”Želim podijeliti svoju priču s mladima, da ne ponove moju grešku”
Sa 17 godina je počinio krivično djelo i našao se u zatvoru gdje je proveo pet godina. Kaže kako nikad ne bi sebi dozvolio da prođe kroz bilo šta slično. Postpenalna briga pokazala mu je da nije sam, da može bolje

- Bosanski/Hrvatski/Srpski
- English
Imao je 17 godina i želju da završi srednju školu za vozača motornih vozila i zaposli se. Počinio je krivično djelo, završio u zatvoru u Zenici. Kasnije je prebačen u Orašje, odakle je izašao na uslovnu slobodu.
“Nakon svega, mladom čovjeku se lako može desiti da ponovo upadne u loše društvo. Ipak ne bih nipošto više sebi dozvolio da prođem kroz nešto slično."
"Kada sam izašao iz zatvora, mnogo toga se u međuvremenu promijenilo. Trebala mi je podrška, jer čovjek ne može ništa sam. Uvijek je lakše kad imaš nekoga. Imao sam podršku porodice, moja mama je uvijek bila tu za mene. Značajna mi je bila i podrška Centra za socijalni rad, Zavoda za zapošljavanje - značilo mi je da vidim da nisam sam i da uvijek može bolje”, priča nam Armin* koji danas ima 23 godine. Po izlasku iz zatvora našao u postpenalnom tretmanu koji Centar za socijalni rad Bihać provodi u saradnji sa drugim institucijama, u UNICEF-ovom programu “Pravda za svako dijete” kojeg podržavaju vlade Švajcarske i Švedske.
“U Zenici sam odmah izrazio želju da nastavim školovanje, ali tamo nije bilo mog smjera. Upisao sam elektroenergetsku i uspio je završiti. Koristio sam sve što sam mogao samo da ne upadnem u dosadu i neke budalaštine, prijavljivao se da radim u kuhinji, u biblioteci, išao u školu, na kurseve, sekcije, vježbao…Srećom sam imao pozitivan stav i želio da prođem kroz sve to. Uz podršku koja me dočekala po izlasku, vjerujem da mogu uspjeti”priča nam Armin.
Lejla Alagić, psihologinja u Centru za socijalni rad Bihać, jedinom koji trenutno radi postpenalni tretman/prihvat sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom, kaže da je u Arminovom, kao i u ostalim slušajevima prihvata, po izlasku uspostavljena uspostavljena čitava mreža podrške:
“Uz podršku UNICEF-a i Biroa za ljudska prava iz Tuzle, mi smo kao Centar poduzeli ono što je u našoj nadležnosti. U mreži podrške bili su još predstavnici Zavoda za zapošljavanje, predstavnici škola, i Arminova mama. Važno je bilo da on shvati da nije sam, da ima podršku, i da ga se usmjeri do društveno poželjnog cilja. Kroz grupu smo mu predložili više opcija među kojima je on donio vlastiti izbor. Glavna opcija bila je da završi školu za KV vozača, to je prihvatio. Dobio je savjetodavnu pomoć iz Zavoda za zapošljavanje, ponuđen mu je besplatan kurs njemačkog i kurs za varioca. Dobio je i priliku da se zaposli preko Udruženja “Žene sa Une” i danas radi”, pojašnjava nam Lejla Alagić dodajući kako su redovno u kontaktu s njim:
“Mi u Centru smo za Armina* uradili individualni plan aktivnosti, kako bismo pomogli njegovu reintegraciju u društvo. Kod nas može doći na savjetovanje i psihološku podršku ili jednostavan razgovor. Dolazio je i mi smo išli u posjete kod njega. Pružili smo i dodatnu podršku njegovoj mami. Ona mu je važan oslonac, ali i nju samu je trebalo pripremiti i osnažiti. Trenutno je situacija dobra, individualni plan usklađujemo i revidiramo u skladu s razvojem situacije, s Arminom razgovaramo i obavljamo savjetovanja i sve ide pozitivnim tokom”, kaže Lejla Alagić.
Armin je po izlasku nastavio sa prekinutim školovanjem, tako da mu nakon završene elektroenergetske škole ostaje i još samo četiri ispita do zvanja profesionalnog vozača:
“Zadovoljan sam trenutnim poslom koji sam dobio uz podršku Udruženja “Žene s Une”, radim kao facilitator s migrantima, idem u kamp, provodim vrijeme s njima, družimo se, bavimo se raznim aktivnostima. Znam iz svog iskustva koliko je to potrebno čovjeku kad je u nekom zatvorenom prostoru. Komuniciramo na razne načine, ali se razumijemo. Sretan sam jer mogu biti koristan dio društva”, kaže, dodajući kako je spreman svoja iskustva podijeliti i sa mladima kako se ne bi našli u sličnoj situaciji:
“Rado bih razgovarao s njima i objasnio im da nije nimalo jednostavno sve kroz šta maloljetnik u sukobu sa zakonom prođe. Ja sam se znao postaviti i izboriti i izvući se iz svega toga-okrenuti se ka budućnosti. Ne mogu to svi”, kaže Armin, dodajući kako se nada da će u skorijoj budućnosti dobiti i posao u struci za koju se školuje:
“To što mi se desilo mi je prekinulo školovanje, ali nisam htio ni u jednom momentu odustati."
"Ostalo mi je bilo još sedam predmeta, tri sam položio, imam još četiri. Sa završenom školom imam i državni ispit za vozača, i tu mi se otvara više mogućnosti. O odlasku vani za sada ne razmišljam. Bio sam nekoliko puta u Njemačkoj, i jednostavno tamo nemam svoj mir”, kaže, dodajući kako se s godinama sve više razmišlja i o zasnivanju porodice:
“Prvo želim stabilan posao, jer nemam namjeru ženiti se prije negó što obezbijedim sve što treba. Svojoj djeci želim obezbijediti dobre uslove, i želim im da odrastaju u stabilnoj porodici, jer porodica je osnova svega. Mnogi koje sam susretao u zatvoru dolazili su iz nefunkcionalnih porodica, i ja ću uraditi sve da moja djeca odrastaju uz oba roditelja”, zaključuje.
UNICEF u Bosni i Hercegovini, uz podršku vlada Švicarske i Švedske, kroz višegodišnje inicijative podržava jačanje sistema zaštite djece u kontaku sa zakonom. Aktivnosti programa “Pravda za svako dijete” realizovane su u partnerstvu sa Biroom za ljudska prava Tuzla, a poseban fokus je na pružanju kvalitetnih usluga za djecu koja imaju potrebu za institucionalnom podrškom kroz sigurnosni (policiju i pravosuđe) i sektor socijalne zaštite – bilo da su u pitanju prestupnici, zaštićeni svjedoci ili žrtve nasilja.
*Ime je promijenjeno radi zaštite identiteta sagovornika