Razvoj u ranom detinjstvu
UNICEF se zalaže za izgradnju međusektorskih politika za integrisanu podršku razvoju u ranom detinjstvu, rodno uravnoteženom roditeljstvu kroz igru koje odgovara na potrebe dece te blagovremenim intervencijama u ranom detinjstvu

- Dostupno na:
- Srpski
- English
Kako bi se obezbedilo da roditelji i staratelji u Srbiji imaju vreme, resurse, kapacitete i usluge da pruže deci najbolji početak u životu, UNICEF se zalaže za izgradnju međusektorskih politika za integrisanu podršku razvoju u ranom detinjstvu, rodno uravnoteženom roditeljstvu kroz igru koje odgovara na potrebe dece te blagovremenim intervencijama u ranom detinjstvu.

Deca koja rastu u toplom i stimulativnom okruženju sa pozitivnim iskustvima iz detinjstva imaju bolje fizičko i mentalno zdravlje, bolje ishode u školi, jače društvene sposobnosti i veće šanse za uspeh i prosperitet.
Rano otkrivanje razvojnih rizika i odstupanja i pravovremene intervencije, uključujući podršku orijentisanu ka porodici, neophodni su u ranim godinama, naročito u prvih 1.000 dana života. To je period tokom kojeg se može uticati na razvoj osnovnih životnih veština, funkcionisanje i kvalitet svakodnevnog života deteta.
Ciljevi programske oblasti
Kako bi se obezbedilo da mala deca i njihove porodice imaju koristi od usluga koje podstiču brigu o razvoju u ranom detinjstvu, UNICEF jača mrežu pružalaca usluga za razvoj u ranom detinjstvu kroz unapređenje javnih politika, standarda i stručnih veština za pružanje pravovremenih, kulturološki i rodno osetljivih, visokokvalitetnih integrisanih usluga i programa.
Programi razvoja u ranom detinjstvu koji obuhvataju podršku roditeljima i detetu u porodičnom okruženju spadaju među najefikasnije načine za ostvarivanje održivog društvenog razvoja.
Briga o roditeljima i starateljima otvara vrata podsticajnim roditeljskim praksama koje stimulišu razvoj deteta i unapređuju kvalitet odnosa i veza između roditelja i deteta, što su preduslovi za dobre životne ishode i u detinjstvu i odraslom dobu.
Cilj iz Programskog dokumenta za Srbiju
Do 2025. godine nacionalni i lokalni pružaoci zdravstvenih i drugih usluga i relevantni akteri su unapredili razumevanje, standarde i veštine za pružanje kulturološki i rodno osetljivih, visokokvalitetnih integrisanih usluga i programa razvoja u ranom detinjstvu i intervencija u ranom detinjstvu za svu decu od začeća do 6. godine života, koji će koristiti njihovom razvoju i uključivanju i osnaživati i osposobljavati roditelje da usvoje pozitivne prakse podsticajne nege.
Naši ciljevi do 2023. godine:
- Da 60% sve dece starosti 12 do 35 meseci, uključujući 35% dece iz najsiromašnijih domaćinstava i 20% romske dece, bude sa svojim ocem uključeno u četiri ili više aktivnosti koje pružaju ranu stimulaciju i negu koja odgovara na njihove potrebe tokom prethodna tri dana.
- Da 8.000 dece mlađe od 5 godina kod kojih su prepoznati razvojni rizici, odstupanja ili smetnje dobije standardne usluge rane intervencije kroz zdravstveni program koji podržava UNICEF.
Izazov
Dečaci i devojčice, posebno oni najugroženiji (koji žive u siromaštvu, romska deca, deca sa poteškoćama i smetnjama u razvoju), ne ostvaruju svoj puni potencijal jer im nedostaje stimulativno okruženje koje im pruža negu i odgovara na njihove potrebe. Programi za podsticajnu negu i podršku roditeljstvu nisu dobro integrisani u tri sektora koja su relevantna za razvoj deteta – zdravstvo, socijalnu zaštitu i predškolsko vaspitanje i obrazovanje – i nisu organizovani tako da nude rešenje za brojne potrebe i dece i porodica.
Podaci pokazuju sledeće:
- Svako treće dete uzrasta 3 do 4 godine trpi telesno kažnjavanje, iako se 90% roditelja slaže da ono nije potrebno.

Kod čak 60% dece uzrasta 2 do 4 godine otac ne učestvuje u igri i učenju.
- Samo polovina dece mlađe od 5 godina iz najsiromašnijih domaćinstava ima tri ili više knjiga, za razliku od 90% dece iz najbogatije grupe.
- 60.000 male dece u Srbiji se suočava sa razvojnim rizicima i poteškoćama, a njihovim porodicama je potrebna dodatna podrška u vidu usluga ranih intervencija.
- Zdravstvene usluge se i dalje zasnivaju na lečenju u zdravstvenim ustanovama uz povremeno viđanje sa detetom, dok uvođenje porodično orijentisanog pristupa koji jača kapacitete staratelja za rano stimulisanje razvoja deteta u porodičnom okruženju i dalje predstavlja izazov.
- Fragmentacija usluga po sektorima pogađa najugroženije stanovništvo.
- Pandemija kovida-19 je pojačala postojeće ranjivosti i društvene nejednakosti i negativno je uticala na emocionalno blagostanje i mentalno zdravlje i smanjila kapacitete roditelja da se uključe u podsticajne prakse kroz igru koje odgovaraju na detetove potrebe i podstiču kvalitetan razvoj deteta.
Rešenje
Najbolja podrška za rani razvoj deteta dolazi u pravo vreme i nadovezuje se na jake strane odraslih od kojih dete najviše zavisi – roditelja i staratelja.
Da bi se razvili snažni krugovi podrške koji vode računa o potrebama dece i njihovih roditelja i odgovaraju na njih, UNICEF ulaže međusektorske napore u sledećim oblastima:
- Jačanje institucionalnih i profesionalnih kapaciteta u zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj zaštiti, predškolskom vaspitanju i obrazovanju kako bi se obezbedili dostupnost i kvalitet podrške deci ranog uzrasta i njihovim roditeljima. Program izgradnje kapaciteta se fokusira na rano otkrivanje razvojnih rizika i ranu podršku odgovornom, razigranom, rodno uravnoteženom roditeljstvu, kao i na mentalno zdravlje staratelja.
- Podsticanje javnih politika i izmena propisa zasnovanih na dokazima, kojima je prioritet međusektorski odgovor na novonastale potrebe roditelja i dece, ulaganje u razvoj u ranom detinjstvu, programi ranih intervencija i podrške roditeljstvu zasnovani na pristupu porodičnog životnog ciklusa.
- Podrška proširenju efikasnih i održivih dobrih praksi vezanih za razvoj i roditeljstvo u ranom detinjstvu, uključujući praćenje efikasnosti i kvaliteta usluga, kao i nadzora i podrške za stručnjake iz oblasti ranog razvoja.
- Podsticanje komunikacije za društvene promene i promene ponašanja, te mobilizaciju zajednica kako bi one delovale u ime roditelja i dece u afirmaciji pozitivnih roditeljskih praksi, bez nasilja, koje se nadovezuju na kvalitetnu interakciju i igru između roditelja i deteta od prvog dana.