Važni koraci u transformaciji sistema procjene i upućivanja djece

U Mostaru je održana prva obuka članica i članova stručnih tijela koja će u narednom periodu  koordinirati    procjenu i upućivanje djece s teškoćama u skladu sa Međunarodnom klasifikacijom funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF) Svjetske zdravstvene organizacije.

UNICEF BiH je 2019. podržao izradu “Analize politika i praksi u području procjene i upućivanja djece s teškoćama na nivou FBiH”, a na finalnoj konferenciji gdje je Analiza predstavljena usvojena je Mapa puta s preporukama za implementaciju reforme. Dogovoreno je da prvi u reformu sistema procjene u skladu sa MKF krenu Hercegovačko-neretvanski i Zeničko-dobojski kanton koji su uspostavili multisektorske radne grupe i usvojili Akcione planove transformacije sistema procjene i upućivanja djece s teškoćama. Novi sistem procjene podrazumijava da se uspostavljaju stručna tijela na nivou kantona, i prvom obukom krenulo se u konkretne aktivnosti na terenu.

“Operacionalizira se priča koju smo imali sa Analizom stanja procjene u BiH, i sada smo nakon godinu dana pripreme, izrade dokumenata, kriterija za stručna tijela koja će to raditi, smjernica za procjenu djece, priručnika za izradu praćenje lično usmjerenog plana podrške, krenuli sa prvom obukom stručnog tijela, da ih osposobimo na koji način se primjenjuje Međunarodna klasifikacija funkcioniranja invaliditeta i zdravlja (MKF) Svjetske zdravstvene organizacije u procjeni djece”, kaže Darko Kobetić, profesor rehabilitator i konsultant UNICEF-a BiH koji je izradio spomenutu Analizu te održao četverodnevnu radionicu u Mostaru.

“Radili smo sa stručnjacima iz oblasti – psiholozima, edukacijskim rehabilitatorima, logopedima, socijalnim radnicima, konkretno na obrascima procjene djece, a u cilju njihovog osnaživanja i osnaživanja obitelji. Prošli smo od općenitih stvari što je to MKF, pa do konkretnih na koji način se radi procjena po MKF-u”, pojašnjava Darko Kobetić, dodajući kako se ovim pristupom fokus u potpunosti stavlja na mogućnosti:

“Cijela poenta procesa koji je pred nama je reforma sistema procjene djece, gdje bi se od sadašnjeg detektiranja deficita, invaliditeta i dijagnoze, promijenio fokus na osnaživanje djeteta i porodice, na traženje sposobnosti, potreba i interesa djeteta, i na prilagodbu okoline tim prepoznatim sposobnostima, potrebama i interesima”, kaže, potcrtavajući kako je filozofija MKF-a je da svako dijete, bez obzira na stepen oštećenja, ima funkcionalnost:

“Tu funkcionalnost treba pronaći, i na temelju te funkcionalnosti koju smo detektirali treba osmisliti set aktivnosti za svakog aktera u društvu. Poenta je da dijete ne gledamo kao nesposobnost, nego kao potencijal”.

Lejla Lelić, defektologinja-logopedinja, stručna saradnica u Los Rosales Mostar i jedna od članica stručnog tijela ističe značaj interaktivnosti radionice:

“Ono što sam očekivala je u potpunosti ispunjeno, s obzirom na čitav jedan set edukacija koje su spojene u ova četiri dana, tako da je bilo sadržajno, strukturalno, dobro i detaljno objašnjeno. Nadam se da će s ovom reformom sve ići u dobrom smjeru i biti bolje, da će dijete biti u fokusu, da neće biti previše stresno za dijete u tom procesu, da je pojam kategorizacije ukinut, isto kao što smo imali probleme i sa pojmovima ‘djeca sa posebnim potrebama’ i osjetljivom terminologijom s kojom smo se susretali desetljećima, tako da se nadam da će se dijete više gledati kao individua, a ne kao broj na papiru i dosije koji ćete ispuniti”, kaže Lejla Lelić.

Magdalena Musa, edukacijska reabilitatorica iz Čitluka i članica stručnog tijela također ističe kako je edukacija bila kvalitetna i stručna, ali je posebno raduje što se proces nastavlja:

“Drago mi je što edukacija ne prestaje na ova četiri dana nego će trajati cijelu ovu godinu, i što imamo priliku još puno toga naučiti i to kroz praktični dio, a ne samo kroz teoriju. Mislim da je ovo jedna velika reforma koja će nadam se zaživjeti i da će i ostali stručnjaci prepoznati važnost ovakvog pristupa prema djeci. Dijete je u fokusu, i sa samim djetetom je u fokusu cijela obitelj, podrška se pruža sustavno, a ne samo da svaki stručnjak pruža podršku iz svog dijela”, kaže Magdalena Musa, dodajući kako posebno važnim smatra i to što se mlađim stručnjacima i stručnjakinjama dala prilika:

“Na početku nisam bila spremna i nisam znala da ćemo i mi kao mladi stručnjaci raditi jedan ovako težak i odgovoran posao, ali mi je drago što smo dobili priliku, što se mladim ljudima pružila ovakva šansa, i njih se upravo motiviralo da na samom početku svog rada uče raditi na jedan ispravan i pravilan način”.

Nizama Drljević, psihologinja iz Mostara kaže kako je raduje biti dijelom stručnog tijela, i zadovoljna je održanom edukacijom: 

“Predavač nam je dao veliko predznanje za naš dalji posao. Toliko puta smo bili uključeni u različite poslove i različite aktivnosti, a da prije toga nismo bili pripremljeni šta i kako ćemo raditi, tako da mislim da je sada u osnovi od samog početka dobro organizovano, ulaže se u ljude koji će raditi jedan ovako odgovoran posao. Sigurno će biti očekivanja velika, ali se i ulaže u ljude koji će raditi taj posao. Kao psihologa i dijela ovog stručnog tijela posebno me raduje što će se u ovom procesu isticati sposobnosti djece, njihovi resursi i njihove snage, a neće se više fokusirati na njihovim poteškoćama”

Da je ovakav pristup nešto novo i drugačije na ovim prostorima smatra i Jelena Tomić, logopedica iz Ljubuškog:

“Dosadašnji način rada i ono sve što smo učili na fakultetu je drugačije u odnosu na ovo, i mislim da je ovo bolji pristup u svakom slučaju. Darko nam je sve to lijepo pokazao, jako lijepo nas uveo u priču, dao nam vremena da razmislimo, da postavljamo pitanja i  ovo zapravo nije bio način predavanja gdje smo mi pasivni slušači, a on predaje, nego je bio način predavanja gdje se žustro i interaktivno razgovaralo o svemu, sve nejasnoće su se pokušale na više načina razjasniti”, kaže Jelena Tomić, potcrtavajući kako je jako je korisno da se dijete s teškoćama i obitelj gledaju iz drugog ugla:

“Što se tiče toga kako će se ovo provesti u praksi – želim biti optimistična, svakako sam za promjene, jer dosadašnji način kategorizacije djece nije stavljao toliko u fokus dijete i obitelj koji uglavnom su bili prepušteni sami sebi. Ovaj način stavlja dijete obitelj u fokus, djetetovu okolinu, prati dijete određeno vrijeme. Mislim da trebamo biti optimistični, promjene treba uvoditi, neko to treba započeti, Ovaj put smo to mi i nadam se da ćemo početi na pravi način, udariti pravi temelj, i onda će kolege iza nas u drugim županijama vidjeti od nas kako je to dobro i sprovoditi u praksu za dobrobit djece”.

Optimista je i predavač Darko Kobetić koji je zadovoljan viđenim tokom četverodnevne radionice u Mostaru:

“Imamo miks iskusnih ljudi stručnjaka u području rada s djecom, i mladih entuzijasta koji su na ulasku u karijeru. Prihvaćenost je dobra, ali karakteristika našeg podneblja je da noviteti jesu izazovi, ali to što je nešto novo i nepoznato ne znači da ne valja i da će pasti, to samo znači da treba dovoljno podržati da zaživi. Dobro je što ovu priču nose stručnjaci, struku krojimo kako mi želimo, ovo je prilika da to uradimo kako treba, a ove ljude vidim kao vrijedan resurs”, kaže Darko Kobetić.