“Ako svi mogu jesti u javnosti, mogu i bebe”

U intervjuu za UNICEF BiH prof. dr. sci. Emina Hadžimuratović, pedijatrica na Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu, vanredna profesorica pedijatrije na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i IBCLC savjetnica za dojenje i laktaciju, govori o značaju prvih dana laktacije za uspostavljanje dojenja, i potrebi veće podrške majkama koje žele da doje kako od zdravstvenog sistema, tako i od društva, najbližih članova porodice, ali i partnera. Potcrtava i značaj dojenja u kriznim situacijama, u težim ekonomskim okolnostima, te značaj dojenja za smanjenje nejednakosti. Objašnjava na koji način dojenje majkama pomaže i u gubitku kilograma nakon poroda, te daje odgovore na neka od pitanja majki koje smo prikupili iz velikog broja reakcija na nedavni intervju u kojem je prof. dr. Hajrija Maksić, predsjednica Udruženja pedijatara u BiH također govorila o o značaju dojenja za rast i razvoj djeteta, zdravlje djeteta i majke, podizanju svijesti o važnosti dojenja, kao i dugoročnim pozitivnim efektima dojenja na razvoj djeteta i njegovo mentalno sazrijevanje.

Prema trenutno dostupnim podacima stopa dojenja u prvom mjesecu života je 87,3 posto, međutim do šestog mjeseca isključivo doji samo 15,1 posto majki. Zbog čega imamo takve brojke?

Po ovim brojkama se čini da nam je početak dobar, a da se lako i brzo odustaje od dojenja. Zapravo se radi o tome da je uspostavljanje dojenja proces, i da u tom prvom mjesecu života laktacija nije još uspostavljena, i majkama se već krajem prvog mjeseca čini da nemaju dovoljno mlijeka i tada posežu za uvođenjem adaptirane formule. Prvi dani laktacije su najvažniji, i tada je važno da žena ima adekvatnu pomoć zdravstvenog sistema i svoje okoline. Isto tako je vrlo važno da majka ima predznanje o dojenju, tako da se već sa trudnicama treba intenzivnije raditi na promociji dojenja i one već moraju imati informacije o tome kako izgleda proces laktacije.

Da li se u javnosti dovoljno govori o dojenju, s obzirom na važnost ove teme?

U našem društvu nedostaje grupa koje bi se bavile potporom dojenju, i ne moraju samo zdravstveni radnici biti dio njih. To mogu biti udruženja majki ili slična udruženja u kojima bi one razmijenjivale iskustva između sebe. S obzirom na malu stopu dojenja, majka koja doji na neki način čini manjinu, i ona u svom okruženju nema dovoljno prijateljica i poznanica koje doje, ili imaju iskustvo dojenja. Tako da definitivno fali jedan prostor i organizacije gdje bi majke i žene koje imaju iskustvo dojenja na neki način bil podrška majkama koje tek ulaze u tu priču.

Majke će se nerijetko požaliti kako nemaju adekvatnu podršku u počecima dojenja, čak ni od najbližih članova porodice, te da ih često pokušavaju i odgovoriti od toga. Zašto je to tako?

Današnje majke su kćerke generacije koja je vrlo malo dojila, zato što je u tom periodu farmaceutska industrija u jednom momentu imala prevlast. Zdravstveni sistem u tom periodu je preporučivao adaptiranu formulu i pod pritiskom farmaceutske industrije majčino mlijeko je smatrano neadekvatnim, a taj industrijski pripravak nečim što je bolje od toga. Tako da su današnje majke zapravo su kćerke žena koje nemaju puno iskustva u dojenju, jer nisu za to dobile dovoljno priliku, dijelom i zbog radnog vremena koje tada nije davalo mogućnost izlaska radi dojenja, ili kraćeg porodiljnog odsustva. Ishrana adaptiranom formulom smatrala se nečim što je moderno, ispravno i u redu.

Koliko je važna promjena takve percepcije?

Danas su stvari ponovo vraćene tome da je dojenje jedini prirodni i najbolji način hranjenja djeteta, potpuno besplatan i dostupan u svakom momentu. Značaj dojenja je velik i u kriznim situacijama, da nestane vode, struje, da nastupi zemljotres, požar ili bilo koja druga nepogoda, bebe žena koje doje bi sve to mogle lakše preživjeti. Na koncu, dojenje dokazano spašava živote djece, i prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) negdje oko 800.000 dječijih života godišnje bude spašeno zbog dojenja, jer su to djeca koja nemaju drugi izvor hrane. Također, kada su u pitanju osobe u pokretu, i u takvim situacijama dojenje majkama omogućava lakše prehranjivanje njihovih beba.

U kolikoj mjeri dojenje doprinosi smanjenju nejednakosti?

Majčino mlijeko ima još jednu veliku prednost, a to je da je potpuno besplatno, što je jako važno u situaciji gdje u određenim ekonomskim okolnostima u kojima je možemo reći i naša zemlja, i kriza je globalna pojava. Dojenje je važno kod smanjenja nejednakosti, i zato je posebno bitno da sve majke imaju pristup zdravstvenim resursima koji ih mogu podržati u uspostavljanju i tokom samog procesa dojenja. Nažalost, rasprostranjenost resursa, ne samo zdravstvenog sistema nego i društva koji ih mogu podržati u dojenju nije ravnomjerna, i to je sigurno nešto na šta bi nas ovogodišnja sedmica dojenja pod motom "Smanjenje razlika - podrška dojenuju za sve" mogla potaknuti i da se radi na tome da informacije dođu i do žena u područjima gdje ne mogu biti adekvatno podržane od zdravstvenog sistema.

Spomenuli ste prednosti dojenja u kriznim situacijama. U kolikoj mjeri dojenje olakšava život i ženama koje nisu u kriznim situacijama?

Za adaptiranu formulu morate imati sterilnu vodu određene temperature, morate se truditi da sve bude čisto, a majčino mlijeko je uvijek čisto, uvijek sterilno, idealne temperature i uvijek je spremno za hranjenje bebe. Žene imaju krivu predstavu da će ih dojenje vezati za kuću, lišiti ih mogućnosti da se vide sa prijateljicama, ili da budu dio socijalnog života, a inače se majke nakon poroda tako osjećaju. Da su izgubile sve svoje identitete i da su postale samo majke. To sam prošla i ja, i to prođe svaka žena. Odjednom vi niste doktorica, profesorica, direktorica ili bilo šta, nego se osjećate samo kao žena koja sjedi kući i doji dijete. U stvari je upravo suprotno – dojenje omogućava majci da ponese svoju bebu bilo gdje bez ikakve dodatne opreme. 

Dojenje u javnosti?

Ako svi imaju pravo da jedu u javnosti, to pravo moraju imati i bebe. Dojenje u javnosti se uvijek može uraditi na jedan dostojanstven i prihvatljiv način, da se sačuva dostojanstvo i majke i djeteta. Dojenje u javnosti – da, jer ako svi mogu jesti u javnosti, zašto to ne bi mogle i bebe? Osim uticaja okoline, jedan od glavnih prepreka dojenju u javnosti jeste i nedostatak adekvatnih mjesta gdje bi majke mogle da doje, pa čak i manji broj zdravstvenih ustanova imaju predviđen prostor za dojenje i presvlačenje beba. To je nešto na čemu se sigurno u budućnosti treba raditi, jer kada bi postojala označena takva mjesta, sigurno bi onda majka osjetila da je dojenje preporučen i podržan način hranjenja, kako od zdravstvenog sistema, tako i od društva u cjelini.

Dok se žene koje doje u javnosti nerijetko susreću s osudama, s druge strane imamo i stigmatizaciju majki koje ne doje...

Ni jedna majka ne smije da bude osuđena zato što odluči da ne doji. Niko ne smije biti stigmatiziran i majka ne smije biti proglašena lošijom majkom zato što je odlučila da ne doji, što je njeno apsolutno pravo. To je ne čini manje dobrom majkom, ne smije trpiti nikakvu stigmu niti biti osuđena od društva. Prije te odluke, majka treba biti informisana o svim prednostima dojenja, o tome koliko je dojenje važno za razvoj djeteta i da je to način da se osigura zdravlje djeteta.

Šta sve majka treba da zna prilikom donošenja konačne odluke?

Dojenje ima brojne i dugoročne i kratkoročne pozitivne efekte na zdravlje i mame i bebe. Kratkoročni efekti su da smanjuje incidencu i težinu raznih akutnih infektivnih bolesti, prije svega respiratornih i gastrointestinalnih. Vjerovatnost da se beba koja doji razboli je manja, a ako se i razboli, rizik od teške forme bolesti i hospitalizacije je puno manji. Što se tiče dugoročnih efekata dojenja bebe, imaju manju vjerovatnost da će dobiti brojne hronične bolesti, kao što su neke alergijske ili autoimune bolesti, dijabetes tip2, pretilost se danas takožer veže za nisku stopu dojenja jer svako peto dijete u našoj zemlji je pretilo što je veliki javnozdravstveni problem. Dojenje smanjuje incidencu malignih bolesti dječije dobi, i dojenje definitivno stimulativno utiče na neurološki razvoj djeteta zato što su bebe koje doje u puno češćem kontaktu sa svojom majkom, pri čemu je posebno važan “skin to skin”, kontakt s kožom majke kroz koji djeluje stimulaciju koja uvijek pozitivno djeluje na neurološki razvoj. Bebe koje se hrane adaptiranom formulom imaju selektivan kontakt sa majkom koji je vezan uglavnom za hranjenje, pri čemu to ne mora uvijek biti ni majka. Podoji su puno češći, razmaci između su kraći nego što su razmaci kad se beba hrani adaptiranom mliječnom formulom. Tako da kod dojenja imamo puno više kontakta i puno više stimulacije. Dokazano je da djeca koja su dojena imaju viši IQ na testovima inteligencije u mjerenoj dobi od sedam godina života.

Koji su pozitivni efekti dojenja za majku?

Dojenje ima veliku korist i za majke, prije svega pomaže im u redukciji kilograma u trudnoći, što sigurno može biti jedan dobar motivacioni faktor za majke. Žena koja doji za jedan dan u mlijeku proizvede onoliko kalorija koliko bi ih potrošila da dva sata igra košarke, i to utiče na gubitak kilograma, naravno ako imaju izbalansiranu ishranu. Ono što majke često griješe je da misle da kada doje treba da imaju neki prekomjerni unos. To je kod nas malo i stvar tradicije, smatra se da će mlijeko biti bolje i jače ako se umosi više kalorija i ako se jede puno. Majka koja doji treba da ima jednu normalnu i izbalansiranu ishranu, i ne treba da unosi više kalorija od žene koja ne doji, odnosno neznatno više, do 50 ili 100 kalorija. Tako će joj dojenje omogućiti da gubi na težini. Uz redukciju tjelesne težine, dojenje majkama pomaže i u vraćanju reproduktivnih organa u stanje prije trudnoće, zbog svih hormona koji se luče tokom laktacije. Smanjuje incidencu karcinoma jajnika i karcinoma dojke, znači dojenje je jako važno i za zdravlje majke.

Majke nerijetko tvrde da nemaju adekvatnu podršku u uspostavljanju dojenja dok su u porodilištu, a posebno nakon otpusta. Da li je ta podrška dovoljna i adekvatna?

Naša porodilišta su apsolutno suportivna prema dojenju i organizirana po “rooming in” sistemu, što znači da su mama i bebe u jednoj prostoriji, i takva organizacija je napravljena radi podrške dojenju. Beba nije odvojena od majke, zdravstveno osoblje obučeno je za podršku dojenju, međutim boravak majke u porodilištu je u biti kratak. Nakon prirodnog poroda majka u bolnici boravi 24 sata, a nakon carskog reza nekoliko dana duže, a to je prekratak period da bi se prenijelo svo znanje koje majka mora imati o dojenju. Prva sljedeća redovna posjeta zdravstvenom sistemu nakon izlaska majke i bebe iz porodilišta je vezana za vakcinaciju, a tada je beba stara već mjesec dana i laktacija je ili već uspostavljena, ili je majka već odustala od dojenja. Puno vremena prođe od otpusta iz porodilišta do sljedećeg kontakta sa zdravstvenim sistemom, ukoliko naravno beba u međuvremenu nije imala neki drugi razlog, bolest ili neke komplikacije. Zato je važno da se nakon porodilišta više uključe i drugi resursi zdravstvenog sistema, a tu prije svega mislim na patronažu. Pomoć u tim prvim danima je ključna jer je to najrizičniji period da majka odustane od dojenja.

Koliko su važni centri za podršku dojenju i druge slične inicijative?

Kroz UNICEF-ov projekat “Smanjenje...” su otvorena četiri centra za podršku dojenju, i to u manjim gradovima – Bihać, Sanski Most, Kalesija, Gradačac i Kakanj, i prema povratnim informacijama koje imam jako dobro su funkcionisali i bili velika podrška dojenju u tim sredinama. Tako da je otvaranje takvih centara u domovima zdravlja svakako puno pomoglo podizanju stope dojenja u našoj zemlji. UNICEF inače provodi kvalitetnu kontinuiranu kampanju koja je usmjerena prema majkama, što je veoma dobro, i što služi tome da direktno majke stimuliše za dojenje, s ozirom da je upravo motivacija nešto čega također nedostaje u posljednje vrijeme.

U kolikoj mjeri je važna podrška porodice i partnera u tom procesu?

Vrlo je važno da majka ima podršku porodice. Smatra se da je sposobnost dojenja svojstvena ženama, i da time što su iznijele trudnoću i porodile se samim tim znaju da doje. Međutim, dojenje u ljudskoj vrsti nije više instinktivna aktivnost i ono se zapravo uči, i trebalo bi da bude organizovano puno više priprema za trudnoću, jer kada žene imaju određeno znanje lakše će se i sigurnije osjećati. Trudnoća je pravo vrijeme da se i buduća majka, ali i njen partner informišu o dojenju i o tome šta je važno na tom putu uspostavljanja dojenja. Uz podršku zdravstvenog sistema, ključna je podrška partnera. Početak dojenja može biti težak, bolan i stresan, žena se nekada uplaši da sve to neće uspjeti da prevaziđe, i da bi sve to savladala vrlo je važno da uz sebe ima partnera koji će je ohrabriti i podržati na tom putu.

Kako majka da zna da li je dijete popilo dovoljno mlijeka?

Još jedan problem je to što smo naučili da sve kvantificiramo, i žene žele da znaju i sigurnije se osjećaju kada znaju koliko mililitara mlijeka je njihova beba pojela. Kada beba doji, niko ne zna koliko je ona tačno mlijeka unijela, ali kada je beba dobro, kada je zadovoljna, ima dovoljan broj stolica i dosta mokrih pelena, su adekvatni pokazatelji da ona dobija dovoljno mlijeka. Ne savjetujem majkama da same vagaju djecu, to im čak može stvoriti i veliki pritisak. Jednostavno treba da se opuste i prepuste dojenju, nakon što se informišu o osnovima tehnike dojenja ili te informacije dobiju od zdravstvenog sistema. Trudnicima savjetujem da gledaju videe s relevantnih izvora o tome kako započeti laktaciju, i da za početak imaju informaciju o tome kako se se beba postavlja na dojku, što je zapravo najvažniji prvi korak u procesu uspostavljanja laktacije.

Među reakcijama majki spomenut je i problem hiperlaktacije, te mogućnost da majka koja ima više mlijeka podrži majku koja nema mlijeka ili ga ima nedovoljno…

Kada bismo gledali istorijski, to se zaista radilo u prošlosti. Savremena medicina ne preporučuje takvo spontano ponašanje majki, između ostalog i zbog mogućnosti prijenosa određenih infekcija, prije svega mislim na citomegalovirusnu infekciju. Danas se ne preporučuje da bez medicinske kontrole i nadzora majke na taj način između sebe dijele mlijeko. S obzirom na veliki porast stope prematuriteta kod nas i u svijetu, nama bi bila potrebna jedna banka humanog mlijeka gdje bi se čuvalo na siguran način. U takvim bankama mlijeko se testira na određene zarazne bolesti, a majke koje daju mlijeko moraju ispuniti određene kriterije. Mlijeko se uzima pod medicinski kontrolisanim uslovima, i to mlijeko je najbolji izvor za hranjenje prijevremeno rođenih beba, ili beba koje zbog nekog drugog stanja moraju boraviti u bolnici, a ne mogu koristiti mlijeko svoje majke. Majke beba koje su se prijevremeno rodile, također su prije vremena postale majke, i na isti način su nespremne i kod njih proces pripreme dojke nije u potpunosti završen, odvojene su od bebe i moraju uspostaviti laktaciju na jedan arteficijelni način. Tako da u toj situaciji jako pomaže mlijeko druge majke koje bi došlo kroz banku mlijeka na medicinski kontrolisan način. Banka humanog mlijeka je apsolutno potrebna i izvodiva, samo je potrebno da se napokon krene s tim i to je nešto što bismo u perspektivi, i uz pomoć međunarodnih institucija sigurno mogli realizovati.