Bronzana medalja – Zlatno srce

Omar je šesnaestogodišnji dječak iz Irana čiji je put ka sigurnosti bio obilježen strahom, neizvjesnošću i gubicima. Njegovo putovanje započelo je u Iranu, nastavilo se kroz Tursku i dalje preko mora — dijela puta kojeg se i danas sjeća s nelagodom.

„More je bilo ogromno i nemilosrdno. Strašno sam se bojao i skoro sam se utopio“, prisjeća se Omar. Spašen je u posljednjem trenutku, ali je nakon toga ostao bez osnovnih sredstava za život. Bez hrane i vode, dane je provodio na ulici, spavajući pod vedrim nebom ili, kada bi imao sreće, u napuštenim automobilima. Na tom putu susretao je i drugu djecu, iscrpljenu i u suzama. „Bilo je teško gledati gladnu i žednu djecu, a još teže vidjeti i osjetiti grubost odraslih“, kaže.

Dolazak u Bosnu i Hercegovinu donio mu je prvi osjećaj olakšanja. U prihvatnom centru Ušivak dočekali su ga ljudi koji su prema njemu pokazali razumijevanje i brigu. „Na kapiji prihvatnog centra dočekao me blag osmijeh, a zatim i topla hrana i čista soba. Ponovno sam se osjećao kao dijete jer je neko brinuo o meni. Bio sam siguran i poštovan“, govori Omar.

Iako je u prihvatnom centru Ušivak pronašao privremeni mir, nada ga je ponovo povukla dalje. Napustio je centar u pokušaju da stigne do Njemačke, ali je na prvoj granici zaustavljen i vraćen u Bosnu i Hercegovinu. Kratko se zadržao u Bihaću, ali su mu nedostajali poznata okolina, prijatelji i starateljica u Sarajevu. Kada se vratio u PPC Ušivak, prva osoba koju je sreo bila je njegova starateljica.

Omar se tada osjećao iscrpljeno i slomljeno. Nije želio ni da razgovara niti da učestvuje u radionicama. Upravo u tom trenutku, njegova starateljica mu je predložila nešto neočekivano — učešće na Specijalnoj olimpijadi u Tuzli.

„Vidjela sam koliko je umoran i razočaran. Mislila sam da mu treba nešto što će mu vratiti osjećaj vrijednosti i snage“, kaže njegova starateljica, Ćamila Koro.

Put u Tuzlu Omar pamti po smijehu i osjećaju pripadnosti. Takmičio se zajedno s drugom djecom i osvojio bronzanu medalju. „Bio sam ponosan. Ta medalja mi je vratila snagu“, kaže tiho, ali sigurno.

Omar je redovno učestvovao u radionicama u sklopu servisa 24/7 podrške, gdje je s drugom djecom razgovarao o opasnostima na putu i nastojao biti podrška vršnjacima koji prolaze slična iskustva. Uz podršku EU u sklopu projekta „Individualna mjera za jačanje sistema upravljanja neregularnim migracijama i borbe protiv organiziranog kriminala u Bosni i Hercegovini“, a kroz dostupne servise zaštite koje implementiraju UNICEF i partner World Vision, djeca pronalaze sigurno okruženje u kojem ponovo uče, rastu, sklapaju prijateljstva i obnavljaju vjeru u sebe, gradeći snagu i nadu za ostvarenje svojih snova.

„Zahvalan sam World Vision timu i svojoj starateljici jer su mi dali sigurnost u najtežem periodu mog života. Bili ste uz mene kada mi je to bilo najpotrebnije“, kaže Omar.

Iako je put pred njim i dalje neizvjestan, Omar se danas sa izazovima nosi drugačije. „Put je i dalje težak, ali više nisam sam. Snagu nosim u sebi i znam da mogu nastaviti dalje.“

*Imena djece su izmišljena u svrhu zaštite privatnosti.