“Dojenje nema konkurenciju”

Prof. dr. Hajrija Maksić, predsjednica Udruženja pedijatara u BiH u intervjuu za UNICEF BiH govori o značaju dojenja za rast i razvoj djeteta, za zdravlje djeteta i majke, podizanju svijesti o važnosti dojenja, kao i dugoročnim pozitivnim efektima dojenja na razvoj djeteta i njegovo mentalno sazrijevanje. Potcrtava značaj imunizacije u kontekstu posljednje epidemije morbila, ali i upozorava na potrebu pridržavanja kalendara imunizacije kako bi se spriječila pojava i ostalih bolesti od kojih vakcine štite djecu, posebno s obzirom na činjenicu da BiH zbog nedopustivo niske stope imunizacije spada u visoko rizična područja za pojavu dječije paralize.

U pripremi za intervju kazali ste kako su dojenje i majčino mlijeko prirodna i nezamjenjiva ishrana za novorođenče. Zbog čega ipak govorimo o problemu dojenja i potrebi za promocijom dojenja?

Nekada je stopa dojenja bila jako visoka, i postavlja se pitanje zbog čega je došlo do pada. Vjerovatno ima i objektivnih, ali i subjektivnih razloga. Jedan od objektivnih razloga jeste veća stopa zaposlenosti žena, te imaju manje mogućnosti da doje. Pogotovo u novijem kapitalističkom sistemu, gdje je porodiljsko bolovanje sve kraće, negdje čak i od onih 18 obaveznih sedmica koliko bi trebala imati svaka majka, mada se preporučuje bar šest mjeseci i više. Pored toga, majke koje rade, a žele dojiti, često nemaju obezbijeđene uslove za dojenje, na što i majka i beba imaju pravo. Razlozi za promociju dojenja postoje, kao i za animiranje struktura vlasti kako bi se majkama koje žele da doje u praksi omogućili adekvatni uslovi.

Kakva je konkretno situacija u BiH, kada je stopa dojenja u pitanju?

Prema trenutno dostupnim podacima stopa dojenja u prvom mjesecu života je 87,3 posto, međutim do šestog mjeseca isključivo doji samo 15,1 posto majki, što je zaista iznimno nizak procenat dojenja. Pogotovo kad znamo da je to prirodna ishrana, i da je u svim aspektima prilagođena novorođenom djetetu.

Koji su ostali razlozi?

Uglavnom je razlog nedostatak znanja. Promijenio se način života i to koliko generacije prihvataju običaje, navike i druge uticaje, od pozitivnih, do negativnih, među kojima je najčešće agresivan nastup farmaceutskih kompanija koje distribuiraju zamjenska mlijeka. Dobro je da postoji alternativa u slučajevima kada je zaista neophodna, međutim, mislim da neznanje o značaju majčinog mlijeka za rast i razvoj djeteta također predstavlja značajan faktor za nižu stopu dojenja od one koju smo ranije imali u BiH.

Koje su najosnovnije informacije o benefitima dojenja koje bi svaka majka trebala da zna do momenta u kojem će prvi put prihvatiti svoje dijete i nahraniti ga?

Prvo, majčino mlijeko je prirodna hrana za za njeno novorođenče. Ne volim baš onu rečenicu da je to zlatni standard, zato što dojenje nema konkurenciju. Ima zamjenu, i dobro je da u iznimnim slučajevima postoji alternativa, ali nema konkurenciju. Sve adaptirane formule svojim sastavom se prilagođavaju majčinom mlijeku, ali do sada niko nije uspio napraviti mliječnu formulu identičnog sastava. Majčino mlijeko je potpuno prilagođeno svojim sastavom kako za terminsku, tako i za preterminsku djecu. S druge strane, majčino mlijeko ima idealnu temperaturu za ishranu, i vrlo je praktično jer emate potrebe da pripremate hranu, perete bočice. Naučno je dokazano i da su djeca koja doje manje sklona pretilosti u kasnijoj životnoj dobi, a znamo da je pretilost osnova za kardiovaskularna oboljenja.

Na koji način majka dojenjem štiti svoje novorođenče?

Majčino mlijeko sadrži određene imunološke komponente. Tu su antitijela od svih onih bolesti koje je majka preležala, i ona traju od tri do šest mjeseci, tako da u tom najosjetljivijem periodu štite dijete. Tako zahvaljujući tim antitijelima dojenje smanjuje broj respiratornih oboljenja, dijareja i upala uha u prvih šest mjeseci. Pored antitijela, u majčinom mlijeku se nalaze žive ćelije koje označavamo kao makrofagi, i koje imaju ulogu da proždiru mikroorganizme – bakterije, viruse i gljivice, i na taj način također pozitivno djeluju. Posebno treba istaći i imunoglobuline-antitijela koja oblažu sluznicu probavnog trakta djetete i štite, odnosno prave jednu barijeru koja bakterije sprječava da kroz sluznicu crijeva prodru iz probavnog trakta u cirkulaciju i izazovu bolest. Ništa manje važno – u toku procesa dojenja, položaj i blizina majke djetetu omogućavaju emocionalni kontakt koji značajno utiče na njegov mentalni razvoj. Danas je mnogo radova koji govore da dojenje utiče i na koeficijent inteligencije kod djeteta.

Osim emotivne povezanosti s bebom, koje su koristi dojenja za same majke?

Majke moraju da znaju da dojenje štiti i njih. Prije svega ih štiti od malignih oboljenja, mnogo je radova koji govore da je dojenje ustvari preventivni postupak za karcinom dojke i karcinom jajnika, da je prevencija za postporođajnu depresiju, ali i redukciju pretilosti kod majke.

Kada treba započeti sa dojenjem?

Dojenje bi bilo najbolje započeti odmah po rođenju, u prvom satu, kada, prema dostupnim podacima, oko 50 posto majki krene sa dojenjem. To je idealno zato što se djeca nauče da doje. Refleks sisanja kod novorođenčadi postoji, ali se djeca uče da doje. Nekada iz objektivnih razloga to nije moguće izvesti, ali treba nastojati da dojenje krene što je prije moguće. Posebno je važno naglasiti – da se pokuša izbjeći da prvi obrok ili obroci budu sa adaptiranom mliječnom formulom. Danas se jasno zna da bez obzira da li će majka nastaviti dojiti ili ne, prvi obroci sa mliječnom formulom značajno utiču na razvoj alergija u kasnoj životnoj dobi. Idealno bi bilo da dijete počne da doji u prvom satu i da doji prvih šest mjeseci, te nakon toga uz dohranu do druge godine života.

Nerijetkoo se upravo u tim prvim trenucima majke uplaše da neće imati dovoljno mlijeka za svoje novorođenče. Koliko je taj strah osnovan i kako ga prevazići da se ne “požuri” sa uvođenjem zamjene?

Što se tiče dilema i razloga za odustajanje od dojenja, nekada strah da neće biti dovoljno mlijeka nadvlada prirodni osjećaj da će to biti dovoljno. Problem modernog načina života je i naša potreba da mjerimo neke stvari koje ne bismo trebali mjeriti. Majke često probaju da ispumpaju mlijeko, pa onda vide da je to mala količina, a ustvari je prirodno da je mala količina na početku. Potrebe u prvom danu su znatno manje i priroda je to prilagodila. Mogu majke doći u dilemu, ali ja sam za nešto što je prirodni proces. Najbolji savjet za majku je, da ako dijete dovoljno mokri, i ako su pelene mokre, to je za njega dovoljno, jer potrebe za mlijeko se osobito povećavaju u prvih sedam dana. U ovom periodu se doji “po pozivu”, dakle kad dijete traži, jer je to period uspostavljanja laktacije u kojem se i dijete uči da se hrani na dojku. Moram naglasiti da dojku nije potrebno prati prije dojenja, jer često postoji mit ili pogrešno tumačenje da poslije svakog podoja majka treba oprati dojku. Ne treba. Na dojci se nalaze i takozvane “dobre bakterije”, dojka luči specifične mirise koji su na neki način i poziv za njeno novorođenče.

Koji su eventualni objektivni razlozi za odustajanje od dojenja?

Jako je malo stanja, odnosno bolesti majke, kada ona ne može da doji. Taj broj je iznimno mali, ispod jedan posto.  Psihičko stanje majke, njeno nepovjerenje u dojenje, i nesigurnost, mogu uticati, tako da su iz tog aspekta važne sve aktivnosti koje se odnose na promociju dojenja da je ohrabre, informišu, da vjeruje da ona to može, da je to dobra hrana za njeno dijete. Ima majki koje imaju uvučene bradavice i to može biti objektivan razlog za odustajanje, tada su potrebne konsultacije prije poroda i da se dojke pripreme, jer je to vrlo jednostavno moguće uz jednostavne fizikalne vježbe. Postoje i situacije kada bi zbog teže bolesti majke dojenje dodatno ugrozilo njeno stanje, što su isto rijetke situacije, ali se dešavaju. Imate na koncu i grupu majki koje jednostavno ne žele da doje, i u tom slučaju njeno novorođeno dijete mora dobiti hranu. Njih je posebno važno prije poroda informisati o svemu navedenom kako bi se ipak odlučile na dojenje. Nerijetke su i situacije da zbog nekog objektivnog razloga majka nakratko prekine dojenje na dan ili dva, ali nakon toga svaka majka koja želi može nastaviti.

Postoje li situacije kada beba ne može da doji?

Što se tiče medicinskih indikacija za upotrebu mliječnih formula one su iznimno rijetke, i to su određena oboljenja kod kojih kod novorođene djece nedostaju određeni enzimi za probavljanje pojedinih komponenti majčinog mlijeka, tada na tržištu postoje takozvane ljekovite mliječne formule koje spadaju u lijekove. Jedna od takvih bolesti je fenilketonurija koja ima učestalost 1:16.000 i za tu djecu postoji namjenski napravljena mliječna formula.

Kazali ste da je najvažnije da majke budu informisane. Gdje treba da dobiju te informacije?

U danima obilježavanja Sedmice dojenja bude dosta manifestacija u zdravstvenim ustanovama i među zdravstvenim radnicima, i mislim da bi tu bilo prostora da se promotivni materijal i edukativni program spusti među majke, dojilje, trudnice, da se osmisle programi koji će obuhvatiti sve osobe reproduktivne dobi kako bi što ranije stekle znanje i razvile svijest o značaju dojenja. Edukativni programi bi trebali početi već u školama, pa možda čak i u vrtićima, te u okviru vannastavnih aktivnosti u toku visokoškolskog obrazovanja, u vidu nekih seminara i kružoka, gdje bi trebalo govoriti o značaju dojenja.

Koliko je važno educirati muškarce o važnosti dojenja, i kakva je uloga oca u toku dojenja?

Oba roditelja trebaju da budu uključena u programe edukacije o značaju dojenja i podizanju svijesti. Oboje su roditelji, a iznimno je važna podrška oca u toku dojenja. Ukoliko je dijete uznemireno i često plače, nisu rijetke situacije u praksi da se roditelji odluče na kupovnu mliječne formule kako bi ga smirili i utješili. Jako je važno da majka i otac upoznaju svoje dijete od prvog dana života.

Osim niske stope dojenja, veliki problem je i nizak obuhvat imunizacijom, što je nedavno rezultiralo i epidemijom morbila. Kakva je trenutna situacija?

Sa današnjim danom u Zavodu za javno zdravstvo KS je prijavljeno oko 4.400 oboljelih od morbila, ali moramo znati da je taj broj znatno veći jer su djeca sa blažim kliničkim slikama ostala kod kuće i nisu prošla kroz zdravstvene institucije. Imali smo nekoliko djece sa teškom kliničkom slikom u okviru akutne bolesti, sa encefalitisom-upalom mozga, a ono što zabrinjava poslije ovako velikog broja oboljelih jeste kasni demijelinizirajući encefalitis koji se može javiti i 10-15 godina nakon preboljelih morbila. Pozivam sve roditelje da shvate značaj imunizacije.

Koliko je važno pratiti i poštovati kalendar imunizacije kako bi se spriječila pojava i ostalih opasnih bolesti?

Imali smo sada epidemiju morbila, ali treba voditi računa o kalendaru imunizacije u cjelosti. Prije nekoliko godina BiH je zbog nedopustivo niske stope imunizacije proglašena visoko rizičnim područjem za poliomijelitis-dječiju paralizu, bolest koja ide sa oduzetošću, odnosno paralizama pojedinih dijelova ekstremiteta. S obzirom na velika kretanja populacije iz zemalja gdje još uvijek postoji poliomijelitis, roditelji trebaju da prate kalendar imunizacije i da misle na sve vakcine. Poštovanje kalendara imunizacije i redovna imunizacija su definitivno preduslov za zdravu populaciju.

U kojoj mjeri je naš zdravstveni sistem spreman za eventualnu pojavu dječije paralize?

Apelujem na zdravstvene radnike da vode računa da se ne pojavi klinička slika poliomijelitisa jer nekada se desi da virus cirkuliše u populaciji dok se ne pojavi teška klinička slika, i tek onda kada pacijenti završe u bolnici bolest bude prepoznata. Većina današnjih ljekara zahvaljujući ranije dobrim obuhvatom vakcinacijom nije se susretala sa poliomijelitisom, i stoga je važno da svi obnovimo znanje kako bismo mogli prepoznati kliničku sliku ukoliko se pojavi. Da se to ne bi desilo ključni su prevencija i imunizacija.