Djeca u fokusu smanjenja rizika od katastrofa

Na znak ručnim školskim zvonom direktora Anđelka Rogića, 180 učenica i učenika Osnovne škole “Bartola Kašića” u Mostaru organizirano i bez panike za tren se našlo na sigurnom zbornom mjestu u školskom dvorištu. 

U toku je simulacijska vježba evakuacije i spašavanja u slučaju potresa usljed kojeg je došlo do požara u kotlovnici, i realizira se u okviru zajedničkog programa „Smanjenje rizika od katastrofa za održivi razvoj u Bosni i Hercegovini” koji podržavaju i finansiraju Vlada Švicarske, Ujedinjene nacije (UN) i vlasti u Bosni u Hercegovini. Program provode agencije UN-a u BiH: Razvojni program UN – UNDP, Dječiji fond UN – UNICEF, Organizacija UN za obrazovanje, nauku i kulturu – UNESCO i Organizacija za hranu i poljoprivredu UN - UNFAO, u partnerstvu s domaćim institucijama vlasti.

Poslije direktorovog znaka, uposlenici i uposlenice škole po hodnicima pištaljkama prenose signal za uzbunu, a djeca, nakon što su nekoliko sekundi provela skrivena pod stolovima, uz jasne upute nastavnica kroz zadimljene hodnike organizirano kreću ka izlazima, prema jasno utvrđenom planu evakuacije. Na zbornom mjestu se obavlja prozivka učenica i učenika, dok su u dvorište već pristigli vatrogasci, hitna pomoć i policija koja je obezbijedila prilaz školi.

Po prozivci je utvrđeno da je u učionici broj 19 ostao povrijeđen Mitar, učenik sedmog razreda, o čemu direktor izvještava vatrogasce koji kreću po njega, dok ispred škole ekipa hitne pomoći čeka kako bi mu se pružila pomoć. Djeca su za ogromnim interesovanjem sa sigurne udaljenosti na zbornom mjestu posmatrala kompletnu akciju i iznošenje “povrijeđenog” kojem je pred školom pružena hitna medicinska pomoć, uz asistenciju Službe zaštite i spašavanja Crvenog križa Mostar. 

“Bilo je zanimljivo ali i poučno, jer je važno da djeca znaju kako se ponašati u ovakvim situacijama. Razgovarali smo o tome kako će sve izgledati, našminkali su me, stavili zavoje da sve bude realistično, i drago mi je da je sve prošlo kako treba. Nije bilo straha, vatrogasci su odlično reagirali i iznijeli me, ekipa hitne me super prihvatila, pitali su me o ‘povredama’ i stavili u vozilo”, ispričao nam je dojmove Mitar. 

Vježbu je pratila i učenica šestog razreda Marija, članica dječijeg SROK tima (Smanjenje rizika od katastrofa) koja je zadovoljna kako su svi reagirali u vježbi za koju su se ozbiljno pripremali kroz edukacije, sastanke i zajednički doprinos:

“Jako je važno da u svemu učestvuju i djeca, i da možemo dati svoje mišljenje. Mislim da u školama trebamo imati više ovakvih vježbi, jer uvijek se mogu desiti potresi, požari ili poplave. Kao jednu od najvećih opasnosti za našu školu označili smo požar”. 

Nastavnica informatike i tehničke kulture Marijana Hrkač po obavljenoj prozivci na zbornom mjestu kaže da su ovakve vježbe bitne kako bi svi zajedno bili spremniji u slučaju nesreće:

“Važno je da imamo neke početne postavke i da znamo kako se tačno ponašati kada se nešto desi. Bilo bi dobro i korisno kada bi ovakve vježbe bile redovite”. 

Nakon završetka vježbe, vatrogasci su djeci okupljenoj na zbornom mjestu demonstrirali i upotrebu protivpožarnog aparata, te skupa s direktorom ugasili kontrolirani požar. Djeca su dobila osnovne informacije o tome za šta aparat služi, kako se koristi za gašenje početnih požara, te kad i kako se bezbjedno udaljiti od požara.

“Mi dolazimo kada je najteže, spremni smo i imamo svoj plan i procedure po kojima radimo, ali svakako da nam spašavanje može olakšati kada dođemo u ustanovu koja također ima svoj plan i gdje svi znaju kako treba da se ponašaju. Korisno je da djeca znaju kako se trebaju ponašati, kao i uposlenici, i da su danas mogli vidjeti kako se koristi protupožarni aparat, kako bi se mogli naučiti kako spriječiti požar u nastajanju”, kaže Mario Ćosić iz Profesionalne vatrogasne postrojbe (PVP) Mostar, dok je sličnog mišljenja i Antonio Udundžić iz Hitne pomoći Mostar:

“Za djecu je ovo odličan način da vjebaju i uče smirenost izlaska i procedure kako to tačno napraviti. Korisno je i kad je osoblje obučeno za davanje prve pomoći”. 

Direktor Anđelko Rogić nije krio zadovoljstvo nakon okončane vježbe:

“Nije bilo panike ni ‘strke’, niko se nije sapleo, svako je znao šta treba da radi i ponašao se u skladu s tim, što znači da su svi prihvatili savjete koje smo im dali pred vježbu. Uvijek postoje detalji koje treba popraviti, i na tome ćemo raditi u narednom periodu. Svaki posao nosi odgovornost, pa i direktora škole, i zato mi je važno da imamo plan i uradimo sve kako bi se u datom trenutku djeca što brže evakuisala, da znaju kako će izaći, gdje je zborno mjesto, da poznaju znakove upozorenja i sve ono što je potrebno, i u takvoj školi je lakše biti direktor”.

Učiteljica Nikolina Galić koja je s direktorom i ostalim članicama i članovima radne grupe više od pola godine radila na pripremi vježbe, također je zadovoljna rezultatima:

“Vidi se pripremljenost, i u slučaju nečega, djeci će ipak ostati korisna vještina, i bez obzira gdje da se eventualna nesreća dogodi imaće osnove da znaju kako se ponašati. Za školu je korisno kad imamo pravilnik i obuke, što će sada biti redovito nakon ove vježbe, jer ovo treba prenijeti i na sljedeće generacije, a bilo bi dobro da se uključe i niži razredi”, kaže, dodajući kako je posebno važno što je edukacija bila zanimljiva, kako za djecu, tako i za odrasle: 

“Cijelo vrijeme su djeca radila i dala su svoj doprinos, mi odrasli smo dali svoj, jer jedno bez drugog ne može, i mislim da se u konačnici na vježbi pokazala suradnja svih.”

U dječijem SROK timu “predstavnik odraslih” je bio nastavnik povijesti Ivan Marjanović koji također potcrtava važnost učešća djece:

“Djeca su bila aktivna, vidjelo se da im se sve dopalo, i ovo je dobra prilika da se educiraju. U samoj izradi programa je posebno važno bilo mišljenje djece, jer isto kao i u nastavi, primijete neke stvari koje mi odrasli ne primijetimo.” 

Lamija Landžo iz sektora za obrazovanje u UNICEF-u BiH kaže da je ovakav pristup u kojem su uključena djeca posebno važan u čitavoj priči:

“UNICEF je zajedno sa školom razvio metodologiju ‘Child-Centred DRR’ - smanjenje rizika od katastrofa usmjereno na dijete, koja podrazumijeva aktivno učešće djece u cijelom procesu. Kroz obuke i aktivnosti u okviru programa, djeca su dobila priliku da sama identificiraju potencijalne opasnosti unutar i oko škole, kao i na putu od škole do kuće. Ideja je da se napravi plan unapređenja sigurnosti škole, sa snažnom perspektivom djeteta koja je u tome centralna”, kaže, dodajući kako je ideja da se kroz simulacijsku vježbu evakuacije identificira šta je bilo dobro, a koje detalje je potrebno unaprijediti: 

“Rezultat programa je da škola ima svoj plan, te da svi koji rade u školi imaju snažnije kapacitete za unapređenje sigurnosti škole. UNICEF je, isto tako, u procesu nabavke jednog seta opreme za školu koja će dodatno pomoći da se taj plan realizuje”.

Smanjenje rizika od katastrofa usmjereno na djecu (CCDRR) predstavlja važan dio UNICEF-ovog šireg pristupa zaštiti djece u Bosni i Hercegovini, definisanog kroz „Ključnu oblast djelovanja 3 – Zaštita”, koji je usmjeren na jačanje otpornosti djece, porodica, i zajednica, te osiguravanje kontinuirane zaštite i podrške djeci, uključujući u situacijama kriza, katastrofa i klimatskih rizika.