Zajednička izjava
Šta mi, medijski stručnjaci i praktičari, možemo uraditi na promociji i zaštiti prava djeteta?
Nacrt Zajedničke izjave nastao je iz zajedničkih promišljanja i diskusija učesnika i učesnica UNICEF—ovih radionica i dobitnika godišnjih priznanja za medijski doprinosu zaštiti i promociji prava djeteta u BiH
1. Novinari, budući novinari i svi zaposleni u medijima se trebaju voditi najboljim interesima djeteta. U tom smislu oni mogu konsultovati Konvenciju o pravima djeteta kao smjernicu ali i pitati stručnjake kako bi se izbjegla kršenja prava djece. Novinar bi uvijek trebao sebi postaviti pitanje - šta da je ovo moje dijete (ili dijete nekoga do koga mi je stalo). Novinar i urednik uvijek bi trebali imati na umu najbolji interes djeteta kod donošenja odluka o načinu pokrivanja određenih tema.
2. Često pratimo priče, pa i one o dječijim pravima, obilježavajući samo datum koji se veže za tu temu. Kontinuirano izvještavanje o djetetu iz naše sredine (ili osobe koja zagovara dječija prava) koje ima šta da kaže, problematizira, ukaže na neku pojavu bi trebalo biti novinarska obaveza, ili barem dobra namjera.
3. Novinari trebaju biti uporni kod praćenja priča koje se tiču prava djeteta. Nije dovoljno samo postaviti pitanja, nego i tražiti odgovore na odgovarajućim adresama sve dok se do odgovora ne dođe. Ovo može trajati više dana, sedmica, mjeseci... Novinarima/kama ne bi trebalo biti dovoljno samo da na postavljeno pitanje dobiju odgovor (kao objašnjenje), jer time ne doprinosimo mnogo, tako samo pružamo informacije o postojećoj situaciji. Trebalo bi ići „korak dalje“, odnosno tražiti moguće načine kako poboljšati situaciju.
4. Solidarnost bi trebala odnijeti prevagu nad konkurencijom među novinarima, u najboljem interesu djeteta. Što je više novinara i medija u praćenju tema, postavljanju pitanju i traženju odgovora u najboljem interesu djeteta, veće su šanse da se do odgovora dođe. Uvezivanje novinara, prenošenje informacija od jednog novinara do drugog, kako bismo neku priču učinili dostupnom što većem broju ljudi bi trebalo biti obaveza svakog zaposlenog u medijima.
5. S obzirom da je pitanje dječjih prava i najboljih interesa djeteta osjetljivo i značajno za cjelokupno društvo, potrebno je da novinari sarađuju sa institucijama, vladinim i nevladinim organizacijama koje se na bilo koji način bave pravima djeteta i da se prati njihov rad.
6. Mediji moraju biti svjesni prava djece da budu informisani i medijski opismenjivani, te u proces kreiranja medijskih sadržaja uključiti djecu i sve one koji zagovaraju njihova prava.
Potpisnici Zajedničke izjave:
Koraljka Kurcenberger, BH Radio 1
Vanja Stevanović, Nezavisne novine
Bojan Tomic, projekat „Roditeljski sastanak“
Mujesira Purić, Federalna televizija
Ana Kotur, Uključi.in
Nikola Vidačković, Nezavisne novine
Ognjen Tešić, E-trafika
Vanja Stokić, E -trafika
Rusmir Agić, Dnevni avaz
Mersiha Drinjakovic, Gracija magazin
Dragana Jovanović, Prijatelji Srebrenice
Aleksandra Jović, Prijatelji Srebrenice
Vladan Mrakić, Prijatelji Srebrenice
Alema Kazazić, Federalna televizija
Milkica Milojević, Euroblic
Zoran Ćatić, E-fm radio
Almir Panjeta, slobodni novinar
Amir Sužanj, BH radio 1
Alma Huskić, RTV Zenica
Elma Begović, Hayat
Amina Šećerović- Kasli, Stav
Maja Nikolić, radio Slobodna Evropa
Brana Prtenjak, BH radio 1
Sanel Kajan, Al Jazzera
Nela Kačmarčik, UNICEF