Otvoreno pismo djeci svijeta

8 razloga zašto sam zabrinuta, ali i puna nade za novu generaciju

Henrietta H. Fore
Izvršna direktorica UNICEF-a  Henrietta Fore, povodom 30 godina Konvencije o pravima djeteta
UNICEF

18 Septembar 2019

Draga djeco današnjice i sutrašnjice,

Prije 30 godina, dok su u toku bile velike promjene svjetskog poretka poput pada Berlinskog zida, ukidanja aparthejda, rađanja interneta - mreže koja će povezati cijeli svijet, taj svijet se ujedinio da zaštiti dijete i djetinjstvo. Dok je većina roditelja u to vrijeme odrasla pod diktaturama ili neuspješnim vladama, nadali su se da će doći bolja vremena koja će donijeti bolji život, veće mogućnosti i više prava za njihovu djecu. Okupljanje svjetskih lidera 1989. godine, u rijetkom trenutku globalnog jedinstv,a označilo je istorijski momenat posvećenosti da se djeci svijeta zaštite i ispune njihova prava sa iskrenim osjećajem nade za nove generacije.

Koliko smo napredovali od tada? U ove tri decenije, koje su protekle od usvajanja Konvencije o pravima djeteta, uprkos rastućoj globalnoj populaciji, uspjeli smo da smanjimo broj djece koja ne pohađaju osnovno obrazovanje za skoro 40%. Broj zakržljale djece mlađe od pet godina opao je za više od 100 miliona. Prije tri decenije polio je paralizovao ili ubijao skoro hiljadu djece svaki dan. Danas je 99% tih slučajeva eliminisano. Mnoge intervencije koje stoje iza ovog progresa, kao što su vakcine, oralne rehidratacijske soli i bolja ishrana, bile su praktične i jeftine. Razvoj digitalnih i mobilnih tehnologija, i druge inovacije omogućile su da se teško pristupačnim zajednicama jednostavnije i efikasnije pruže osnovne usluge i prošire prilike.

Ipak, siromaštvo, nejednakost, diskriminacija i udaljenost i dalje uskraćuju prava milionima djece svake godine pa svake godine 15000 djece mlađe od pet godina i dalje umire, najčešće zbog izlječivih bolesti i uzroka koji su se mogli spriječiti. Suočavamo se sa alarmantnim porastom broja preuhranjene djece ali i djevojčica koje pate od anemije.  Uporni izazovi sa problemom nehigijenskog odlaganja fekalija na otvorenom i dječijih brakova nastavljaju da ugrožavaju zdravlje i budućnost djece. Iako je broj djece u školama je veći nego ikada, pitanje kvalitetnog obrazovanja ostaje izazov. Biti u školi nije isto što i učiti; više od 60% učenika osnovnih škola u zemljama u razvoju i dalje ne uspijeva savladati osnovne vještine. Polovina srednjoškolaca na svijetu se suočava sa nasiljem u školi i oko nje, i za njih škola ne predstavlja sigurno okruženje. Sukobi i dalje ugrožavaju dječija prava na zaštitu, zdravlje i budućnost koju zaslužuju. Duga je lista postojećih izazova vezanih za dječija prava.

Vaša generacija, djeco današnjice, suočava se sa nizom novih izazova i globalnih promjena koji su bili nezamislivi za vaše roditelje.  Naša klima se mijenja do neprepoznatljivosti. Nejednakost se produbljuje. Tehnologija mijenja način na koji gledamo svijet. Više porodica migrira nego ikada ranije. Djetinjstvo se promijenilo, i mi treba da promijenimo naš pristup u skladu s tim.

I dok gledamo unazad na 30 godina Konvencije o pravima djeteta, treba da gledamo unaprijed, na sljedećih 30 godina. Moramo da slušamo vas - današnju djecu i made - o problemima koji vas najviše muče i moramo zajedno raditi na riješavanju problema 21. vijeka.

Imajući ovo na umu, navodim osam razloga zašto sam zabrinuta za vašu budućnost i osam razloga zašto mislim da postoji nada:

1. Potrebna vam je čista voda, čist vazduh i bezbjedna klima

Zašto sam zabrinuta: Zvuči očigledno da je djeci cijelog svijeta potrebno da imaju ove osnovne uslove za život - čisto okruženje u kome će živjeti, čist vazduh koji udišu, vodu za piće i hranu za jelo - i zvuči čudno da se ovi problem nameću u 2019. godini. Ipak, klimatske promjene mogle bi ugroziti sva osnovna prava i rezultate postignute u prethodnih 30 godina na polju zaštite i razvoja djece. Možda i nema veće prijetnje za prava djece novih generacija od ove.

Organizacija za hranu i poljoprivredu je prošle godine konstatovala da klimatske promjene postaju ključni razlog porasta gladi u svijetu, da eskalacija suša i poplava ugrožavaju proizvodnju hrane, te da će sljedeća generacija djece snositi najveći teret pothranjenosti i gladi. Već vidimo dokaze o ekstremnim vremenskim događajima usljed klimatskih promjena koji uzrokuju sve češće i destruktivnije prirodne katastrofe.  Dok se buduće prognoze razlikuju, prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, najveći broj ekoloških migranata se očekuje do 2050. godine - 200 miliona, dok neke procjene idu i do 1 milijardu.

Dok temperature rastu, vode je sve manje i djeca će osjetiti smrtonosni uticaj bolesti koje se prenose putem vode.  Danas, više od pola milijarde djece živi u područjima sa ekstremno čestim poplavama i skoro 160 miliona u zonama jake suše. Regije poput Sahela koje se posebno oslanjaju na poljoprivredu, ispašu i ribolov su posebno osjetljive na efekte klimatskih promjena. U ovom sušnom regionu se predviđa da će kiša biti još manje i  da će ih biti teže predvidjeti u budućnosti. Alarmantno je da se ovaj region zagrijava 1,5 puta brže od globalnog prosjeka. U Sahelu je klima sve toplija, a siromašni su sve siromašniji, i oružane grupe sve češće iskorištavaju ugroženost stanovništva pogođenog ovim promjenama.

Ovi izazovi mogu se dodatno usložniti uticajima zagađenja vazduha, otrovnog otpada i zagađenja podzemnih voda koji štete zdravlju djece. U 2017. godini je oko 300 miliona djece živjelo u područjima sa veoma visokim nivoom zagađenja vazduha - šest ili više puta preko nivoa međunarodnih preporuka. To doprinosi smrti oko 600.000 djece mlađe od pet godina. Još više djece će osjetiti posljedice oštećenja mozga i pluća tokom svog razvoja.

Do 2040. svako četvrto dijete živjeće u područjima ekstremne oskudice vode a hiljade će oboljeti zbog zagađenja vode. Upravljanje i zaštita čistog, obilnog i pristupačnog snadbijevanja podzemnom vodom  i upravljanje plastičnim otpadom postaje jedan od glavnih problema po pitanju zdravlja djece u današnje vrijeme.

Zašto ima nade: Da bi ublažili klimatske promjene, vlade i privredni subjekti moraju zajedno djelovati kako bi uklonili uzroke emisije stakleničnih plinova u skladu sa Pariškim sporazumom. U međuvremenu, moramo dati prioritet naporima da se smanji uticaj zagađenja okruženja na djecu.

UNICEF  radi na suzbijanju uticaja ekstremnih vremenskih događaja, uključujući i dizajniranje vodovodnih sistema koji mogu da izdrže ciklone i zagađenje slanom vodom; jačanju  školskih struktura i davanju podrške vježbama za pripravnost, i podršku zdravstvenim sistemima u zajednici. Inovacije kao što su MAR šeme (Managed Aquifer Recharge = Upravljano punjenje vodovoda) – ukoliko bi se proširila njihova primjena – mogu zaštititi rezervoare čiste vode radi prevencije opasnosti od nedostatka vode i bolesti.

Čak i u kompleksnim okruženjima kao što je Sahel postoji nada – populacija je mlada, željna posla i prilike a klima nudi ogroman potencijal za korištenje obnovljivih, održivih izvora energije. Ulaganjem u obrazovanje i prilike za zapošljavanje, unapređenjima u poljima bezbijednosti i uprave, postoje razlozi za optimizam i vjeru u sposobnost ove regije da se odupre klimatskim promjenama i prilagodi im se na najbolji način.

Da bi promijenio trend zagađenja vazduha, vlade i privreda moraju ozbiljno sarađivati na smanjenju potrošnje fosilnih goriva, razvoju čistijih poljoprivrednih, industrijskih i transportnih sistema i ulagati u povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije. Mnoge vlade su već poduzele mjere za suzbijanje zagađenja iz elektrana, industrijskih postrojenja i putnih vozila uvođenjem strogih propisa. Studija koju je sprovela američka Agencija za zaštitu životne sredine iz 2011. otkrila je da je Zakon o čistom vazduhu iz 1990. godine građanima donio uštede u oblasti zdravstva u vrijednosti od 30 američkih dolara na svaki potrošeni dolar. Takve politike su ključ u zaštiti malih pluća i mozgova beba od oštećenja izazvanih štetnim česticama i drugim zagađivačima iz vazduha.

U međuvremenu, od vitalnog je značaja da tražimo rješenja koja mogu poboljšati najgore efekte zagađenja zraka na zdravlje djeteta. Vazduh u glavnom gradu Mongolije, Ulaanbaataru je zimi među najzagađenijim na svijetu. Najveći izvor zagađenja dolazi od loženja uglja koji 60 % stanovništva Ulaanbaatara koristi za grijanje. UNICEF-ovi stručnjaci za inovacije zajedno sa zajednicom, vladom, akademskom zajednicom i privatnim sektorom počeli su osmišljavati i primjenjivati rješenja za energetsku efikasnost tradicionalnih domaćinstava kako bi se smanjila potrošnja uglja i poboljšao kvalitet vazduha, uključujući i stvaranje „Ger 21. vijeka“.

Pronalazimo i inovativne načine za recikliranje i ponovnu korisnu upotrebu plastike, smanjujući otrovni otpad. Conceptos Plasticos, kolumbijsko socijalno preduzeće, razvilo je tehniku izrade cigle od ne-PVC plastike koja je jeftinija, lakša i trajnija od klasičnih cigli - i koristi ih za izgradnju učionica. Prva afrička učionica od plastike sagrađena je početkom ove godine u Obali Slonovače, za samo nekoliko sedmica. Trošak je umanjen za 30 % u odnosu na trošak tradicionalne gradnje učionica. Ovaj inovativni pristup pretvaranja plastičnog otpada u građevinski materijal ima potencijal da izazov upravljanja plastičnim otpadom pretvori u priliku, baveći se pravom na obrazovanje kroz izgradnju škola, osnaživanjem tih zajednica i čišćenjem okoliša u isto vrijeme.

2. Jedno od četvoro vas će, navjerovatnije, živjeti i učiti u zonama pogođenim sukobima i katastrofama

Zašto sam zabrinuta: Djeca su uvijek bila prve žrtve rata. Danas, broj zemalja u kojima se odvijaju sukobi je veći nego ikad od usvajanja Konvencije o dječjim pravima 1989. Svako četvrto dijete danas živi u zemljama pogođenim nasilnim borbama ili katastrofama, a 28 miliona djece je otjerano iz njihovih domova ratovima i nesigurnošću. Mnogi izgube nekoliko godina školovanja - pa tako i potvrde o postignućima i kvalifikacijama za dalje učenje i karijeru. Sukobi i prirodne katastrofe već su poremetili učenje za 75 miliona djece i mladih, od kojih su mnoga migrirala izvan granica svojih zemalja porijekla ili su raseljena. To je lična tragedija za svako dijete. Odustati od težnji čitave generacije grozno je rasipanje ljudskog potencijala. Još gore, stvaranje izgubljene, razočarane i bijesne generacije neobrazovane djece opasan je rizik koji bi sve nas mogao skupo koštati.

Zašto ima nade: Neke države su primijenile i pokazale efikasne politike za uključivanje izbjeglica u učenje. Kada je veliki broj djece koja bježe od rata u Sirijskoj Arapskoj Republici stigao u Libanon, vlada se suočila s izazovom da smjesti stotine hiljada djece u sistem javnih škola koji je već bio pod pritiskom. Uz podršku međunarodnih partnera, oni su taj izazov pretvorili u priliku i integsirali djecu izbjeglice u škole, istovremeno poboljšavajući obrazovni sistem za libanonske učenike.

Digitalne inovacije mogu nam pomoći da učinimo i više. UNICEF surađuje s Microsoftom i Univerzitetom u Cambridgeu na razvoju „pasoša za učenje“ - digitalne platforme koja će olakšati mogućnosti učenja djeci i mladima unutar i preko granica. Pasoš za učenje testira se i pilotira u zemljama u kojima žive izbeglice, migranti i interno raseljena lica. Digitalni inkluzivni svijet trebalo bi da omogući mladima, bez obzira na njihovu situaciju, pristup obrazovanju. Više ovakvih rješenja poput digitalnog pasoša mogla bi pomoći milionima raseljene djece da steknu vještine koje su im neophodne da napreduju.

3. Moramo učiniti da postane OK razgovarati o mentalnom zdravlju

Zašto sam zabrinuta: Ako bismo vjerovali svemu što danas čitamo o tinejdžerima i kako su prikazani na televiziji i u filmu, moglo bi nam biti oprošteno što mislimo da su divlja, antisocijalna gomila. Ipak ništa ne može biti dalje od istine. Dokazi zapravo pokazuju da tinejdžeri danas manje puše, manje piju, upadaju u manje nevolja i uopšte, preduzimaju manje rizika od prethodnih generacija. Možete ih čak zvati i Razumnom generacijom.

Ipak, postoji jedno područje rizika za adolescente koje pokazuje izrazito zabrinjavajući trend u pogrešnom smjeru - ono koje nas podsjeća na nevidljivu ranjivost koju mladi ljudi još uvijek nose u sebi. Poremećaji mentalnog zdravlja među mlađima od 18 godina neprestano su rasli tokom poslednjih 30 godina, a depresija je trenutno jedan od vodećih uzroka onesposobljenja mladih. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) procjenjuje da je 62.000 adolescenata umrlo tokom 2016. godine zbog samopovrede, što je sada treći vodeći uzrok smrti adolescenata u dobi od 15  do 19 godina.

Ovo nije problem samo bogatih zemalja - SZO procjenjuje da je više od 90% samoubistava adolescenata tokom 2016. bilo u zemljama s niskim ili srednjim prihodima. Dok mladi s teškim mentalnim poremećajima u zemljama s nižim primanjima često propuštaju liječenje i podršku, nema zemlje na svijetu koja može tvrditi da je pobjedila ovaj izazov. Citiram stručnjaka SZO-a za mentalno zdravlje Shekhar Saxena: „Kada je riječ o mentalnom zdravlju, sve zemlje su zemlje u razvoju.“ Dok god većina zemalja sa niskim i srednjim dohotkom na mentalno zdravlje troše manje od 1% svog ukupnog budžeta za zdravstvo, a zemlje sa visokim prihodima samo 4 do 5%, jasno je da je potrebno da se mentalno zdravlje postavi na veći stepen prioriteta, širom svijeta.

UNICEF radi sa djecom koja su pretrpjela nezamislive traume, rodnu diskriminaciju, ekstremno siromaštvo, seksualno nasilje, invaliditet i hroničnu bolest, život u sukobima i druga iskustva koja ih stavljaju u visoki rizik mentalnih opasnosti. Trošak nije samo lični, nego je i društveni - Svjetski ekonomski forum stalno i dosljedno svrstava mentalno zdravlje na poziciju jednog od najvećih ekonomskih opterećenja bilo kojeg nezaraznog zdravstvenog pitanja. Uprkos sveobuhvatnim i ogromnim dokazima o nadolazećoj krizi i alarmantnim trendovima porasta stope samopovrede i samoubistava, mentalno zdravlje i dobrobit adolescenata često su zanemareni u globalnom zdravstvenom programiranju.

Zašto ima nade: Obzirom da se polovina cjeloživotnih poremećaja mentalnog zdravlja javlja prije 14. godine života, promocija mentalnog zdravlja, prevencija i terapijski tretman i rehabilitacija - primjereni uzrastu, moraju biti  prioriteti. Rano otkrivanje i liječenje su ključni za sprječavanje da opasne epizode mentalnih nevolja dostignu kriznu tačku u kojima dragocjeni mladi životi budu oštećeni i izgubljeni. Ipak prečesto su stalne stigme i tabui ono što sprečavaju mlade da pomoć zatraže u ranoj fazi i zbog toga zajednice ne razgovaraju otvoreno o problemima mentalnog zdravlja. Srećom, ovaj tabu počinje padati i mladi su, ponovo, predvodnici na putu. Osnivaju nevladine organizacije, razvijaju aplikacije, podižu svijest i glasno govore o sopstvenim borbama sa mentalnim bolestima i svojim naporima da se bave ovim stanjem, u nadi da će se drugi osjećati dovoljno jakim da učine isto.

UNICEF koristi kampanje u školama za promociju otvorenih razgovora o mentalnom zdravlju. Na primjer, u Kazahstanu, koji ima jednu od najviših stopa samoubistava među adolescentima, u svijetu, UNICEF je podržao opsežan pilot program za poboljšanje mentalnog blagostanja adolescenata u više od 450 škola. Program je podigao svijest, obučio osoblje za prepoznavanje slučajeva visokog rizika i obezbijedio da se ranjivi adolescenti upute zdravstvenim stručnjacima. Skoro 50.000 mladih učestvovalo je u projektu, sa brojnim značajnim poboljšanjima u blagostanju. Od tada je program proširen na više od 3.000 škola.

Postavljanje promocije mentalnog zdravlja adolescenata i prevencije samoubistava na viši stepen prioriteta, rezultiralo je smanjenjem smrtnosti od samoozljeđivanja u starosnoj grupi od 15 do 17 godina na nivou države, a broj slučajeva samoubistava smanjio se sa 212 u 2013. na 104 u 2018. godini za ovu starosnu grupu. A možda i najvažnije, mentalno zdravlje je sada integrisano u glavne usluge primarne zdravstvene zaštite, pomažući u prevladavanju stigme koja često odvraća mlade ljude od traženja pomoći.

4. Više od 30 milliona vas djece migriralo je iz svog mjesta rođenja

Zašto sam zabrinuta: Migracije su sastavni dio ljudskog iskustva kroz cijelu istoriju. Hiljadama godina djeca i porodice napuštala su mjesto rođenja kako bi se nastanili u novim zajednicama u potrazi za prilikama za obrazovanje ili zapošljavanje. Tako je i danas. Živimo u svijetu mobilnosti u kom se više od 30 miliona djece seli preko granica.

Za mnoge, migracija je podstaknuta težnjom za boljim životom. Ipak za previše djece, migracija nije pozitivan izbor već hitna potreba - oni jednostavno nemaju priliku da izgrade siguran, zdrav i prosperitetan život u mjestu gdje su rođeni. Kada su migracije pokrenute zbog očaja, dešava se da djeca migriraju bez potrebnih zakonskih dozvola, postajući takozvani ”ilegalni migranti”. Često odlaze na opasna putovanja preko pustinja, okeana i opasnih i naoružanih granica, na putu nailazeći na nasilje, zlostavljanje i eksploataciju.

Jedna od najvećih migracija koju je svijet ikada vidio događa se ne izvan i preko granica, već unutar granica, pri čemu se milioni doseljavaju iz ruralnih u urbana područja. U godini 1989. kada je usvojena Konvencija o pravima djeteta, većina djece svijeta živjela je u ruralnim područjima. Danas većina živi u gradovima, a stopa urbanizacije je u stalnom porastu. Iako stanovnici urbanih područja u prosjeku uživaju bolji pristup uslugama i prilikama, nejednakosti mogu biti toliko velike da je veliki broj najugroženije djece u urbanim područjima u lošijem položaju nego djeca iz ruralnih područja. Na primjer, najsiromašnija djeca u urbanim područjima u 1 od 4 zemlje imaju veću vjerovatnoću smrti prije petog rođendana nego najsiromašnija djeca u ruralnim područjima. Najsiromašnija djeca u urbanim područjima u jednoj od šest zemalja rjeđe završavaju osnovnu školu nego djece u ruralnim područjima.

Zašto ima nade: Ni jedno dijete ne bi trebalo biti prisiljeno da napusti svoj dom. Ipak, dok god se uzroci ne otklone, situacija se vjerojatno neće promijeniti. To znači borbu protiv nasilja, bilo u zajednici ili kojeg sprovode bande, jačanje sistema dječije zaštiteu  zajednicama, poboljšavanje pristupa kvalitetnom obrazovanju i prilikama za zapošljavanje, i osiguravanje prilika za mlade da steknu vještine koje su im potrebne za izgradnju bolje - i sigurnije - budućnosti za sebe i za svoje matične zemlje.

UNICEF procjenjuje da desetine hiljada djece migriraju bez zakonskog odobrenja, neka s porodicom, a neka sama, što ih čini izuzetno ranjivim. Od suštinskog je značaja da se djeci migrantima - bilo da su legalni ili drugačiji - obezbijedi pristup svim njihovim pravima. Gdje god se nalazili i bez obzira na njihovu priču, djeca migranti su prije svega djeca. Vlasti mogu zaštititi djecu migrante odlučujući u najboljem interesu djeteta kad primjenjuju zakona o imigraciji. Kad god je to moguće, porodice treba održati na okupu i koristiti provjerene alternative pritvoru, kao što su hraniteljske porodice ili grupni domovi – koje mnoge države uspješno testiraju.

Takozvana urbana prednost se gubi kada pogledamo šire od prosjeka i uzmemo u obzir imovno stanje. Socijalne politike i programi za podršku preživljavanju i razvoju djece moraju posebno posvetiti pažnju djeci u urbanim područjima koja su najsiromašnija i najviše marginalizovana. Moderni gradovi uglavnom nude bolji pristup čistoj vodi, zdravstvenim i socijalnim uslugama i mogućnostima obrazovanja. Dakle, ako gradske vlasti mogu dati inkluzivanog pristup i jednake mogućnosti za djecu u svojim gradovima, gradski život bi doista mogao značajno unaprijediti opstanak i razvoj djece.

5. Hiljade vas službeno nikad neće postojati, ako ne budemo djelovali

Zašto sam zabrinuta: Svako dijete ima pravo na zakonom priznati identitet, na upis u knjigu rođenih i na državljanstvo. Ali četvrtina vas koji ste rođeni danas - skoro 100.000 beba - možda nikada neće imati rodni list i neće moći da ispuni uslove za dobijanje pasoša. Ako su vaši roditelji bez državljanstva, iz progonjene ili marginalizovane zajednice ili jednostavno ako živite u siromašnom udaljenom području, možda vam nikada neće dati identitet ili izvod iz matične knjige rođenih. Možda vam se uskrati državljanstvo ili oduzme državljanstvo. Ovaj nedostatak formalnog priznavanja od strane bilo koje države znači da vam može biti uskraćena zdravstvena zaštita, obrazovanje i druge usluge države. Kasnije u životu, nedostatak službene identifikacije može značiti da ćete zasnovati brak, raditi opasne poslove ili se regrutovati u oružane snage prije punoljetstva. Kao neregistrovano ili dijete bez državljanstva, vi ste vlastima nevidljivi - to je kao da nikad niste ni postojali.

Na primjer, u improviziranim kampovima u Bangladešu, gdje su stotine hiljada izbjegličkih porodica Rohingye pobjegle tražeći utočište, bebe se rađaju svakog dana. Beba Rohingye vjerovatno neće biti upisane u knjige rođenih niti će im biti dodijeljeno državljanstvo, čime im se oduzima osnovni "pasoš za zaštitu" od samog početka života.

Još je jedna grupa djece koja se danas suočava s prijetnjom života bez jasnog pravnog identiteta i koja ostaje bez državljanstva. Ako ste nevino dijete čiji je otac strani borac neke naoružane grupe, možda nemate državljanstvo, ili vam može oduzeti državljanstvo. UNICEF procjenjuje da samo u Sirijskoj Arapskoj Republici ima skoro 29.000 strane djece, od kojih he većina njih mlađih od 12 godina, te dodatnih 1.000 djece za koje se vjeruje da su u Iraku, a koja možda nemaju nikakvu dokumentaciju. Oni su u riziku da ostanu bez državljanstva i da budu nevidljivi.

Zašto ima nade: Upis djece u matične knjige rođenih, odmah po roeđnju, prvi je korak u osiguravanju njihovog priznavanja pred zakonom, zaštite njihovih prava i osiguravanja da bilo kakva povreda tih prava ne prođe nezapaženo. Ujedinjene nacije postavile su cilj da će svako ljudsko biće na planeti imati pravni identitet do 2030. UNICEF pruža podršku državama da djeluju ka ostvarenju tog cilja, počevši od registracije svih rođenih.

Za neku djecu koja su uskraćena za službeni identitet zbog nesuglasica oko pravnog statusa, jedino pravo rješenje je političko. UNICEF apeluje na države članice da ispune svoje odgovornosti za zaštitu svih mlađih od 18 godina, u skladu s Konvencijom o pravima djeteta. To uključuje djecu koja su rođena kao državljani drugih zemalja, a koji mogu biti migranti, izbjeglice ili strani borci - jer djeca su djeca, prije svega.

U drugim okolnostima, tehnologija i inovativna partnerstva obećavaju napredak. Na primjer, u Boliviji, TIGO - državna telekomunikaciona kompanija, Visoki izborni sud i UNICEF sarađivali su kako bi se poboljšala registracija rođenih u bolnicama i zdravstvenim centrima, što je dovelo do povećanja registracije rođenih za više od 500% u periodu od 2015. do 2018. U Ruandi je automatsko evidentiranje djece po rođenju u bolnicama dovelo do povećanja registracije rođenja sa 67% u 2017. na 80,2% u 2018. Moramo hitno sprovoditi programe poput ovih kako bismo dosegli više djece. To znači dramatično proširiti digitalni pristup najudaljenijim i najugroženijim zajednicama, tako da se registracija rođenih odvija u stvarnom vremenu.

6. Potrebne su vam vještine dvadeset prvog vijeka za ekonomiju dvadeset prvog vijeka

Zašto sam zabrinuta: Na svijetu je više od 1,8 milijardi mladih u dobi između 10 i 24 godine, jedna od najvećih kohorti u ljudskoj istoriji. Prečesto im nedostaje obrazovanje koje će ih pripremiti za savremene poslove i poslovne prilike – uz vještine i perspektive potrebne za ekonomiju dvadeset prvog vijeka. U međuvremenu se, u posljednjih 30 godina relativna nejednakost u prihodima između zemalja smanjila, ali se znatno povećala apsolutna nejednakost, tako da neka djeca i porodice sa malim primanjima propuštaju prilike koje uživaju njihovi bogatiji vršnjaci. Štaviše, mobilnost je usporena tokom poslednjih 30 godina, zaglavljujući drugu generaciju u zamku siromaštva koju u potpunosti određuje porodica iz koje ona ili on potiču.

Zašto ima nade: UNICEF i naši globalni partneri pokrenuli su novu inicijativu za pripremu mladih da postanu produktivni i angažovani građani. Generation Unlimited ima za cilj da osigura da svaka mlada osoba bude u školi, da uči, da se obučava ili da bude zaposlena do 2030. Jedan program u Argentini povezuje ruralne učenike u udaljenim područjima sa nastavnicima srednjih škola, kako lično, tako i putem interneta. Inicijativa u Južnoj Africi, nazvana TechnoGirl, pruža mladim ženama iz nepovoljnog okruženja mogućnosti za edukaciju i praksu u STEM poljima. U Bangladešu desetine hiljada mladih prolaze obuku u zanatima poput servisa mobilnih telefona. Kroz naš Youth Challenge okupljamo sjajne mlade umove da rade na rješavanju problema u svojim zajednicama, jer su upravo mladi stručnjaci u vlastitim životima i sa svojim iskustvima. Generation Unlimited Youth Challenge sarađivao je s više od 800 inovatora u 16 zemalja i proizveo inovativna rješenja poput mobilne aplikacije SpeakOut, koju su razvili mladi u Sjevernoj Makedoniji kao anonimni alat da se obrate vrašnjacima za pomoć ukoliko su zlostavljanju i Red Code, samoodrživu mikropoduzetničku šemu iz Pakistana, koja pomaže mladim ženama kako sa menstrualnom higijenom, tako i sa generisanjem prihoda.

7. Vaš digitalni otisak mora biti zaštićen

Zašto sam zabrinuta: World wide web rođen je iste godine kao i Konvencija o pravima djeteta, prije 30 godina. Danas je radikalno promijenio svijet, kako za djecu, tako i za odrasle. Smatra se da više od trećine djece na globalnom nivou redovno koristi internet, a kako ova generacija raste, taj udio se povećava i raste.

Rasprave o dobrobitima i opasnostima društvenih mreža za djecu postaju sve poznatije, i potrebno je više akctivnosti za zaštitu djece od zlostavljanja i izloženosti štetnim sadržajima. Roditelji i djeca i sami postaju svjesni rizika objave previše ličnih podataka na društvenim medijima. Ipak je istina je da su podaci o djeci na profilima na društvenim mrežama samo vrh ledenog brijega. Manje dobro shvaćeno, ali izuzetno važno, je ogromna akumulacija podataka koji se prikupljaju o djeci. Kako djeca žive svoje internet živote, pregledaju društvene mreže, koriste pretraživače, e-trgovinu i zvanične platforme, igraju igrice, preuzimaju aplikacije i koriste usluge mobilne geolokacije, oko njih se skuplja digitalni otisak sastavljen od hiljada dijelova podataka. Neki se podaci možda prikupljaju i prije rođenja, a sigurno i prije nego djeca mogu svjesno pristati na njihovo prikupljanje i korištenje.

Era takozvanih ”velikih podataka” može potencijalno transformisati - nabolje - pružanje djelotvornih, personalizovanih i odgovornih usluga za djecu, ali podjednako može negativno utjecati na njihovu bezbjednost, privatnost, nezavisnoti i buduće životne izbore. Lični podaci stvoreni u djetinjstvu mogu se dijeliti s trećim osobama, prodavati radi profita ili koristiti za iskorištavanje mladih - posebno onih koji su najranjiviji i marginalizirani. U međuvremenu, hakeri i kradljivci identiteta koriste ranjivosti na platformama za e-trgovinu kako bi podmirili i iskoristili i odrasle i djecu; pretraživači prate ponašanje korisnika bez obzira na njihovu dob, a nadzor države nad online aktivnostima sve je sofisticiraniji širom svijeta. Štaviše, podaci prikupljeni tokom djetinjstva mogu uticati na buduće prilike, poput pristupa finansijama, obrazovanju, osiguranju i zdravstvenoj zaštiti. Odnos između prikupljanja i upotrebe podataka, pristanka i privatnosti dovoljno je složen za odrasle, a dvostruko je kompleksniji za djecu, jer internet nikad nije bio ni kreiran tako da vodi računa o pravima i potrebama djeteta, a zaista je malo onih koji su spremni za kretanje kroz složenosti dijeljenja podataka i kontrole privatnosti.

Prečesto, djeca ne znaju koja prava imaju nad ličnim podacima i ne razumiju implikacije upotrebe njihovih podataka i koliko ih ranjivim može učiniti. Odredbe i uslove privatnosti na platformama društvenih mreža odrasli, a kamoli djeca, jedva razumiju. Analiza The New York Timesa pokazala je da mnoge politike privatnosti na društvenim mrežama zahtijevaju nivo razumijevanja čitanja koja nadilazi nivo prosječnog studenta fakulteta, što znači da mnogi korisnici, posebno vrlo mladi, vjerovatno pristaju na stvari koje ne mogu u potpunosti razumjeti.

Zašto ima nade: Izazov sa kojim smo danas suočeni je kako da se pobrinemo da stvorimo sisteme koji maksimizuju pozitivne prednosti velikih podataka i umjetne inteligencije, čuvajući privatnost, pružajući zaštitu od štete i osnažujući ljude - uključujući djecu - da ostvare svoja prava. Počinjemo viđati aktivnosti: države jačaju regulatorne okvire; pružaoci usluga iz privatnog sektora prepoznaju svoju ulogu; a nastavnici razmišljaju o tome kako da opreme djecu alatima za sigurno kretanje svijetom interneta. To je početak.

Konvencija o pravima djeteta jasno daje do znanja da djeca imaju specifično pravo na privatnost - nema razloga da se to ne primjenjuje na mreži. Kontekstualizacijom prava djece na privatnost u okviru čitavog niza njihovih drugih prava, najboljih interesa i razvojnih kapaciteta, očito je da se dječija privatnost razlikuje i po opsegu i primjeni od privatnosti odraslih i da postoji snažan argument da se djeci treba ponuditi još snažnije zaštita.

Tamo gdje djeca koriste društvene mreže, ona treba da imaju stvarne mogućnosti uključivanja ili isključivanja u vezi s načinom na koji njihove podatke koristi pružatelj usluga ili drugi komercijalni interesi, a uslovi moraju biti jasni i razumljivi djeci. Kako su neka djeca sama zatražila, to bi se moglo, na primjer, proširiti i na brisanje istorije profila na društvenim mrežama. Tamo gdje se prikupljaju podaci o djeci putem praćenja njihovog ponašanja na mreži, ključno je da se postave jasne, transparentne i dostupne politike o privatnosti kako bi djeca imala veće šanse da daju informisan pristanak, da mogu razumjeti svoja prava i da znaju u koje se svrhe namjeravaju koristiti prikupljeni podaci. Osposobljavanje mladih znanjem i vještinama da zahtijevaju svoja digitalna prava od suštinske je važnosti.

Internet provajderi iz privatnog sektora i platforme društvenih mreža imaju ključnu ulogu u jačanju zaštite za djecu. Oni moraju razviti transparentne, etičke standarde i primijeniti pojačani nadzor i zaštitu za čitav niz podataka o djeci, uključujući informacije o dječjoj lokaciji i navikama pregledavanja, a posebno u vezi s njihovim ličnim podacima.

Neki novi regulatorni okviri, poput Evropske opšte odredbe o zaštiti podataka (GDPR) predstavljaju obećavajući pokušaj napretka. EU GDPR kaže da korisnici interneta, uključujući djecu, imaju pravo da im se pruži transparentna i jasna obavijest o privatnosti, koja objašnjava kako će se njihovi podaci obrađivati, da bi trebalo da dobiju kopiju svojih ličnih podataka i biti u mogućnosti da se netačni podaci o njima isprave.

Global Pulse je inicijativa Ujedinjenih nacija koja istražuje kako novi, digitalni izvori podataka i tehnologije analitike u stvarnom vremenu mogu pružiti bolje razumijevanje promjena u ljudskom blagostanju i ranjivosti koja se pojavljuju, s potencijalom da podrži razvoj. Odgovarajući na legitimnu zabrinutost u vezi sa privatnošću i zaštitom podataka, Global Pulse je razvio skup principa privatnosti koji osiguravaju transparentnost u svrsi korištenja podataka, zaštiti privatnosti pojedinaca, potrebu za odgovarajućim pristankom za upotrebu ličnih podataka i poštovanje razumnog očekivanja privatnosti, pritom čineći sve razumne napore da spriječe bilo kakvu nezakonitu i neopravdanu ponovnu identifikaciju pojedinaca.

8. Možda ste generacija građana koja ima najmanje povjerenja ikad

Zašto sam zabrinuta:  Svako dijete ima pravo da aktivno učestvuje u društvu, a mnogima od vas će vaša prva iskustva građanskog angažmana biti online. Međutim, većina vas će odrastati kao urođenici u digitalnom okruženju koje je zasićeno dezinformacijama i takozvanim „lažnim vijestima“, što podriva povjerenje i saradnju s institucijama i izvorima informacija. Studije pokazuju da mnogo djece i mladih danas teško razlikuje činjenicu od fikcije na internetu.  Kao posljedica toga, vašoj je generaciji teže znati kome i čemu vjerovati.

Komisija za lažne vijesti podržana od Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, vođena u partnerstvu s Facebookom, First News i The Day, otkrila je da samo četvrtina djece koja čitaju internet vijesti u stvari vjeruju izvorima koje čitaju. Primamljiva je misao da je ovo pozitivan znak zdravih vještina kritičkog razmišljanja na poslu, ali ista je studija takođe otkrila da samo 2% djece i mladih u Velikoj Britaniji posjeduje kritičku pismenost koja im je potrebna da kažu je li vijest stvarna ili lažna. Zabrinjavajuće je da gotovo dvije trećine nastavnika kaže da lažne vijesti štete dobrobiti djece povećavajući nivo anksioznosti i iskrivljavanjem dječijeg pogleda na svijet.  Studija u Sjedinjenim Državama o školama iz 12 država Sjedinjenih Država koja je procjenjivala „građansko internetsko rezonovanje“ - ili sposobnost prosuđivanja vjerodostojnosti informacija na internetu - otkrila je da se djeca i mladi prilikom ocjenjivanja informacija na društvenim mrežama lako obmanjuju.

Znamo da je uticaj dezinformacija štetan i da ima uticaj u stvarnom svijetu. Na primjer, hiljade iz sadašnje generacije roditelja zavedene su dezinformacijama koje se šire društvenim medijima i mobilnim aplikacijama za razmjenu poruka o sigurnosti vakcina, što je podstaklo talas neodlučnosti spram vakcina i zabrinjavajući porast slučajeva ospica u zemljama s visokim i niskim primanjima, uključujući Francusku, Indiju i Filipine.

Obmanjujuće kampanje natjerale su djecu da predaju novac, daju podatke i pripremajući ih i iskorištavajući za seks. U proteklih nekoliko godina vidjeli smo kako dezinformacije mogu potisnuti demokratsku raspravu, namjere birača i posijati sjeme sumnje o drugim etničkim, vjerskim ili društvenim grupama - stvarajući podjelu i nemire. Ovo je globalni problem koji se pojavljuje u različitim zemljama poput Brazila, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država gdje su sofisticirane objmanjujuće kampanje dovele do potrebe da se uvedu časovi (Nauči raspoznati) ‘Learn to Discern’ u škole. Tvrdi se da je kampanja dezinformacija u Myanmaru igrala ključnu ulogu u strahovitom nasilju sprovedenom nad manjinom Rohingya.

Ovo je samo vrh ledenog brijega post-istine. Kako se tehnologija za prevaru poboljšava, a provjera sadržaja postaje teža, mogućnost za manje povjerenja u institucije a više socijalnog nesklada eksponencijalno raste. Na primjer, sa sofisticiranom tehnologijom video manipulacije pomoću sintetičkih medija generisanih AI, postaje lakše izobličiti i manipulisati stvarnošću, čineći kao da su pojedinci rekli ono što nisu, u onom što nazivamo ”dubokim prevarama”. Ako ove tehnologije nastave da napreduju, bez ublažavajućih aktivnosti kojima bi se pomoglo sledećoj generaciji da prepoznaju laži, one imaju potencijal da temeljno naruše povjerenje u nauku i medicinu, unište temeljne institucije i vjerovanja, podijele zajednice i predstavljaju ozbiljnu prijetnju našim demokratijama.

Ne možemo se više oslanjati na naivnu vjeru da istina ima prirodnu prednost protiv neistine, ne u digitalnom dobu. Zato kao društva moramo graditi otpornost na svakodnevnu poplavu laži na internetu. Morali bismo početi tako što ćemo mladim ljudima pružiti mogućnost razumijevanja kome i u šta mogu vjerovati na internetu, kako bi postali aktivni, angažovani građani.

Zašto ima nade: Postoji nekoliko dokaza koji ukazuju na to da odrasli trebaju imati povjerenja u djecu i mlade da neće pasti na lažnjake. Nedavno istraživanje objavljeno od strane Američke asocijacije za napredak nauke otkrilo je da su korisnici društvenih mmreža stariji od 65 godina podijelili gotovo sedam puta više članaka iz lažnih vijesti u odnosu na najmlađu dobna grupu. Iako su razlozi za to još neobjašnjivi, ovo može ukazivati na to da postoji viši nivo digitalne i medijske pismenosti među „digitalnim domorocima“ i da djeluje kao zaštitni filter. Bez obzira na to, jasno je da treba više da radimo na pripremi pametnih mladih građana da se odupru manipulaciji i zadrže vezu povjerenja s pouzdanim i provjerljivim informacijama i institucionalnim znanjem.

Iako se čini da platforme društvenih mreža ozbiljno pokušavaju da se bore protiv dezinformacija i rade s novinarskim organizacijama na jasnom označavanju pouzdanih izvora, ne možemo se osloniti na to da dobijemo gotova rešenja. Djeca imaju pravo na obrazovanje koje ih priprema za svijet u kojem će živjeti, a to danas uključuje značajno poboljšanu digitalnu i medijsku pismenost, sposobnosti kritičkog razmišljanja i vaganje dokaza. Direktor Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj uključuje pitanja o razlikovanju onoga što je istinsko od onoga što nije istina u sljedećem krugu uticajnih međunarodnih testova PISA, gledajući na kritičku procjenu kao na globalnu kompetenciju, a slične inicijative mogu pomoći redovnom obrazovanju i osposobljavanju u vještinama digitalne pismenosti koje bi mogle biti među najvažnijim za sljedeću generaciju. Osim toga, moramo naporno raditi na izgradnji smislene veze između mladih i institucija, obnavljajući povjerenje, ako želimo sačuvati demokratska društva u budućnosti.

I na kraju…

Konačno, najveći razlog nade je taj što vi - djeca i mladi današnjice - preuzimate vodeću ulogu tražeći hitno djelovanje i postajete jači učeći i oblikujući svijet oko sebe. Vi sada zauzimate stav, a mi vas slušamo.

Baš kao što su djeca iz 1989. godine postali vodeći ljudi današnjice, vi djeca i mladi 2019. godine ste vođe budućnosti. Vi nas inspirišete.

Želimo da zajedno s vama pronađemo rješenja koja su vam potrebna za rješavanje današnjih izazova, da izgradite bolju budućnost za sebe i svijet koji ćete naslijediti.

 

____________________________________________________________________________________________

Original na engleskom jeziku možete pročitati na linku.