”Shvatio sam grešku i koliko sam sretan što dobijam drugu šansu”

Kada je pozvan da se javi u policiju nakon što se potukao s vršnjacima, tada 14-godišnji Muamer* iz Bihaća uplašio se da bi mogao završiti u zatvoru i dobiti dosje koji bi mu ograničio mnoge snove u budućnosti.

“Bavim se džudom. Da sam dobio dosije, imao bih problem kada trebam putovati na takmičenje u inostranstvo… Mislim da bi mi to pravilo problem i kod daljeg školovanja i kod pronalaženja posla”, priča nam Muamer. On je već završio odsluženje odgojne preporuke “rad u humanitarnoj organizaciji” koja mu je tada izrečena i koju je obavio radeći u Udruženju “Žene sa Une” u Bihaću.

“Kada je završen čitav proces, u kojem su sa mnom razgovarali službenici iz policije, tužilaštva, Centra za socijalni rad, koji su mi dolazili i u posjetu kući i u školu, rečeno mi je da postoji ta opcija. Prihvatio sam i dobio priliku da radim 15 sati kod “Žena s Une”, prisjeća se Muamer dodajući kako mu je vrijeme brzo prošlo i kako mu je rad u korist zajednice pomogao:

“Dobro je osjećati se korisnim, dolazio sam u Udruženje, obavljao razne poslove, pomagao im; išao sam u Dnevni centar, gdje sam najčešće šiljio olovke djeci kojih je bilo jako puno.  Uvidio sam da svakom poslu treba pristupiti ozbiljno i da za sve treba uložiti puno truda”, kaže Muamer. Njegova mama Selveta* dodaje kako je njoj kao roditelju najvažnije što je njen sin dobio drugu šansu koju je, kaže, objeručke prihvatio:

“Svi mi pogriješimo nekad, djeca još lakše nego odrasli. Na početku je za nas sve to bio šok, ali smo vidjeli da se radi o ljudima koji nisu tu da bi njega kaznili, već da bi mu pomogli da izađe na pravi put. Psihološki je bilo lakše kad smo shvatili da je poruka svega “Pogriješio si, možeš se popraviti”, a ne “pogriješio si, sad ćemo te kazniti i obilježiti za sva vremena”, i na tome smo zaista zahvalni svima koji su se uključili. Sve skupa pozitivno je djelovalo na njega ali i na čitavu porodicu”, priča Muamerova mama dodajući:

“Dobio je priliku da radi, i puno mi je draže i puno je bolje za njega što je to vrijeme proveo u korisnom radu i sa ženama iz Udruženja,gdje mogao mnogo korisnih stvari čuti i naučiti, nego da je dobio dosije. Da je kažnjen i zatvoren sa nekim lošim društvom mogao bi samo pokupiti loš uticaj”, dodaje mama.

Prema riječima Aide Behrem direktorice Udruženja “Žene sa Une” u kojem je od početka provođenja ove odgojne preporuke volontiralo 40 dječaka i djevojčica, tokom priprema za provođenje mjere u obzir se uzimaju svi parametri i za svako dijete se pravi individualni plan.

“Cilj je da se ne remete školske ni vanškolske aktivnosti djeteta, i da se ni u jednom momentu ne osjeti isključenim ili da nešto propušta u vrijeme kada je kod nas na aktivnostima. Kada je došlo do izricanja mjere Muameru bio je raspust, ali je on završavao ispit za skipera na raftingu, i njegov boravak u nekom od naših servisa uskladili smo s njegovim obavezama kako bi nesmetano sve završio”, pojašnjava Aida Behrem.

 

Muamer danas ima 15 godina, položio je za skipera, voli rafting, a kaže i kako je sve bolji u džudou.

“Bio sam treće mjesto na državnom prvenstvu. Pripremamo se za klupsko takmičenje u Splitu, a nadam se da ću uz još uspjeha na takmičenjima uspjeti i da konkurišem za reprezentaciju BiH.  Vjerujem da imam dobre šanse. Najbitnije da je sve sada iza mene; shvatio sam gdje sam pogriješio i koliko sam imao sreće da dobijem drugu šansu. Ništa slično se od tada nije ponovilo, i neće - okrenut sam naprijed, želim sa što boljim uspjehom završiti osnovnu i srednju školu i fakultet i biti inžinjer elektrotehnike”, iznosi svoje planove.

Aida Behrem iz Udruženja “Žene sa Une” kaže kako djeca koja obavljaju ovu odgojnu preporuku u udruženju rade kao volonteri, bez dodatnog viktimiziranja i diskriminacije.

“Radi se o djeci koja počine neko lakše djelo i na ovaj način im se pomogne da se osjete korisnim, da vide da neko brine i da ima neko kome je stalo. Na koncu shvate gdje su pogriješili, da to što su uradili nije prihvatljivo i da je kažnjivo”, kaže Aida Behrem dodajući kako u ovom udruženju imaju kapacitet da dječake i djevojčice uključe u razne aktivnosti:

“Zavisno od sposobnosti, afiniteta i potreba, neki budu kod nas u prostorijama Udruženja i angažirani su na svakodnevnim aktivnostima, imamo još Dnevni centar, Sigurnu kuću i mobilni tim gdje također neke uključimo. Ono što je najvažnije jeste da veliki broj njih i nakon okončanja mjere pokažu zainteresiranost da nastave s volontiranjem, pozovemo ih kad god imamo neke humanitarne akcije i rado nam se priključe”, dodaje.

Lejla Alagić iz Centra za socijalni rad Bihać kaže kako se odgojne preporuke izriču kada maloljetnici počine lakše krivično djelo i kada pokažu iskreno kajanje:

“Ovakva mjera može se izreći jednom. U slučaju recidiva izriču se druge mjere. Ono što je pozitivno da u ovim slučajevima recidiva skoro da nema ili ih je malo, kaže Lejla Alagić dodajući da na osnovu dosadašnjih podataka mjere smatra uspješnim:

“Mislim da je razlog tome što mladi shvate da sistem postoji i da funkcioniše, vide da neko o njima vodi računa, osjete se korisno, i na koncu – ne dođu u kontakt sa drugim prestupnicima koji bi na njih mogli ostvariti negativan uticaj”, kaže, dodajući da su i druge slične mjere također uspješne:

“Pored ovih, uspješna je na primjer i medijacija-posredovanje, mjera u kojoj se počinilac izvini okrivljenom, nekoliko ih je uspješno izvršeno i zadovoljni smo. Prije mjere i jednoj i drugoj strani se pošalje informativni letak. Ključno je kajanje počinioca. Mjera je provedena isključivo ako oštećeni prihvati izvinjenje”, dodaje Lejla Alagić. Alternativne mjere uspješnim smatra i Željka Bobić koja ima bogato radno iskustvo u Centru za socijalni rad u Bihaću:

“Radim ovaj posao već 33 godine, i mogu reći da je prije bio mnogo veći broj maloljetnih počinilaca krivičnih djela nego danas. Već 15 godina imamo trend opadanja broja maloljetnih recidivista, a zadnje 2-3 godine bilježimo veliki pad ukupnog broja maloljetnih počinilaca. Sve to se dešava otkako su pocele sistemske reforme, i uz alternativne mjere predviđene novim zakonom”, zaključuje.

UNICEF u Bosni i Hercegovini, uz podršku vlada Švicarske i Švedske, kroz višegodišnje inicijative podržava jačanje sistema zaštite djece u kontaku sa zakonom. Aktivnosti programa  “Pravda za svako dijete” realizovane su u partnerstvu sa Biroom za ljudska prava Tuzla, a poseban fokus je na pružanju kvalitetnih usluga za djecu koja imaju potrebu za institucionalnom podrškom kroz sigurnosni (policiju i pravosuđe) i sektor socijalne zaštite – bilo da su u pitanju prestupnici, zaštićeni svjedoci ili žrtve nasilja.

*Ime je promijenjeno radi zaštite identiteta maloljetnika