Od radoznalosti do samopouzdanja: kako IT Girls klub širi vidike učenicima i nastavnicima

Kada je prije četiri godine odgovorila na poziv za IT Girls obuku, profesorica Nina Šmecelj nije slutila da će je taj korak odvesti daleko izvan učionice i onoga što je dotad smatrala svojom zonom znanja. Danas, kao voditeljica IT Girls kluba u Drugoj gimnaziji u Sarajevu, govori o učenju, hrabrosti i otkrićima koja mijenjaju i nastavnike i učenike.

Na obuku se prijavila zajedno s još dvije kolegice, privučena konceptom koji je spajao tehnologiju, kreativnost i praktičan rad. Iako je dolazila iz svijeta softvera, upravo ju je susret s nečim novim dodatno motivirao da se uključi.

Već naredne školske godine IT Girls klub počeo je s radom u Drugoj gimnaziji. Podrška uprave stigla je od samog početka, a škola je uložila i dodatna sredstva u opremu, prepoznajući da je riječ o programu koji učenicima otvara prostor za drugačije učenje.

Prostor za istraživanje i samopouzdanje

U školi koja već ima matematičko-informatičko odjeljenje i smjer informacionih tehnologija, IT Girls klub donio je nešto dodatno: prostor za istraživanje, eksperimentiranje i javno predstavljanje onoga što učenici mogu napraviti.

Najveća vrijednost ovakvih aktivnosti je u tome što djeca izlaze iz okvira standardne nastave, predstavljaju svoje projekte, upoznaju rad drugih i kroz takva iskustva mnogo uče.

Kroz sajmove inovacija, takmičenja i prezentacije učenici ne razvijaju samo tehničke vještine. Uče kako da predstave ideju, kako da stanu iza onoga što su napravili i kako da u radu drugih pronađu novu inspiraciju.

Među učenicama koje su kroz klub otkrile novi pravac za sebe, neke su kasnije nastavile putem robotike, elektrotehnike i informacionih tehnologija. Jedna od njih postala je članica olimpijskog robotskog tima Bosne i Hercegovine i otišla na takmičenje u Singapur.

Kada e-otpad postane nastavno sredstvo

Jedan od posebno zanimljivih pravaca rada bio je i e-otpad. Kroz inicijativu "Tinkering with e-waste", koju je UNICEF pokrenuo uz podršku kompanije Nelt, odbačena elektronika dobila je novu vrijednost kao materijal za učenje, istraživanje i stvaranje.

U radu s e-otpadom škola je koristila i stare daljinske upravljače kao praktično rješenje za aktivnosti zasnovane na infracrvenoj tehnologiji, pokazujući kako odbačeni uređaji mogu postati vrijedan alat za učenje.

Takav pristup brzo je probudio interes učenika. Ono što je nekad završavalo kao otpad, danas postaje dio školskih projekata, a stara elektronika novi alat za učenje.

Najveći izazov: vrijeme za vannastavne aktivnosti

Najveći izazov ostaje vrijeme, jer se sve aktivnosti odvijaju izvan redovne nastave.

Veći projekti najčešće nastaju tokom zimskog raspusta, kada učenici nemaju redovnu nastavu i druge obaveze. Tada rade opuštenije, kroz saradnju i zajedničko istraživanje, dok je ona tu prvenstveno kao podrška kada je potrebna dodatna pomoć.

Od softvera do praktičnih vještina

No možda je najveća promjena ona koja se dogodila i samoj profesorici.

Otvoreno govori i o vlastitom razvoju: prije uključenja u IT Girls gotovo da nije imala praktično iskustvo s hardwareom, ali je kroz rad u klubu postepeno produbila razumijevanje elektronike, fizike i praktične primjene tehnologije.

"I sama sam učila da lemim, nešto što ranije nisam znala raditi."

U tome vidi i jednu od najvažnijih vrijednosti programa: učenje ne ide samo u jednom smjeru. Dok učenici razvijaju vještine i samopouzdanje, i nastavnici šire vlastite horizonte.

Posebno je ponosna na to što je i sama učila zajedno s učenicama, ali i na činjenicu da je djevojkama otvorila prostor za praktičan rad i nova interesovanja.

Poruka za druge škole

"Važno je da i mi učimo zajedno s djecom. Sve dok učimo, možemo im ponuditi nešto novo. Kada prestanemo učiti, prestajemo se razvijati. Zato je važno da ovakve inicijative nadžive pojedinačne projekte."

Za nju je zato ključno da ovakve inicijative ne ostanu samo izdvojeni projekti, nego da postanu dio sistema i redovnog rada škole. Za dugoročnu održivost, ističe, važno je da se ovakvi programi prepoznaju kao dio redovnih obaveza nastavnika i školskog sistema.

U svemu tome, kaže Nina, presudna je bila podrška škole i otvorenost za nove ideje.

"Posebno nam je u početku mnogo značila podrška uprave. Otvorenost škole za nove projekte i ideje bila je važna za razvoj kluba. Za mene je dragocjeno kada mogu naučiti nešto novo, a zatim to prenijeti dalje, jer znanje dobija punu vrijednost kada se dijeli."

Umjesto zaključka

Četiri godine nakon što je prvi put uzela Arduino u ruke, profesorica Nina danas vodi klub koji okuplja učenike i učenice, spremne da istražuju, programiraju i stvaraju. Za neke od njih to je prvi korak prema budućem studiju i karijeri, a za sve prostor u kojem uče da vjeruju sebi i otkrivaju koliko mogu.

U tome je i šira vrijednost ove priče: ne samo u znanju koje se prenosi, nego u prilikama koje se otvaraju. Kada djeca imaju podršku da istražuju, postavljaju pitanja i uče kroz iskustvo, rastu njihovo samopouzdanje, radoznalost i osjećaj da mogu oblikovati vlastitu budućnost. Upravo takva okruženja pomažu djeci i mladima da razviju vještine, povjerenje i aspiracije, potrebne da ostvare svoj puni potencijal.