije figure sa UNICEF-ovog logotipa, iza kojih stoji svijet. Mama i beba.

Lamija je jedna od članica tima za obrazovanje u UNICEF-u. Prije četiri mjeseca je postala mama predivne Dunje, ali spletom okolnosti  i jedna od onih hrabrih žena, koje su i trudnoću i porod i prve dane majčinstva provele u vrijeme teškog vala pandemije COVID-19.

“Iako nisam imala mnogo fizički neugodnih simptoma, trudnoća je bila jako izazovna. Osjećala sam strah od zaraze, a vrijeme u izolaciji je suzilo moj krug podrške. Nisam mogla viđati drage osobe i bila sam zabrinuta za starije članove porodice. Godinu dana ranije sam imala porod koji beba nije preživjela, tako da je moja trudnoća bila ispunjena vrlo komplikovanom kombinacijom emocija: srećom, tugom i anksioznošću. Trudnoća mi se činila beskrajno dugom, ali su neki dani bili bolji od drugih i nalazila sam trenutke uživanja.  Bilo mi je potrebno mnogo podrške i razumijevanja, prvenstveno mog partnera ali i doktora koji mi je vodio trudnoću. “ kaže Lamija.

 

 

Svjesnost o važnosti dojenja nije dovoljna - neophodna je i podrška
UNICEF/Kajevic

Beba Dunja je na svijet došla carskim rezom uz opću anesteziju, tako da su se mama i beba upoznale tek dan poslije- nakon povratka sa odjela za intenzivnu njegu.

“Susret sa bebom je bez konkurencije moj najljepši trenutak u životu, a ubrzo nakon naših prvih pogleda sam pokušala da dojim. Moram priznati da nisam bila dovoljno spremna za dojenje. Iako sam tokom trudnoće čitala o važnosti dojenja, na neki način sam podcijenila njegovu kompleksnost. Ubrzo sam shvatila da je dojenje svojevrstan zanat, te da postoji mnogo detalja na koje moram obratiti pažnju. Po otpustu iz bolnice potražila sam pomoć medicinske sestre specijalizirane za dojenje koja mi je mnogo pomogla. Također, pomogle su mi i određene online grupe za podršku dojenju u kojima su se nalazili odgovori na moja mnogobrojna pitanja.“, prisjeća se Lamija.

Strah je naš najveći neprijatelj. Dovoljna je mala sumnja da poljulja samopouzdanje mame koja doji. I Lamija je to iskusila, nakon što je na jednom pregledu pedijatrica primijetila da se bebino dobijanje na težini usporilo. To je onaj trenutak sa kojim se mnogo majki susrelo. Ili ćemo podleći strahu, savjetima okoline, marketingu čijeg uticaja često nismo ni svjesne i posegnuti za lakšim rješenjem, ili ćemo pronaći svoju i bebinu moć, kako bi zaštititli dojenje. Lamija i Dunja su je pronašle ovako:

„Odlučila sam slušati savjete specijaliziranih sestara za dojenje i vlastiti instinkt. Dojila sam na zahtjev, radila kompresije i dodatno stimulisala proizvodnju mlijeka pumpicom. Ubrzo se produkcija mlijeka povećala u skladu sa potrebama, a beba sada uredno dobija na kilaži.  Također sam spoznala da je dojenje divna prilika za povezivanje nas dvije i da uživam dojiti. Moje kolege i kolegice znaju da ja volim brojeve, pa sam morala izračunati da sam u prva tri mjeseca u prosjeku dojila šest sati dnevno! Shvatila sam da nije dovoljno da majke budu svjesne važnosti dojenja, nego im je potrebno mnogo podrške. Moj partner i naše mame su bili tu za mene, kako bih se ja mogla fokusirati na dojenje.“

Sedmica dojenja 2021
UNICEF/Kajevic

UNICEF u Bosni i Hercegovini već decenijama podržava inicijativu Bolnice prijatelji beba, čiji je osnovni postulat podrška majkama da uspostave dojenje odmah po porodu. Lamija je imala mnogo podrške doktora i prvenstveno medicinskih sestara - od prvih koraka nakon operacije pa sve do otpusta iz bolnice. Dobila je i korisne savjete od medicinskog osoblja u vezi brige o sebi i bebi, a naročito su joj bile značajne posjete patronažne sestre nakon otpusta.  No ipak misli da se podrška dojenju u samim bolnicama može unaprijediti i posvetiti joj još više pažnje.

Iako medju trudnicama i dojiljama ponekad postoji otklon prema vakcinama, Lamija je iskoristila prvu dostupnu priliku da se vakciniše protiv COVID-19.

„Nakon što sam istražila dostupne resurse SZO-a i UNICEF-a u vezi vakcinacije dojilja i nakon konsultacija sa svojim ginekologom odlučila sam da se vakcinišem kako bih zaštitila svoju bebu, porodicu i sebe. Primila sam vakcinu, uz nuspojave groznice i temperature dan nakon vakcinacije. Nastavila sam da dojim i beba nije imala nikakvih problema. Moj partner je također vakcinisan , kao i većina naših prijatelja i porodice bilo kroz redovni program vakcinacije u BiH ili u Srbiji, tako da uz određene mjere zaštite možemo napokon uživati sa našom bebom i ljudima koje volimo.“

U Bosni i Hercegovini, posljednje Istraživanje višestrukih pokazatelja, provedeno je davne 2012.g., a pokazalo je poražavajući podatak da je u to vrijeme samo 16% majki iskljucivo dojilo svoje bebe. Novije podatke nemamo, no pored programa podrske UNICEF-a, nadamo se da ce i Lamijina i Dunjina prica, doprinijeti da taj broj bude mnogo veći.