Primjena novog sistema procjene u HNK ohrabruje roditelje
“Kada znam da ima stručni tim koji prati mog sina Nou i koji će biti uz njega – drugačije mi je”
- Dostupno u:
- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu je počela praktična primjena procjene i upućivanje djece s teškoćama u skladu sa Međunarodnom klasifikacijom funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF) Svjetske zdravstvene organizacije. Članice i članovi multisektorskih stručnih tijela iz Mostara i Čituka koordiniraju primjenu i rade na izradi lično usmjerenih planova potpore za svako dijete koje trenutno učestvuje u ovom procesu u kojem je fokus na osnaživanje djeteta i porodice, utvrđivanje sposobnosti, potreba i interesa djeteta. Prve reakcije roditelja su pozitivne.
“Drago mi je da imam potporu, da se sustav napokon pokrenuo i brine. Ovo je jedan veliki iskorak. Samim tim što danas razgovaram s vama meni je već lakše. Drago mi je da preko nas i Noe možemo pomoći i drugima”, kaže mama Martina koju smo sreli na razgovoru sa stručnim timom tokom jedne od supervizija u Edukacijsko-rehabilitacijskom centru “Sveti Josip Radnik” u Čitluku.
Novi sistem procjene, pojašnjavaju nam iz stručnog tijela, u potpunosti je okrenut prema djetetu i porodici, prikupljaju se svi relevantni podaci o svakom djetetu i od svih aktera uključenih u njegov rast i razvoj: Od roditelja, do stručnjaka koji rade s djetetom - logopeda, edukacijskog rehabilitatora, ili fizioterapeuta.
“Primarno nam je da razgovaramo sa roditeljima i da dijete promatramo u njegovom prirodnom okruženju, onako kako funkcionira kući, kako u vrtiću i bilo gdje gdje je uključeno. Preko stručnjaka koji već rade s djecom i svih onih koji su uključeni u njegov život prikupljamo podatke o djetetu. Naprimjer, ako nešto trenira uključuju se i treneri”, pojašnjava nam Magdalena Musa, edukacijska rehabilitatorica i članica stručnog tijela.
“Bitne su nam sve informacije, jer siguro se dijete neće ponašati isto kod nas kada bismo ga doveli u ovo za njega neprirodno okruženje, kao što se ponaša kod kuće ili kod nekog stručnjaka kod kojeg je duže vrijeme uključen, u vrtiću, školi, na koji način funkcionira, koje su mu potrebe i interesi”, dodaje.
Martinin četverogodišnji sin Noa je uključen u procjenu po novom sistemu:
“Raniji način procjene, kada dovedete dijete i ono ne pokaže ništa jer možda taj dan jednostavno nije raspoloženo, to je stresno. Sreća imala sam razumijevanje pa sam ga dovela i drugi i treći put Te procjene su me jako uzrujavale. Ne može se za 10 minuta ništa utvrditi. Meni je bitno da vidim da Noa napreduje i da izvučemo najbolje od njega, a napredovao je i to se treba vidjeti. Mislim da može puno, i da treba raditi s njim”, kaže Martina, dodajući kako joj se ovakav pristup sviđa upravo zbog te sveobuhvatnosti i kontinuiranog praćenja:
“Sviđa mi se cijeli koncept, jer kad se zbroje svi rezultati u kojima svi sudjeluju – to je Noa. Meni je ovo bajkovito, sad kad znam da ima stručni tim koji prati Nou i koji će biti uz njega – drugačije mi je, jer iskreno najviše me brinula škola, a sada vjerujem da će uz ovakvu pažnju sve biti kako treba”, kaže Martina u razgovoru sa članicama i članom stručnog tijela, te Darkom Kobetićem, profesorom rehabilitatorom, konsultantom UNICEF-a BiH i autorom “Analize politika i praksi u području procjene i upućivanja djece s teškoćama na nivou FBiH” koji od početka radi na uvođenju novog sistema procjene:
“Cilj nam je human pristup, drago mi je da imamo roditelje koji su se odlučili za ovakav pristup. Okrenuti smo prema djetetu, obitelji, stručnjacima i društvu. Nadam se da će ovo što ćemo proizvesti biti od koristi”, pojašnjava kroz razgovor sa Martinom, predstavljajući joj daljnje korake u procjeni:
“Izradićemo lično usmjeren plan potpore, navesti sve što mislimo da treba djetetu, vama i sredini, nakon čega ćemo se ponovo konzultirati s vama i kad usvojimo konačni plan on ide svima koji rade s djetetom. Stručno tijelo sve prati godinu dana nakon čega će vidjeti da li treba šta mijenjati. Stručno tijelo je zaduženo da nađe najbolja mjesta za podršku vašem djetetu”, pojašnjava Darko, dodajući kako je posebno bitan segment svega i rad sa kompletnom sredinom u kojoj dijete boravi, kako bi se sredina prilagodila djetetu i kako bi se kreirala podsticajna atmosfera.
“Komentari sredine su jako važni i mogu biti poticajni, ali i nekada problematični. Zato mislim da je rad sa zajednicom veoma bitan, jer smo kao društvo izgubili senzibilitet, a to se prenosi i na djecu”, kaže mama Martina, dodajući kako njen Noa ide u vrtić gdje je dobro prihvaćen i ima svo razumijevanje teta, te sve više prijateljica i prijatelja.
Nakon detaljnog razgovora s roditeljima, pojašnjavaju nam dalje iz stručnog tijela, slijedi izrada posebno usmjerenog plana podrške, nakon čega se ponovo sastaju s roditeljima, ocijene u kolikoj mjeri se oni s predloženim planom slažu i u skladu s tim urade eventualne korekcije, zajednički ga dovršavaju i sa preporukama šalju dalje. Ako je dijete u vrtiću, taj plan bude dostupan tetama, i tu je sve šta konkretno trebaju raditi s djetetom, a kasnije se plan prenosi u škole.
“Ono što smo očekivali od procesa je da će roditelji biti zadovoljni ovim načinom, i naša očekivanja su u tom dijelu ispunjena. Imamo pozitivna iskustva roditelja cijelim ovim procesom, i možda blagu zbunjenost jer do sada nisu naišli na ovakav pristup da se roditelji u potpunosti uključuju u planiranje podrške za njihovo dijete. Za sada ide sve u najboljem redu, reakcije roditelja nas motiviraju da damo svoj maksimum u ovome”, kaže Dragana Radišić, psihologinja i članica Stručnog tima edukacijsko-rehabilitacijskog centra “Sveti Josip Radnik” Čitluk.
Logopedica Monika Marinčić priznaje kako je na početku kompletnog procesa postojala određena doza skepse:
“Na početku smo i mi osjećali blagu zbunjenost i strah kako će sve to ići, ali do sada imamo pozitivna iskustva od roditelja i stručnjaka s kojima sarađujemo. Mislim da se roditeljima najviše sviđa što sarađujemo kao jedan multidisciplinaran tim, svi doprinosimo na jedan određen način i što je najbitnije stavljamo dijete u fokus”, kaže Monika, a edukacijska rehabilitatorica Magdalena Musa kaže kako proces prevazilazi i njena očekivanja:
“Kada smo krenuli u realizaciju, uvjerili smo se da je ovaj konept provediv. Naravno da je na početku teško, ali smo u procesu učenja, krenućemo polako i se nadamo se da će to na kraju biti onako kao što se od nas očekuje”
Socijalni radnik Ljubo Ostojić dijeli optimizam kolegica iz stručnog tijela:
“Cijeli proces se jeste činio prilično nerealan, ali stvari s vremenom dolaze na svoje mjesto. U početku sam se pitao kako će ovo uspjeti u Bosni i Hercegovini ako nije u nekim puno razvijenijim zemljama, ali zaista jako dobro funkcionira”.
UNICEF BiH je 2019. podržao izradu “Analize politika i praksi u području procjene i upućivanja djece s teškoćama na nivou FBiH”, a na finalnoj konferenciji gdje je Analiza predstavljena usvojena je Mapa puta s preporukama za implementaciju reforme. Dogovoreno je da prvi u reformu sistema procjene u skladu sa MKF krenu Hercegovačko-neretvanski i Zeničko-dobojski kanton koji su uspostavili multisektorske radne grupe i usvojili Akcione planove transformacije sistema procjene i upućivanja djece s teškoćama. Novi sistem procjene podrazumijavao je uspostavljanje stručnih tijela na nivou kantona koji su nakon obuka krenuli u konkretne aktivnosti na terenu. U toku ovog procesa, izradjene su Smjernice za uspostavljanje novog sistema procjene, te Priručnik za izradu, praćenje i evaluaciju lično usmjerenog plana podrške za dijete.
„Propis koji je bio ranije na snazi u ovom kantonu, kao sto je na žalost još uvijek u drugim kantonima, je donesen na osnovu dominantno medicinskog pristupa, koji kategorizira djecu u odnosu na stepen i vrstu teškoća, a u potpunosti izostavlja komponentu procjene funkcionisanja djeteta, kao i procjene faktora okruženja koji utiču na razvoj djeteta. Također, planiranje, praćenje i evaluacija podrške za dijete nisu bili jasno i detaljno propisani, kao ni cijeli segment podrske porodicama u cjelini. Novi pristup koji smo razvili kroz Program EU i UNICEF-a za ublažavanje efekata pandemije COVID-19 na živote djece i porodica na zapadnom Balkanu i u Turskoj stavlja u fokus dijete, ali jednako tako i čitavu porodicu. Iznimno je važno da ovaj novi sistem procjene istovremeno prati razvoj usluga, jer je procjena samo prvi korak procesa. Stoga će UNICEF nastaviti da pruža podršku sektorima obrazovanja, socijalne i dječije zaštite i zdravstva, kroz daljnji razvoj inkluzivnog obrazovanja, ranog rasta i razvoja te niza socijalnih usluga iz domena podrške djeci i porodicama.“, navela je Selma Kazić, voditeljica odjeljenja za socijalnu zaštitu i inkluziju djece, UNICEF-a u BiH.
