Djeca Bijeljine, Ugljevika i Lopara imaju podršku

“Kćerka je ranije imala strah od škole, a sada ima volju za školom”, kaže mama Dragana iz mjesta Obarska

Almir Panjeta za UNICEF
Djeca Bijeljine, Ugljevika i Lopara imaju podršku
UNICEF/Panjeta
25 Februar/veljača 2022

Otvaranjem regionalne kancelarije Resursnog centra za inkluzivno vaspitanje i obrazovanje Derventa smještene u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ u Bijeljini, djeca s poteškoćama, roditelji i nastavnici Bijeljine, Lopara i Ugljevika dobili su značajnu podršku.

“Kćerka mi ide u šesti razred, i imala je problema sa pisanjem – piše lijevom rukom, i pisala je obrnuto slova i brojeve, to zovu ogledalsko pismo. Otkako su iz resursnog centra došli u njenu školu i počeli s njom da rade, primijetimo veliki pomak”, kaže Dragana iz mjesta Obarska, čija kćerka koristi usluge Centra u svojoj školi. S njom radi edukatorica-rehabilitatorica Ljiljana Lalović koja kaže kako se problem koji je djevojčica imala ranije prolongirao, a da je škola uputila zahtjev za podršku resursnom centru odmah po početku njegovog aktivnog funkcionisanja u septembru prošle godine:

“Iz škole su kazali da ima potreba za defektologom, tako da smo došli, počeli raditi individualno sa djevojčicom koja je na tretman dolazila sa svojih časova i imali smo prostoriju koju nam je škola obezbijedila. Sa njom je rađen individualni defektološki tretman, koristili smo i didaktički materijal koji smo dobili od UNICEF-a i koji nam pomaže u radu, tako da je ona brzo počela da napreduje.Već se lakše uklapa s djecom i sretnija je kada ide u školu i djeca su je prihvatila. Smatramo da inkluzija nije samo socijalno prihvatanje djece, nego i da se odnosi na cjelokupan vaspitno-obrazovni sistem”, priča Ljiljana Lalović, dodajući kako je za djevojčicu urađen i prilagođeni nastavni plan i program.

 

Otvaranjem regionalne kancelarije Resursnog centra za inkluzivno vaspitanje i obrazovanje Derventa smještene u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ u Bijeljini
UNICEF/Panjeta

Majka Dragana kaže kako je uz tretmane djevojčica zavoljela da ide u školu:

“Imala je ranije strah od škole, a sada ima volju za školom. Čim dođe kući piše, prepisuje, radi… Sretna je u školi, pogotovo kad s Ljiljom ima čas, i kad dođe kući odmah s vrata nam govori ”Bila nam je Ljilja!”, prepričava nam šta su radili, pisali. U sveskama se već vidi pomak u pisanju, ali posebno je važno što sada ima volju za školu kakvu prije nije imala”, dodaje Dragana, potcrtavajući kako im posebno znači dostupnost same usluge:

 

“Sve se odvija u krugu škole, u selu, i što bi se reklo sve nam je ‘pred nosom’. Inače bismo morali sjesti u autobus, pa doći u Bijeljinu, pa provesti par sati na tretmanima, pa onda opet na autobus, i to je gubitak čitavog dana radi sat vremena rada. Dok u školi tih sat-dva ni ne osjetimo jer je kao i na školskom času, to joj je dio dana u školi”.

 

Rad resursnog centra trenutno je orijentisan ka terenu gdje provode tri dana sedmično, dok je jedan dan rezervisan za individualni rehabilitacijski tretman za djecu iz OŠ “Vuk Karadžić” gdje je Centar smješten, kako i za djecu iz obližnjih gradskih škola.

“Puno bi bilo teže da djeca iz Ugljevika, Lopara ili udaljenih sela oko Bijeljine svi moraju da dolaze ovamo, i ipak je lakše kada ja odem kod njih. Uloga resursnog centra mnogo znači po seoskim sredinama, iz tog razloga što roditelji često nisu u finansijskoj mogućnosti da plate za prevoz, a kamoli da dijete vode negdje privatno, a ako treba da ide defektologu to je najmanje tri puta sedmično”, pojašnjava Ljiljana Blagojević, dodajući važnost očuvanja prirodnog ambijenta za svako dijete:

“Kada mi dođemo u njegovu školu, dijete je u svom ambijentu, sa svojim drugarima, nismo ga nigdje izolovali, i lakše to sve prihvati. Sa roditeljima nema nikakvih problema, kroz razgovor su brzo shvatili koristi za njihovu djecu i vide da ima pomaka.”, kaže, dodajući kako je resursni centar podrška i nastavnicima:

“Djeca dobiju tretman, nastavnici i roditelji podršku. Mnogi nastavnici nemaju vremena da pripreme nastavni materijal i nastavne listiće, i kada mi njima to donesemo i kažemo da to daju djetetu da radi sa tim nastavnim listićima, odmah se i učenik osjeća korisnijim. Nalazili smo situacije da dijete ne zna da drži olovku, i učiteljica kaže kako ne zna na koji način da mu pomogne. Nakon što smo snimili stanje na terenu, mi ni ne čekamo da nam se obrate zahtjevom, nego znamo kakva je situacija, odemo u školu i kažemo o čemu se radi. Odlično smo dočekani i prihvaćeni, pogotovo su nas jedva dočekali u stručnim službama škola. Treba dosta raditi na dodatnom osposobljavanju nastavnika za rad sa djecom, i kada im se daju upute i sve što je potrebno, onda nema nikakvih problema”.

Majka Dragana kaže kako je uz tretmane djevojčica zavoljela da ide u školu
UNICEF/Panjeta

Kolika je potreba za resursnim centrom na području Bijeljina-Lopare-Ugljevik, govori i podatak iz istraživanja koje su radili u resursnom centru, prema kojem je na kraju prošle školske godine, od 10.000 učenika s tog područja, njih 147 sa nalazom i mišljenjem prvostepene stručne komisije, dok je 40 djece u procesu opservacije.

Centar za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju „Budućnost“ Derventa jedna je od četiri ustanove u Republici Srpskoj u kojima su formirani resursni centri za inkluzivno vaspitanje i obrazovanje, odakle pružaju potrebnu podršku regionalnoj kancelariji u Bijeljini koja djeluje u njihovom okviru.

“Pored prostora i opreme koje posjeduje kancelarija, ovoj regiji stoji na raspolaganju sav kadar i sva oprema koju posjeduje Centar “Budućnost” u Derventi, i tako mi podržavamo našu kolegicu koja radi ovdje i u kontinuitetu radimo zajedno s njom.  Snimili smo stanje u ovoj regiji, Bijeljina, Lopare i Ugljevik, obišli sve škole i vidjeli kakvo je stanje, od septembra počeli aktivno raditi. Imamo više aktivnosti koje provodimo, i lično sam zadovoljan. Odgovaramo na zahtjeve osnovnih škola i predškolskih ustanova, i nastojimo da pomognemo kako nastavnicima, tako roditeljima i djeci da njihovo osnovnoškolsko obrazovanje, kao i predškolski period, proteknu što bolje. Roditelji znaju za nas i saradnja je dobra, škole insistiraju na tome da im pomognemo u procjeni, a u narednim koracima ćemo više krenuti na individualni rad”, kaže Vladan Popović, direktor Centra “Budućnost” iz Dervente.

Direktor OŠ “Vuk Karadžić” Predrag Račanović, koji je i predsjednik aktiva regije, kaže kako u većini od 18 osnovnih škola na području Bijeljina-Lopare-Ugljevik nemaju zaposlene defektologe kao stručne saradnike tako da će u narednom periodu podrška resursnog centra u tom smislu biti veoma značajna:

“Kada se radi o našoj školi mi imamo 17 učenika uključenih u inkluzivnu nastavu, i ove godine smo dobili saglasnost Ministarstva da angažujemo osam asistenata za učenike za koje je prvostepena konisija procijenila da su im potrebni”.

Resursni centar posjetile su i šefica kancelarije UNICEF-a u BiH Dr. Rownak Khan i ministrica prosvjete i kulture RS Natalija Trivić, gdje su se susrele sa predstavnicama i predstavnicima škole, resursnog centra i korisnicima usluga, a razgovarano je o važnosti unapređenje inkluzivnog obrazovanja i najčešćim izazovima u praksi, te iskustvima uspostave resursnog centra u sklopu prethodnih partnerstava UNICEF-a i Ministarstva prosvjete i kulture RS.

Resursni centar posjetile su i šefica kancelarije UNICEF-a u BiH Dr. Rownak Khan i ministrica prosvjete i kulture RS Natalija Trivić,
UNICEF/Panjeta

“Veoma je važno da dostupnost usluga stručne pomoći našim roditeljima koji imaju djecu sa poteškoćama u saradnji sa obrazovnim ustanovama bude zaista na dohvat ruke, a uvjerili smo da postoji potreba za tim. Roditelji djece sa poteškoćama žele najbolje za svoju djecu, ali su ranije morali da putuju u najbliže centre u Derventi i Banja Luci i naravno da nisu mogli svakodnevno da putuju. Resursni centri sa stručnjacima koji treba da podrže djecu sa poteškoćama u razvoju moraju da budu decentralizovani, odnosno da sva djeca, i predškolci i školarci imaju mogućnost i na raspolaganju stručnjake koji će raditi sa njima i biti osposobljeni da razvijaju njihova znanja u tom pravcu, naravno u saradnji sa obrazovnim ustanovama”, kazala je ministrica Natalija Trivić.

“Ovo je jedan od četiri nova resursna centra koji su jedan od načina na koji treba da se razvija usluga u smislu opservacije djece sa poteškoćama u razvoju kako bi bila inkluzivno uključena u proces obrazovanja i na taj način ostvarili svoja prava. Zahvalila bih se i UNICEF-u, koji je naš partner u ovom projektu, i koji je izdvojio sredstva kako bismo uspostavili rad ovih centara, a projekat se nastavlja obukom ljudi koji će raditi, i nastavnika i nastavnog kadra koji će biti obučeni za rad sa djecom s poteškoćama u razvoju”, dodala je.

Šefica kancelarije UNICEF-a za BiH dr. Rownak Khan kazala je kako je resursni centar odličan primjer saradnje s lokalnom zajednicom.

Za mene ovaj centar ima dva značenja, jedno je: Ne ostaviti nikoga iza. Niko ne smije da ostane zaboravljen i zapostavljen. Ovaj centar se trudi da svako dijete sa invaliditetom ili drugačijim mogućnostima bude dio društva. Kroz ovaj centar, jedan od četiri, pokušavamo pomoći djeci da se ostvare njihovi kapaciteti i da se otkriju njihovi potencijali, i da u tom smislu ne budu zapostavljeni. Druga važna stvar je uključivanje djece sa poteškoćama u razvoju u konvencionalno obrazovanje, što je proces koji zahtijeva prilagođavanje i osoblja i djece i specijalne obuke”, kazala je dr. Rownak.

Razgovarano je i o dva partnerstva u 2022. u koje su UNICEF BiH i Ministarstvo prosvjete i kulture RS razvili s ciljem poboljšanja inkluzivnog obrazovanja za djecu s teškoćama u razvoju tokom sljedeće dvije godine. Jedno partnerstvo ima za cilj unaprjeđenje prakse ranog razvoja djece i partnerstva s obiteljima u predškolskom odgoju i obrazovanju, koje se nadovezuje na prethodnu potporu UNICEF-a Ministarstvu. Drugo partnerstvo nadovezuje se na prethodno nabavljene ICT resurse i ima za cilj pilotirati korištenje asistivne tehnologije s naglaskom na alternativnu i augmentativnu komunikacijsku tehnologiju, što finansira Švedski komitet UNICEF-a uz podršku Fondacije “Akelius”.