Rodno zasnovano nasilje u Bosni i Hercegovini: tišina koja ugrožava živote

Sarajevo, 7.3.2025.Svakog mjeseca u 2024. godini, jedna žena u Bosni i Hercegovini izgubila je život zbog rodno zasnovanog nasilja. U isto vrijeme, SOS linije za prijavu nasilja primile su više od 17.000 poziva u posljednje tri godine, pokazujući koliko je problem duboko ukorijenjen i koliko žena traži pomoć u tišini. Dok se ovaj problem često prepoznaje u statistikama, iza svake brojke stoji život, porodica, i zajednica koja trpi posljedice. Preživjele nastavljaju dalje s ožiljcima koje društvo rijetko vidi, dok su one koje nisu preživjele postale dio sumorne statistike koja se ne mijenja.

Pravosudni sistem i zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini suočavaju se s ozbiljnim izazovima u zaštiti žrtava rodno zasnovanog nasilja, dodatno otežanim fragmentacijom nadležnosti između entiteta i Brčko Distrikta, što dovodi do neujednačene primjene zakona i zaštitnih mjera. Femicid kao najekstremniji oblik nasilja nad ženama nije dovoljno prepoznat u zakonodavstvu, što dovodi do blagih kazni za počinioce. Posljedice femicida ne pogađaju samo žrtve već i njihovu djecu, koja nakon ubistva majke ostaju bez sigurnog porodičnog okruženja. Mnoga djeca završavaju u sistemu socijalne zaštite, u domovima za nezbrinutu djecu ili kod hraniteljskih porodica, dok se suočavaju s teškom traumom i nesigurnom budućnošću. U isto vrijeme, djeca često nisu prepoznata kao žrtve koje trebaju posebnu zaštitu, pa su psihosocijalni programi u ovakvim slučajevima rijetki i neprilagođeni djeci sa traumatskim iskustvima, ostavljajući ih bez adekvatne podrške u procesu oporavka.

Izvještaj Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine upućen Lanzarote komitetu donosi ključno upozorenje o tome kako sistem ne uspijeva adekvatno zaštititi djecu od nasilja. Mnoga djeca ne znaju kome da se obrate kada dožive nasilje jer nemaju izgrađen 'krug povjerenja' – mrežu osoba kojima vjeruju i koje ih mogu zaštititi. To su najčešće roditelji, braća i sestre, učitelji, školski pedagozi i prijatelji – osobe koje bi trebale biti prve adrese za traženje pomoći. Povrh toga, mnoga djeca ne vide institucije poput škola, policije ili centara za socijalni rad kao sigurno mjesto gdje mogu potražiti pomoć. Umjesto podrške, često nailaze na nepovjerenje, nerazumijevanje ili strah od dodatne stigmatizacije, što ih sprječava da prijave nasilje.

Jedan od načina za poboljšanje sistema zaštite jeste osluškivanje glasa mladih. Prema podacima iz UNICEF U-Report ankete o rodno zasnovanom nasilju u Bosni i Hercegovini, u kojem je učestvovalo 325 mladih osoba, većinom žena (69%) i mladih u dobi od 15 do 25 godina, više od 58% ispitanika smatra da je edukacija ključna za prevenciju nasilja, dok je tek 14% istaklo važnost poboljšanja zakonskih okvira. Ove brojke govore mnogo o sistemskim izazovima – obrazovne institucije se rijetko bave ovom temom jer je „previše osjetljiva“, nastavnici nisu obučeni za vođenje ovih razgovora, a mnogi mladi smatraju da ne postoji dovoljno interesa za temu. No, može li biti opravdanja za šutnju kada znamo koliko je žena i djece pogođeno ovim problemom?

Prepoznajući hitnu potrebu za boljom zaštitom adolescenata, posebno adolescentkinja, UNICEF je proveo istraživanje u Bosni i Hercegovini kako bi razumio kako se multisektorske intervencije mogu efikasno dizajnirati, implementirati i održati. Istraživanje se fokusiralo na probleme s kojima se adolescenti i adolescentkinje suočavaju, posebno u oblastima mentalnog zdravlja, psihosocijalne podrške, prevencije nasilja i dječijih brakova. U partnerstvu sa Univerzitetima u Sarajevu i Banjoj Luci, projekat je okupio mlade istraživače – studente oba univerziteta – i međunarodne organizacije s ciljem razvoja konkretnih rješenja za efikasne multisektorske intervencije. Kroz direktnu saradnju sa univerzitetima, ovaj projekat jača istraživačke kapacitete u zemlji, i osigurava da lokalna rješenja adresiraju izazove s kojima se suočavaju adolescentkinje, posebno one iz marginalizovanih zajednica.

Kao dio ovog projekta, nedavna diskusija okupila je studente sa oba univerziteta i UNICEF kako bi se razgovaralo o ključnim nalazima i pronašli načini za podizanje svijesti o problemima koji pogađaju adolescente i adolescentkinje – od mentalnog zdravlja do nasilja i dječijih brakova – te kako bi se rezultati istraživanja koristili u donošenju odluka. Mladi su osmislili i plan za širenje ovih nalaza među vršnjacima i ključnim akterima, naglašavajući važnost njihove uloge u zagovaranju promjena. Ova inicijativa dio je šireg UNICEF-ovog rada na sprečavanju nasilja nad djecom i rodno zasnovanog nasilja, osnažujući mlade da aktivno učestvuju u izgradnji sigurnijih zajednica. 

Mnogima je 8. mart prilika da govore o ravnopravnosti i pravima žena i djevojčica, ali pravo pitanje je šta činimo nakon tog dana. Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je nedavno jednoglasno usvojio Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji pojačava zaštitne mehanizme protiv nasilja. Novi zakon uvodi: elektronsko praćenje počinitelja koji imaju zabranu prilaska, odmah primjenjive zaštitne mjere koje sprovodi policija, besplatan SOS telefon dostupan 24/7, oštrije kazne—do 3 godine zatvora za kršenje zaštitnih mjera, sveobuhvatnu podršku preživjelima, uključujući medicinsku, psihološku i pravnu pomoć. Ovo je ključan korak naprijed u osiguranju sigurnosti, pravde i podrške za preživjele žrtve nasilja. Ipak, kako bi zakon imao stvarni efekat, neophodno je osigurati njegovu dosljednu primjenu i koordinaciju između institucija.

Ako se želimo ozbiljno suočiti s rodno zasnovanim nasiljem, potrebne su sistemske promjene. Femicid bi trebao biti zakonski prepoznat kao posebno krivično djelo, kaznene mjere za počinioce moraju biti strože, a djeci koja preživljavaju traumu potrebno je osigurati redovnu institucionalnu podršku. Potrebni su sveobuhvatni obrazovni programi koji će osnažiti mlade da prepoznaju i spriječe nasilje, kao i unapređenje dostupnih usluga za preživjele, uključujući psihološku i pravnu podršku.

Svako dijete, svaka žena i svaki građanin Bosne i Hercegovine zaslužuju društvo u kojem je nasilje neprihvatljivo, a zaštita i pravda dostupne svima. Vrijeme je da prestanemo šutjeti i počnemo djelovati.