Aminino putovanje ka sigurnosti

Trinaestogodišnja Amina stigla je u Privremeni prihvatni centar Lipa iz Sirije nakon dugog, iscrpljujućeg i neizvjesnog putovanja. Iza sebe je ostavila dom, djetinjstvo i osjećaj sigurnosti. Nesretnim spletom okolnosti razdvojena je od roditelja i nastavila put s porodicom koju je upoznala u Turskoj, noseći sa sobom samo jednu nadu – da će uspjeti stići do Slovenije, gdje ju je trebao dočekati stariji brat.

„Bila sam jako uplašena kada sam ostala bez roditelja. Svaku noć sam se pitala hoću li ih ikada više vidjeti. Samo sam htjela biti s nekim koga poznajem i doći do brata“, ispričala je Amina tokom razgovora sa World Vision osobljem po dolasku u prihvatni centar.

Iako još dijete, Amina je govorila o nastavku putovanja neregularnim rutama prema Sloveniji, nesvjesna svih opasnosti koje takav put nosi. Porodica s kojom je putovala, kao i njena majka, s kojom je tim razgovarao telefonom, bili su duboko zabrinuti. Amina je imala česte napade panike, a strah, umor i neizvjesnost dodatno su pogoršavali njeno stanje.

World Vision tim proveo je detaljnu procjenu kroz niz razgovora i pažljivo praćenje. U fokusu su bili Aminina dob, razdvojenost od roditelja, izloženost ozbiljnim rizicima na neregularnim migracijskim rutama i psihičke poteškoće koje su joj otežavale nošenje sa stresom i nepoznatim.

„Naš prioritet bio je da se Amina osjeća sigurno, saslušano i poštovano. Važno nam je bilo da zna da nije sama i da se nijedna odluka ne donosi mimo njenog najboljeg interesa“, istakao je Anes Nuspahić, staratelj.

Tokom boravka u prihvatnom centru Lipa, Amini je osigurana kontinuirana psihosocijalna podrška, redovni razgovori sa stručnim osobljem i sigurno, stabilno okruženje. Posebna pažnja posvećena je održavanju kontakta s njenom porodicom – posebno s majkom i bratom – jer su ti razgovori za Aminu predstavljali izvor snage i smirenja.

„Mnogo mi je značilo što sam imala s kim razgovarati i što sam znala da neko brine o meni“, rekla je Amina. „Sada se radujem ponovnom susretu s bratom. Voljela bih ponovo ići u školu i jednog dana postati učiteljica.“

Kada je njen brat konačno stigao, Amina je sigurno napustila prihvatni centar u pratnji porodice. Do tog trenutka, podrška, strpljenje i osjećaj sigurnosti pomogli su joj da se oslobodi dijela straha i ponovo povjeruje da je budućnost pred njom.

Aminin slučaj snažno podsjeća koliko su pravovremena, stručna i empatična podrška ključne za djecu u pokretu. Kroz zaštitu, brigu i prisustvo odraslih koji ih slušaju i razumiju, moguće je ublažiti traumatična iskustva i pomoći djeci da ponovo pronađu nadu, snagu i vjeru u svoje snove.

Uz podršku EU u okviru projekta „Individualna mjera za jačanje sistema upravljanja neregularnim migracijama i borbe protiv organiziranog kriminala u Bosni i Hercegovini“ a kroz dostupne servise zaštite koje implementiraju UNICEF i partner World Vision, djeca poput Amine dobijaju priliku da prevladaju teška iskustva i ponovo otkriju vlastiti potencijal – i vjeru u bolju budućnost.

*Imena djece su izmišljena u svrhu zaštite privatnosti.