AI za inkluzivno obrazovanje

Julie de Barbeyrac predstavljala je UNICEF na AI Summitu Sarajevo 2025 — Kiss The Future, koji je organizovao Blum Institute pod temom „Kraj hajpa. Početak utjecaja.“
Ovaj sveobuhvatni dvodnevni događaj predstavljao je najambiciozniju AI konferenciju u jugoistočnoj Evropi, okupivši više od 40 vodećih stručnjaka iz preko 25 međunarodnih kompanija.

Julie je menadžerica za inovacije u UNICEF-ovom Learning Innovation Hub-u, gdje vodi inicijativu Accessible Digital Textbooks (ADT). Od 2017. godine predvodi globalnu inicijativu „Pristupačni digitalni udžbenici za sve“, koja je danas prisutna u 12 zemalja i koristi tehnologiju i vještačku inteligenciju za stvaranje inkluzivnog obrazovanja za djecu s invaliditetom.
Sa 20 godina međunarodnog iskustva u oblastima zdravstva, inkluzije osoba s invaliditetom i pristupačne obrazovne tehnologije, Julie je oblikovala globalne strategije unutar UNICEF-a u New Yorku i Latinskoj Americi, te savjetovala organizacije poput Inclusive Development Partners, EdTech Hub, UNESCO i Disability Education and Development (DED). Posvećena je osiguravanju da svako dijete, bez obzira na sposobnosti, ima ravnopravan pristup kvalitetnom i inkluzivnom obrazovanju.

Kontekstualizacija globalnih inicijativa za BiH

P: Julie, inicijativa „Pristupačni digitalni udžbenici za sve“ danas postoji u 12 zemalja. Na osnovu vašeg globalnog iskustva, koji su ključni prvi koraci ili faktori uspjeha za prilagođavanje ovakvog programa kontekstu kao što je Bosna i Hercegovina, s obzirom na složenu upravljačku strukturu i raznolike obrazovne potrebe?

O: Iz mog globalnog iskustva, prvi prioritet uvijek je izgradnja snažnog nacionalnog vlasništva i liderstva, što znači uključivanje svih nivoa ministarstava obrazovanja i inkluzivnog/specijalnog obrazovanja od samog početka i tokom cijelog procesa.
U zemljama sa složenom strukturom upravljanja poput Bosne i Hercegovine, to znači rano i kontinuirano uključivanje svih nivoa vlasti (ministarstava obrazovanja, ministarstava tehnologije, agencija za kurikulum i lokalnih vlasti) kako bi se osigurala usklađenost i zajedničko vlasništvo.

Podjednako je važno zajedničko osmišljavanje rješenja sa nastavnicima, organizacijama osoba s invaliditetom i učenicima, kako bi udžbenici bili i pristupačni i relevantni za lokalne pedagoške potrebe. Uspjeh dolazi kada se standardi inkluzije i pristupačnosti jasno ugrade u kurikulum i kada se gradi lokalni kapacitet koji omogućava da ADT postanu dio nacionalnih planova obrazovanja i održavaju se dugoročno.
Na kraju, generisanje dokaza putem pilot projekata, evaluacija i povratnih informacija korisnika ključno je za demonstraciju utjecaja, izgradnju povjerenja i planiranje širenja.

Korištenje tehnologije za inkluziju u obrazovnom sistemu BiH

P: Vaš rad se u velikoj mjeri oslanja na tehnologiju i vještačku inteligenciju. U BiH se suočavamo s izazovima poput različitih nivoa digitalne infrastrukture između urbanih i ruralnih područja te potrebom za obukom nastavnika. Kako inicijativa poput ADT može biti i tehnološki napredna i praktična u okviru ovih ograničenja, a da se pri tome ne produbljuje digitalni jaz?

O: Iz našeg rada u 12 zemalja naučili smo da tehnologija donosi stvarnu vrijednost samo kada se prilagodi lokalnom kontekstu i realnostima infrastrukture. Zato uvijek počinjemo detaljnom analizom spremnosti obrazovnog sistema i prilagođavamo implementaciju u skladu s tim.
S obzirom na to da mnoge zemlje imaju sličan digitalni jaz, a imajući u vidu UNICEF-ovu misiju da dosegne najranjiviju djecu, novi AI-generisani pristupačni udžbenici dizajnirani su da funkcionišu na svakom uređaju i offline — tako da škole u urbanim i ruralnim područjima mogu jednako koristiti materijale bez oslanjanja na brzu internet konekciju.

Istovremeno, alati sami po sebi nisu dovoljni. Obučavamo i nastavnike – ne samo kako da koriste tehnologiju, već i kako da ADT integrišu u planove nastave i primijene inkluzivne strategije u učionicama s ograničenim brojem uređaja. Kombinacijom naprednih AI rješenja, offline pristupa i snažne podrške nastavnicima, inicijativa postaje i napredna i praktična, pomažući da se digitalni jaz premosti, a ne produbi.

Partnerstvo i uključivanje lokalnog ekosistema

P: Uspješna implementacija u BiH zahtijeva snažna partnerstva s ministarstvima, lokalnim organizacijama osoba s invaliditetom (DPO-ima) i izdavačima. Na osnovu iskustva iz drugih zemalja, koje su se strategije pokazale najučinkovitijima za izgradnju ovih višeslojnih partnerstava i osiguranje lokalnog vlasništva od samog početka?

O: Na osnovu našeg rada u 12 zemalja, vidjeli smo da uspješna implementacija uvijek počinje ranom i kontinuiranom saradnjom s vladom i stvaranjem višeslojnih partnerstava s ministarstvima, izdavačima, DPO-ima, nastavnicima i netradicionalnim akterima. Ovo usklađivanje političke volje i uključivanje različitih perspektiva osigurava da vlasništvo bude istinski lokalno od samog početka.

Podjednako je važna i prilagodljivost. Svaka zemlja ima različitu infrastrukturu i upravljačke modele, pa rješenja dizajniramo fleksibilno i u sukreiranju s lokalnim partnerima. Nastavnici igraju ključnu ulogu kao nosioci inkluzije, pa su njihova obuka i stalna podrška presudni kako bi ADT donijeli stvarne promjene u učionici.
Na kraju, iskustvo pokazuje da ADT mogu pokrenuti sistemsku i trajnu transformaciju kada se ugrade u kurikulum i izdavačke procese. Da bi se to održalo, prioritet stavljamo na institucionalizaciju i generisanje dokaza – poput izgradnje lokalnih sistema praćenja i demonstriranja utjecaja kako bismo osigurali dugoročnu posvećenost.

Povezivanje ranog obrazovanja s prekvalifikacijom

P: Panel na kojem ste učestvovali bavio se temom obrazovanja nove generacije i prekvalifikacije postojeće. Kako prilagođavanje obrazovnih materijala djeci s invaliditetom prirodno otvara prilike za prekvalifikaciju nastavnika, kreatora sadržaja i softverskih inženjera u BiH? Možete li dati primjer kako je ovaj ‘efekat talasa’ funkcionisao u drugim zemljama?

O: Kada učinimo obrazovne materijale pristupačnim za djecu s invaliditetom, stvaramo pozitivne promjene u cijelom obrazovnom sistemu. U Bosni i Hercegovini, ako se uvedu ADT-ovi, nastavnici će steći nove vještine u oblasti inkluzivne pedagogije i digitalnog planiranja nastave; kreatori sadržaja i izdavači naučit će kako integrisati standarde pristupačnosti i koristiti nove AI-generisane procese; dok će softverski programeri prilagoditi platforme principima univerzalnog dizajna.
Jednako važno, djeca u školama stiču digitalne i inkluzivne vještine koje ih pripremaju za budućnost utemeljenu na AI tehnologijama, jačajući otpornost i zapošljivost i izvan učionice.

To smo vidjeli u zemljama poput Kenije i Ruande, gdje inicijativa ADT nije samo proizvela pristupačne udžbenike, već i prekvalifikovala nastavnike, obučila izdavače da primjenjuju standarde pristupačnosti i omogućila učenicima praktično iskustvo s digitalnim alatima. Rezultat je bio snažniji, otporniji obrazovni sistem, spremniji za budućnost i za djecu svih sposobnosti.

Mjerenje stvarnog utjecaja

P: Osim broja izrađenih pristupačnih udžbenika, koji su ključni indikatori stvarnog utjecaja koje pratite u okviru ADT inicijative? Kako u BiH možemo mjeriti da li ova inicijativa zaista poboljšava ishode učenja, inkluziju u učionicama i dobrobit djece s invaliditetom?

O: Osim kvantitativnih podataka o broju proizvedenih udžbenika, za UNICEF su ključni pokazatelji oni koji pokazuju stvarna poboljšanja u životima djece i u obrazovnim sistemima. U okviru ADT inicijative fokusiramo se na četiri glavna područja utjecaja:

• Ishodi učenja: Da li djeca s invaliditetom stiču osnovne vještine čitanja i računanja na istom nivou kao i njihovi vršnjaci? Da li nastavnici izvještavaju o većem angažmanu i samostalnosti djece?
• Uključivanje u učionici: Da li djeca s invaliditetom aktivno učestvuju u nastavi? Imaju li nastavnici alate i sigurnost da ih uključe u grupni rad i evaluaciju? Da li se smanjuje stigma i segregacija?
• Dobrobit i jednakost: Da li djeca s invaliditetom duže ostaju u školi, pokazuju više samopouzdanja i osjećaja pripadnosti? Da li njihovi vršnjaci bez invaliditeta razvijaju veće razumijevanje i prijateljstvo s njima? Da li porodice osjećaju da je obrazovanje inkluzivnije i relevantnije?
• Sistemske promjene: Da li ministarstva, izdavači i instituti za obuku nastavnika ugrađuju standarde pristupačnosti u svoje politike i prakse – npr. kroz inicijalnu i kontinuiranu obuku nastavnika? Da li postoje dokazi da inkluzivni digitalni udžbenici postaju dio nacionalnih strategija i budžeta za obrazovanje?

U Bosni i Hercegovini to bi značilo kombinovanje kvantitativnih podataka – kao što su prisustvo, zadržavanje i rezultati učenja – s kvalitativnim dokazima od nastavnika, učenika, roditelja i organizacija osoba s invaliditetom, uz praćenje kako se sam obrazovni sistem prilagođava i širi inkluziju.