Cyber nasilje (Cyberbullying): Šta je to i kako ga zaustaviti?
10 stvari koje tinejdžeri žele znati o cyber nasilju.
„Šta biste željeli znati o cyber nasilju?" Postavili smo ovo pitanje mladima i dobili na hiljade odgovora iz cijelog svijeta.
Okupili smo UNICEF-ove stručnjake, međunarodne stručnjake za cyber nasilje i zaštitu djece i udružili se s Facebookom, Instagramom i Twitterom kako bismo odgovorili na pitanja i dali savjete o načinima suočavanja sa online zlostavljanjem.
Šta je cyber nasilje?
Cyber nasilje je zlostavljanje korištenjem digitalnih tehnologija. Može se događati na društvenim mrežama, platformama za dopisivanje i igranje igrica i mobilnim telefonima. Riječ je o ponašanju koje se ponavlja s namjerom zastrašivanja, izazivanja bijesa ili sramoćenja onih koji su na meti. Kao primjere možemo navesti:
- širenje laži ili objavljivanje slika čiji je cilj osramotiti nekoga na društvenim mrežama
- slanje uvredljivih poruka ili prijetnji putem platformi za dopisivanje
- lažno predstavljanje i slanje zlonamjernih poruka u ime drugih osoba.
Zlostavljanje uživo i cyber nasilje se često mogu događati uporedo. Ali cyber nasilje ostavlja digitalni trag - zapis koji se može pokazati korisnim i pružiti dokaze koji pomažu da se zlostavljanje zaustavi.
Ako ste zabrinuti za svoju sigurnost ili zbog nečeg što vam se dogodilo online, hitno porazgovarajte s odraslom osobom u koju imate povjerenja. Ili posjetite Plavi Telefon da pronađete pomoć u svojoj zemlji.
10 najčešćih pitanja o cyber nasilju
1. Jesam li žrtva nasilja online? Kako da razlikujem neslanu šalu od nasilja?
UNICEF:
Svi prijatelji se međusobno šale, ali je ponekad teško razlikovati da li se neko samo zabavlja ili pokušava da te povrijedi, pogotovo online. Nekad će se samo nasmijati uz „samo se šalim” ili „ne shvataj to tako ozbiljno”.
Ali, ako se osjećaš povrijeđeno ili misliš da se drugi ne smiju s tobom već tebi, onda je šala otišla predaleko. Ako se to nastavi i nakon što si zatražio/la od te osobe da prestane, i ako se i dalje osjećaš uzrujano, onda je moguće da se radi o nasilju.
A kad se nasilje događa online, ono može privući neželjenu pažnju širokog kruga ljudi, uključujući i strance. Gdje god da se nasilje događa, ako te čini nesretnim/nesretnom, ne trebaš da ga trpiš.
Nazovi to kako hoćeš – ako se osjećaš loše i ako nasilje ne prestaje, onda zaslužuje da potražiš pomoć. Zaustavljanje cyber nasilja nije samo otkrivanje nasilnika već i prepoznavanje da svi zaslužuju poštovanje – i online i u stvarnom životu.
2. Koje su posljedice cyber nasilja?
UNICEF:
Kad doživiš nasilje online, možeš imati osjećaj da te svi napadaju, čak i u vlastitom domu. Može se činiti kao da nema izlaza. Posljedice mogu trajati dugo i uticati na osobu na razne načine:
- Mentalno — osjećaš se uzrujano, postiđeno, glupo, čak i ljuto
- Emocionalno — osjećaš se posramljeno ili gubiš interes za stvari koje voliš
- Fizički — osjećaš se umorno (nesanica), ili imaš simptome poput bolova u stomaku ili glavobolje
Osjećaj da ih drugi ismijavaju ili uznemiravaju može spriječiti ljude da progovore i pokušaju da riješe problem. U ekstremnim slučajevima, cyber nasilje može čak dovesti do samoubistva.
Cyber nasilje može na nas uticati na mnogo načina. Ali ono se može prevazići i osoba može da povrati svoje samopouzdanje i zdravlje.
3. S kim trebam da razgovaram ako sam žrtva nasilja online? Zašto je prijavljivanje važno?
UNICEF:
Ako misliš da si žrtva nasilja, prvi korak je da potražiš pomoć od nekoga kome vjeruješ kao što su roditelji, blizak član porodice ili neka druga odrasla osoba u koju imaš povjerenja.
U školi se možeš obratiti pedagogu, treneru ili omiljenom nastavniku.
Ako ti je neugodno o tome pričati sa nekim koga poznaješ, posjeti Plavi Telefon gdje možeš dobiti savjet stručnjaka.
Ako se nasilje događa na društvenoj mreži, možeš da blokiraš nasilnika i formalno prijaviš njegovo ponašanje na toj mreži. Društvene mreže su dužne da zaštite sigurnost svojih korisnika.
Moglo bi biti od pomoći da prikupiš dokaze – poruke i snimke objava na društvenim mrežama - koji pokazuju šta se dešava.
Da bi nasilje prestalo, treba ga identificirati, a za to je ključno prijavljivanje. Ono može pomoći i da nasilnik shvati da je njegovo ponašanje neprihvatljivo.
Ako si u neposrednoj opasnosti, kontaktiraj policiju ili drugu hitnu službu u svojoj zemlji.
Da bi nasilje prestalo, treba ga identificirati, a za to je ključno prijavljivanje.
Facebook/Instagram:
Ako doživljavaš nasilje online, preporučujemo da razgovaraš sa roditeljem, nastavnikom ili nekim drugim u koga imaš povjerenja – imaš pravo da budeš siguran/sigurna. Takođe olakšavamo prijavljivanje bilo kakvog nasilja direktno na Facebooku ili Instagramu.
Našem timu uvijek možeš poslati anonimnu prijavu s posta, komentara ili priče na Facebooku ili Instagramu.
Imamo tim koji te prijave pregleda non-stop, 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici širom svijeta na više od 50 jezika i uklonićemo sve uvredljive ili nasilne sadržaje. Te prijave su uvijek anonimne.
Na Facebooku imamo vodič koji ti može pomoći da prođeš kroz proces rješavanja problema nasilja – ili šta da radiš ako primijetiš da je neko drugi žrtva zlostavljanja. Na Instagramu imamo i Vodič za roditelje koji daje preporuke roditeljima, starateljima i osobama od povjerenja kako da upravljaju cyber nasiljem, kao i centralni hub gdje se može saznati više o sigurnosnim alatima.
Twitter:
Ako misliš da si žrtva cyber nasilja, najvažnije je da se pobrineš da budeš siguran/sigurna. Bitno je da imaš nekoga s kim možeš razgovarati o tome kroz šta prolaziš. To može biti nastavnik, neka druga odrasla osoba od povjerenja ili roditelj. Razgovaraj sa roditeljima i prijateljima o tome šta učiniti ako si ti ili tvoj drug/drugarica žrtva cyber nasilja.
Podstičemo ljude da prijave račune koji možda krše naša pravila. To se može učiniti putem stranica za podršku na našem Centru za pomoć ili preko mehanizma za prijavljivanje putem Tweeta klikom na opciju „Prijavi Tweet”.
4. Doživljavam cyber nasilje ali me strah da o tome pričam sa roditeljima. Kako da započnem razgovor o tome?
UNICEF:
Ako si žrtva cyber nasilja, razgovor sa odraslom osobom od povjerenja – s kojom osjećaš da je sigurno razgovarati – predstavlja prvi i najvažniji korak koji možeš da napraviš.
Razgovor s roditeljima nije svakome lak. Ali postoje neke stvari koje ti mogu olakšati razgovor. Za razgovor odaberi trenutak kad znaš da imaš njihovu punu pažnju. Objasni koliko je problem sa kojim se suočavaš ozbiljan. Imaj na umu da oni možda nisu toliko upoznati s tehnologijom kao ti, pa ćeš im možda trebati pomoći da shvate što se događa.
Oni možda neće odmah imati odgovore ali će sigurno željeti da pomognu i zajedničkim snagama možete pronaći rješenje. Dvije glave su uvijek pametnije od jedne! Ako još uvijek nisi siguran/sigurna šta da radiš, razmisli o tome da se obratiš drugim odraslim osobama u koje imaš povjerenje. Obično ima više ljudi kojima je stalo do tebe i koji su spremni pomoći nego što misliš!
5. Kako da pomognem prijateljima da prijave cyber nasilje, posebno ako oni to odbijaju?
UNICEF:
Svako može da postane žrtva cyber nasilja. Ako vidiš da se to događa nekome koga poznaješ, pokušaj da mu/joj pružiš podršku.
Važno je da saslušaš svog prijatelja/prijateljicu. Zašto ne želi da prijavi da je žrtva cyber nasilja? Kako se osjeća? Daj mu/joj do znanja da ne mora ništa da prijavi zvanično ali da je važno da razgovara s nekim ko bi mogao da pomogne.
Imaj u vidu da se tvoj prijatelj/prijateljica možda osjeća ranjivo. Budi ljubazan prema njemu/njoj. Pomozi mu/joj da promisli šta bi mogao/mogla da kaže i kome. Ponudi da pođeš s njim/njom ako odluči da prijavi nasilje. Što je najvažnije, podsjeti ga/je da si uz njega/nju i da želiš da pomogneš.
Ako tvoj prijatelj/prijateljica i dalje ne želi da prijavi događaj, onda ga/je podrži u pronalaženju odrasle osobe od povjerenja koja mu/joj može pomoći da se izbori sa situacijom. Imaj na umu da u nekim situacijama posljedice cyber nasilja mogu biti opasne po život.
Ako ništa ne poduzmeš, prijatelj/prijateljica može imati osjećaj da su svi protiv njega/nje ili da nikome nije stalo. Tvoje riječi mogu da naprave razliku.
Svako može da postane žrtva cyber nasilja.
Facebook/Instagram:
Mi znamo da nije lako prijaviti nekoga za nasilje. Ali, nikad nije u redu zlostavljati nekoga.
Prijavljivanje sadržaja na Facebooku ili Instagramu može nam pomoći da te bolje zaštitimo na našim platformama. Nasilje i uznemiravanje po svojoj su prirodi vrlo lični, pa nam je u mnogim slučajevima potrebno da neko prijavi takvo ponašanje prije nego što ga možemo prepoznati ili ukloniti.
Prijavljivanje slučaja cyber nasilja na Instagramu i Facebooku je uvijek anonimno i niko nikada neće znati da si nas obavijestio/la o tom ponašanju.
Možeš da prijaviš nešto što sam/a doživljavaš ali jednako je lako napraviti prijavu za nekog od tvojih prijatelja putem alata dostupnih direktno u aplikaciji. Više informacija o tome kako nešto prijaviti nalazi se u Instagramovom centru za pomoć i u Facebookovom centru za pomoć.
Možeš i svog prijatelja/prijateljicu obavijestiti o alatu na Instagramu pod nazivom Ograniči, gdje možeš diskretno zaštititi svoj račun bez potrebe da nekog blokiraš – što nekima može izgledati pregrubo.
Twitter:
Omogućili smo i prijavljivanje od strane promatrača što znači da možeš napraviti prijavu u ime druge osobe. To se sada može napraviti za prijave o privatnim informacijama i lažnom predstavljanju.
6. Kako da zaustavim cyber nasilje a da ne moram odustati od pristupa internetu?
UNICEF:
Biti na internetu ima mnogo dobrih strana. Međutim, kao i mnoge druge stvari u životu, i internet donosi rizike od kojih se trebamo zaštititi.
Ako doživiš cyber nasilje, možda ćeš poželjeti da izbrišeš određene aplikacije ili ostaneš neko vrijeme van mreža da se oporaviš. Ali, izbjegavanje interneta nije dugoročno rješenje. Ako nisi uradio/uradila ništa loše, zašto bi se lišio /lišila interneta? To nasilnicima čak može poslati pogrešnu poruku – ohrabriti njihovo neprihvatljivo ponašanje.
Svi želimo da zaustavimo cyber nasilje, što je i jedan od razloga zašto je prijavljivanje takvog nasilja izuzetno važno. Ali stvaranje interneta kakvog želimo prevazilazi samo otkrivanje nasilja. Moramo paziti da ono šta dijelimo ili kažemo online ne povrijedi druge.Trebamo biti ljubazni jedni prema drugima i online i u stvarnom životu. Odluka je na svima nama!
Moramo paziti da ono šta dijelimo ili kažemo online ne povrijedi druge.
Facebook/Instagram:
Važno nam je da Instagram i Facebook ostanu sigurna i pozitivna mjesta za samoizražavanje – ljudima će biti ugodno da nešto podijele s drugima samo ako se osjećaju sigurno. Ali, znamo da cyber nasilje može predstavljati smetnju i stvoriti negativna iskustva. Zbog toga smo mi na Instagramu i Facebooku, posvećeni tome da vodimo borbu protiv cyber nasilja.
To radimo na dva glavna načina. Prvo, korištenjem tehnologije da bismo spriječili da ljudi dožive i vide nasilje. Na primjer, možeš uključiti postavku koja koristi tehnologiju vještačke inteligencije za automatsko filtriranje i skrivanje nasilnih komentara namijenjenih tome da nekog uznemire ili uzrujaju.
Drugo, radimo na podsticanju pozitivnog ponašanja i interakcija tako što dajemo alate da prilagodiš svoje iskustvo na Facebooku i Instagramu. Ograniči je jedan alat osmišljen da omogući da diskretno zaštitiš svoj račun a pri tome i dalje nasilnika držiš na oku.
Twitter:
S obzirom na to da na Twitteru na stotine miliona ljudi dijeli svoje ideje, nije nikakvo čudo da se svi međusobno ne slažu. To je jedna od prednosti jer svi možemo nešto naučiti iz neslaganja i diskusija uz međusobno poštovanje.
Ali ponekad, nakon što si neko vrijeme slušao/slušala nečija mišljenja, više to ne želiš. Njihovo pravo da se izraze ne znači da si ih dužan/dužna slušati.
7. Kako da spriječim da se moje privatne informacije koriste za manipulaciju i ponižavanje na društvenim mrežama?
UNICEF:
Dva puta razmisli prije nego što nešto objaviš ili podijeliš na društvenim mrežama – to može zauvijek ostati na internetu i neko može te podatke kasnije upotrijebitiit da ti naudi. Ne objavljuj svoje lične podatke kao što su adresa, broj telefona ili ime škole.
Informiraj se o postavkama za zaštitu privatnosti na svojim omiljenim društvenim mrežama. Evo šta možeš da napraviš na većini mreža:
- Podešavanjem postavki privatnosti svog računa možeš odlučiti ko može da vidi tvroj profil, da ti šalje direktne poruke ili komentira tvoje objave.
- Možeš prijaviti uvredljive komentare, poruke i slike i tražiti da se uklone.
- Osim odjavljivanja s liste prijatelja, možeš neke osobe potpuno blokirati i spriječiti ih da vide tvoj profil ili da te kontaktiraju.
- Možeš odabrati i da se komentari nekih ljudi pojavljuju samo njima a da ih ne blokiraš u potpunosti.
- Možeš da obrišeš objave na svom profilu ili ih sakriješ od određenih ljudi.
Na većini tvojih omiljenih društvenih mreža, ljudi ne dobijaju obavijest kad ih blokiraš, ograničiš im pristup ili ih prijaviš.
8. Postoje li kazne za cyber nasilje?
UNICEF:
Većina škola nasilje shvata ozbiljno i pokrenuće korake protiv njega. Ako te drugi učenici zlostavljaju na internetu, prijavi to nadležnima u svojoj školi.
Osobe koje su žrtve bilo kog oblika nasilja, uključujući zlostavljanje i cyber nasilje, imaju pravo na pravdu i na to da nasilnik odgovara za svoje postupke.
Zakoni protiv zlostavljanja, posebno cyber nasilja, predstavljaju relativnu novost, i još uvijek ne postoje u svim zemljama. Zbog toga se mnoge zemlje oslanjaju na druge relevantne zakone, poput zakona protiv uznemiravanja, kako bi kaznile cyber nasilnike.
U zemljama koje imaju posebne zakone o cyber nasilju, ponašanje na internetu koje namjerno izaziva ozbiljnu duševnu bol smatra se krivičnim djelom.U nekim od tih zemalja, žrtve cyber nasilja mogu zatražiti zaštitu, može se zabraniti komunikacija određene osobe i, privremeno ili trajno, ograničiti upotreba elektronskih uređaja koje ta osoba koristi za vršenje cyber nasilja.
Međutim, važno je imati na umu da kažnjavanje nije uvijek najefikasniji način za promjenu ponašanja nasilnika. Često je bolje fokusirati se na popravljanje štete i zacjeljivanje odnosa.
Facebook/Instagram:
Na Facebooku imamo Zajedničke standarde, a na Instagramu imamo Zajedničke smjernice koje naši članovi trebaju da poštuju. Ako pronađemo sadržaj koji krši ova pravila, kao u slučaju zlostavljanja ili uznemiravanja, uklonićemo ga.
Ako mislite da je sadržaj pogrešno uklonjen, omogućavamo i da podnesete žalbe. Na Instagramu se možete žaliti na uklanjanje sadržaja ili računa putem našeg Centra za pomoć. I na Facebooku možete proći kroz isti proces putem Centra za pomoć.
Twitter:
Mi strogo provodimo naša pravila kako bismo osigurali da svi mogu slobodno i sigurno da učestvuju u javnom razgovoru. Ova posebna pravila obuhvataju brojna područja, uključujući sljedeće teme:
- Nasilje
- Seksualno iskorištavanje djece
- Zlostavljanje/uznemiravanje
- Ponašanje i govor mržnje
- Samoubistvo ili samopovređivanje
- Osjetljivi medijski sadržaji, uključujući grafički prikaz nasilja i sadržaj za odrasle
Kao dio ovih pravila, poduzimamo čitav niz postupaka njihovog provođenja kad se radi o sadržajima koji ih krše. Kada poduzimamo postupke provođenja, mogu se odnositi ili na konkretni sadržaj (npr. pojedinačni Tweet ili direktna poruka) ili na račun.
Više o našim postupcima provođenja pravila možete pronaći ovdje.
9. Čini se da internet kompanije ne brinu o online nasilju i uznemiravanju. Kakva je njihova odgovornost?
UNICEF:
Internet kompanije sve više obraćaju pažnju na problem online nasilja.
Mnoge od njih uvode nove načine da riješe taj problem i bolje zaštite svoje korisnike pomoću novih alata, smjernica i načina za prijavljivanje online zlostavljanja.
Ali istina je da je potrebno da urade još više. Mnogi mladi svakodnevno doživljavaju cyber nasilje. Neki se suočavaju sa ekstremnim oblicima zlostavljanja na internetu. Neki su sebi zbog toga i oduzeli život.
Tehnološke kompanije imaju odgovornost da zaštite svoje korisnike, posebno djecu i mlade.
Na svima nama je da ih pozovemo na odgovornost kad ne ispunjavaju svoje obaveze.
10. Postoje li online alati za zaštitu djece i mladih od zlostavljanja?
UNICEF:
Svaka društvena mreža nudi različite alate (vidi one koji su dostupni dolje) koji omogućavaju korisnicima da ograniče ko može komentirati ili pregledati njihove objave ili se automatski povezati kao prijatelj, i da prijave slučajeve nasilja. Mnogi od ovih alata uključuju jednostavne korake za blokiranje, isključivanje ili prijavljivanje cyber nasilja. Pozivamo te da ih istražiš.
Kompanije koje stoje iza društvenih mreža takođe pružaju i edukativne alate i smjernice za djecu, roditelje i nastavnike kako bi se upoznali sa rizicima i načinima da budu sigurni online.
Takođe, ti možeš da budeš prva linija odbrane od cyber nasilja. Razmisli o tome gdje se cyber nasilje događa u tvojoj zajednici i načinima na koje možeš da pomogneš – podizanjem glasa, otkrivanjem nasilnika, obraćanjem odraslim osobama u koje imaš povjerenja ili širenjem svijesti o ovom problemu. Čak i jednostavnim činom ljubaznosti može mnogo da se postigne.
Ako si zabrinut/a za svoju sigurnost ili zbog nečeg što ti se dogodilo online, hitno razgovaraj s odraslom osobom u koju imaš povjerenja. Mnoge zemlje imaju posebnu liniju za pomoć koju možeš nazvati besplatno i razgovarati s nekim anonimno. Posjeti Plavi Telefon da pronađeš pomoć u svojoj zemlji.
Ti možeš da budeš prva linija odbrane od cyber nasilja.
Facebook/Instagram:
Imamo niz alata koji pomažu mladima da budu sigurni:
- Možeš se odlučiti za opciju da zanemariš sve poruke od nasilnika ili da koristiš naš alat Ograniči da diskretno zaštitiš svoj račun a da pri tome ta osoba nije o tome obaviještena.
- Možeš moderirati komentare na svoje objave.
- Možeš izmijeniti svoje postavke tako da ti samo ljudi koje pratiš mogu poslati direktnu poruku.
- A na Instagramu ti šaljemo obavijest da se spremaš objaviti nešto što bi moglo preći granicu, čime te podstičemo da još jednom razmisliš.
Za više savjeta o tome kako zaštititi sebe i druge od cyber nasilja, provjeri naše resurse na Facebooku ili Instagramu.
Twitter:
Ako ljudi na Twitteru postanu dosadni ili negativni, imamo alate koji ti mogu pomoći, a sljedeća lista povezana je s uputstvima kako ih postaviti.
