Što ranije razviti zdrave navike kod djece

Specijalistica pedijatrije i obiteljska liječnica, voditeljica Odjela pedijatrije u Domu zdravlju Vitez Dr. Pamela Kapetanović Goluža, u razgovoru za web stranicu Unicef.ba govori o značaju poboljšanja prehrambenih navika i povećanja fizičke aktivnosti djece, promocije zdravih stilova života kod najmlađih, kao i o prednostima dojenja. Ističe kako više salate, povrća i ukidanje sokova u vrtićima uz uvođenje zdravih jelovnika predškolsko dijete priprema u zdravog školarca, dok dojena djeca imaju znatno manju mogućnost hipertenzije i šećerne bolesti. Dojenje, dodaje, smanjuje sklonost majke debljanju i štiti je od oboljenja kao što su karcinom dojke.

U toku je realizacija sedme faze UNICEF-ovog Programa “Zdravo jedi, zdravo rasti” s ciljem poboljšanja prehrambenih navika, povećanja fizičke aktivnosti i promocije zdravih stilova života kod djece. Koliko su važni ovakvi programi?

Izuzetno su važni. Nažalost, svake godine kada se radi upis u prvi razred osnovne škole i kada pregledamo šestogodišnjake, buduće osnovnoškolce, budem zaprepaštena količinom karijesa koju ta djeca imaju. Ne znam ima li dvoje djece kojima nisam napisala napomenu ‘karijes’. To nisu male, to su obilne promjene, a najveći uzrok tome su slatki napitci i nepranje zubića nakon toga. Roditelji ne razumiju da bi se nakon svakog tog slatkog napitka zubi trebali oprati što djeca većinom ne rade. Činjenica je da se uvođenjem zdravih obroka – voća, povrća, mesa i ostalog, na ovakav način, popravlja ne samo opće zdravlje, nego i stanje zuba. To mi uvijek bude jedan od šokantnih prizora, jer djeca nažaost piju jako puno sokova i jedu puno čipsa i ostalih grickalica. U vrtićima Evropske unije sokovi se uopće ne koriste.

Koje su osnovne mjere s kojima treba što prije početi?

Više salate, više povrća i definitivno ukidanje sokova u vrtićima uz uvođenje zdravih jelovnika priprema to jedno malo predškolsko dijete u zdravog školarca, poslije u zdravog adolescenta, nekoga ko će već sam sebi pripremati zdravi obrok. Ako pustimo da ovo ovako ide, definitivno ova epidemija i dijabetesa, svaki četvrti-peti adolescent ima povišene vrijednosti tlaka, masnoća, imaćemo sve veći problem. Ako ne budemo radili na poboljšanju ishrane u tom ranom uzrastu, a to je tih prvih pet godina života, teško ćemo kasnije uticati na prehrambene navike djeteta.

Koliko je važno da sjeca usvajaju zdrave navike na vrijeme?

Izuzetno je važno unijeti pravilan prehrambeni obrazac, jer to dijete koje rano usvoji zdrave navike, bude edukator i vlastitim roditeljima i promotor u samoj obitelji. Jedno zdravo dijete sa zdravim navikama i pozitivnim osvrtom prema sportu i tjelesnoj aktivnosti. Djeca su nam nažalost fizički neaktivna, u informatičkoj smo eri koja nam je s jedne strane donijela brojne benefite, ali je s druge strane fiksirala djecu za ležaje, za stolicu. Djeca su prije sate provodila u igri, sada i ako se druže sjede i zajedno tipkaju na telefonu.

U BiH je gojazno 17,5 posto djece do pet godina…

To je jedan veiki problem, i kada uđemo u same jelovnike te djece, to je strašno što prođe kao hrana, što dijete konzumira tokom dana. Pogotovo kada krenu pubertetske godine, sram, potištenost, sve te frustracije djeca počinju sa hranom liječiti i dobijamo pravi problem. Dobijemo dijete s manjkom samopouzdanja i sa potencijalnim psihičkim poteškoćama u kasnijem rastu i razvoju. A može se to popraviti, uz jako malo promjena i od strane nas iz zdravstva, roditelja, i same djece.

Koliki je značaj dojenja za najbolji početak svakog djeteta?

Neupitan! Majkama nerijetko kažu kako im dijete ne napreduje jer im nešto s mlijekom nije dobro, a nešto jedinstvenije, unikatnije i svojevrsnije svakom djetetu nema od samog dojenja. Svakoj majci kažem da mlijeko koje ona proizvede može proizvesti više ni jedna majka na svijetu, kamoli industrija, i to mlijeko je samo za njeno dijete. To mlijeko sadrži sve najbolje, od imunoloških, prehrambenih, kalorijskih i svih drugih parametara koji su potrebni djetetu. Ništa originalnije neće naći niti postoji takav proizvod koji ga može zamijeniti.

Koje su najveće prednosti dojenja koje im ističete?

Dojena djeca definitivno imaju znatno manju mogućnost hipertenzije, šećerne bolesti, svi sastojci u majčinom mlijeku su izbalansirani i sama sklonost debljanju i kroničnim bolestima u kasnijem životnom vijeku je smanjena. Majkama stalno navodim kako uz minimalno ulaganje imaju maksimalan rezultat – dovoljno je samo da dijete što više doji, to je sve. Na kraju je poticaj i samoj majci jer je dojenjem manja sklonost i njenom debljanju i nekim zdravstvenim poteškoćama. Znamo da je dojenje zaštitnik od karcinoma dojke, tako da je preporuka, preporuka i preporuka. Ako doje šest mjeseci toplo im zahvaljujem, godinu dana sam presretna, a ako nastave i dalje to i je stvarno zbog psihofizičke ujedinjenosti djeteta i majke definitivno topla preporuka.

Šta ako majka i pored sve želje ne može da doji?

Ako postoji objektivan razlog iz kojeg majka ne može dojiti, nastojim da im se ne ulijeva neki osjećaj krivnje ili manje vrijednosti, i svaku moguću potporu pružam majkama. Posebno u prvim danima kada su emotivno najlabilnije i najosjetljivije i kada su sklone uticaju okoline, a ovdje imamo još dosta uticaja okoline u smislu da se govori kako je kravlje mlijeko zdravo. Majci koja je u tih prvih mjesec dana najosjetljivija dajemo apsolutnu potporu, i preko svojih sestara i preko patronažne službe, da nadvlada samo dojenje. Kažemo im da osim što je najjeftinije, dojenje je i najjednostavnije, bez zagrijavanja, dezinficiranja bočica, jednostavno najbolja i najpristupačnija ishrana.

Koliko ste zadovoljni obuhvatom dojenja u rejonu koji pokriva vaš dom zdravlja?

Zadovoljna sam da imamo veliki broj majki, pogotovo mladih majki sa prvim trudnoćama, koje budu uporne u procesu dojenja i mislim da je UNICEF tu uradio jako dobar posao kroz sve ove promocije. Uopšte gledajući, mislim da su starije kolegice imale više problema jer jedno vrijeme su dojenačke formule bile IN, dojenje se guralo u drugi plan, i zahvaljujući svim promocijama dojenja koje se rade, i naravno nama pedijatrima koji bismo trebali biti prvi promotori dojenja, definitivno se puno učinilo. Kada vidim majku koja je dobila prvo dijete i odlučila se na dojenje i apsolutno je za dojenje, budem jako sretna. U stalnom smo kontaktu s majkama, non-stop smo na telefonu, kad se javljaju i pitaju sestre su uvijek tu da im daju pravu informaciju, naravno i ja ako je potrebno.