Roditelji tinejdžera – kako se osjećaju, što je teško, a što ih ispunjava u njihovom odnosu s djecom

Pitali smo roditelje kako se osjećaju u ulozi roditelja djeteta tinejdžerske dobi, što im pada teško, a što ih u svakodnevici s njihovim djetetom ispunjava. Evo odgovora roditelja iz cijele zemlje, a na dnu potražite poveznice na članke koji vam mogu biti korisni.

„Imam osjećaj da mi treba puno više strpljenja i upornosti da me saslušaju. Ispunjajući je gledati kako nam dijete postaje odrastao čovjek i ima nekakve zaključke koji su zreli, ali po drugoj strani previše vremena provode na PS i na mobitelu, a premalo u komunikaciji licem u lice.“

„U principu vidim samo to da mi klinci hoće dokazati da nisu više mali svojim nekim frajerskim istupima, mušicama, ali kada se sjetim kakav sam ja bio u toj dobi… Oni su prepredobra dječica.“

„Osjećam se brižno, stresno, previše zaštitnički, zbunjujući, ponosno. Teško mi je jer moja tinejdžerka  dosta zatvorena, jako vezana za komp, mobitel, igrice.. A ispunjuje me jer je odlična učenica, pristojna, ne upada za sada u nikakve probleme.“ 

„Osjećam se super i cool. Strah me kasnijih izlazaka. Ispunjava me pogled na moje sve više odraslo dijete.“

„Osjećam se sa sinom od 13 godina dobro, lakše prihvaćam razne situacije, prošla sam s kćeri koja ima sad 20 godina. Tada mi je bilo teško jer su mi neke reakcije bile preburne, neke sam shvaćala preosobno, a zapravo nemaju veze sa mnom (tipa neugodno joj šetati sa mnom), prepala sam se kad je prvi put pušila travu, hoće li nastaviti, ako je već probala s 15-16. Onda pregovori za prve izlaske u klub, a nema 16 godina, pa znam da će se piti alkohol od čega mi se duže kosa na glavi, jer je moj otac alkoholičar pa sam ja u drugu krajnost otišla da uopće ne pijem i teško nosim kad ona eksperimentira.
Ispunjujuće mi je bilo vidjeti kako neke stvari dolaze na svoje, kako je neke vrijednosti obitelji i ona preuzela, kako je samostalna u nekim odlukama, iskrena i kako je odgovorna. Najljepše mi je bilo vidjeti kako se odnosi prema maloj sestrični, a i prema bratu (kad mi roditelji nismo pored njih)."

"Teške su mi duge i iscrpljujuće rasprave, a lijepi su konstruktivni razgovori.“

„Teško mi je to sto nemam pojma sto da radim, a lakše jer mi se ipak smanjio broj roditeljskih obaveza u odnosu na nekad.“

„Teško mi je to balansiranje između puštanja djeteta da bude samostalno i utjecaja na njegove odluke. Ispunjavajuće mi je sve, čak i ovo što mi je teško, ali najviše dijeljenje emotivnog iskustva, smisla za humor, razgovora, učenje od djeteta.“

„Teško mi je jer ne prihvaćam lako da više nemam toliko kontrole nad svim dijelovima: škola (više ne mogu pratiti gradivo kao do sada), biranje sportova (još uvijek treba vožnju jer se ne kreće po gradu samostalno, samo po okolnim kvartovima, ali mi više to ne možemo pratiti vremenski jer smo u to vrijeme na poslu, pa ipak ide sam, a ja zovem sto puta je li stigao i ne mislim na posao), oblačenje (neprimjereno vremenskim uvjetima), društvo (utjecaji i genijalne ideje…), novčani trošak (računalo, mobitel, jer mora imati da može sve to obaviti).“

„Uživam jer je postao svjestan svega, obziran je prema drugima, suradljiv, samostalan, nudi pomoć oko svakodnevnih poslova da mi olakša, nesebičan, ali još uvijek mazan, dođe po zagrljaj.“

„Osjećam se i ponosno i opterećeno. Teški su mi sukobi, živjeti međusobno uvažavanje i poštovanje. Uvjeti života su mi veliki izvor stresa - radi financijske opterećenosti moram previše raditi te sam umorna, razdražljiva i nedovoljno prisutna u djetetovom životu. Radi partnerske podrške koja je samo djelomična (ne slažemo se oko vrijednosti, dječjih obaveza i odgojnog stila te dugoročnih ciljeva), dodatno mi je teško strukturirati obaveze i time izbjeći sukobe. Ispunjava me biti privilegirana i gledati formiranje drugog bića, biti u mogućnosti radovati se njegovom rastu, otkrivanju svijeta, formiranju stavova. Biti mu pritom sparing partner je divno, iako zamarajuće. Kada bih imala resursa odmoriti, ići na više izleta i slično, bilo bi to krasno iskustvo.“ 

„Osjećam se pritisnuto uza zid jer u nekim situacijama moje dijete mora samo donijeti odluku, a željela bih zaštiti svoje dijete od svake nedaće, no to nije moguće i dijete mora samo donositi svoje odluke. Ispunjava me britak um moga djeteta i emocije koje iskazuje, kako lijepe, tako i one manje lijepe. Ispunjava me njezin osmjeh na licu i hrabrost koju pokazuje.“

„Slaba komunikacija, otvaranje tinejdžera u određenim trenucima kada sam, najčešće najzauzetija.“

„Ovo nam je zadnji tinejdžer (četvrti) i svaki prolazak kroz pubertet je drugačiji. Velika je odgovornost postupaka jer su njihove reakcije često burne, a ponekad je teško doprijeti do situacija koje ju muče jer se povlači u sebe. Komunikacija je otežana, ali sve te situacije ispunjavaju roditeljstvo, jer kada na kraju  vidimo da odrasta i donosi ispravne odluke, da svi naši savjeti ipak negdje ostanu u njihovim glavama, ponos i sreća su tu.“

„Teško je prilagođavati se povremenim naglim promjenama raspoloženja, biti strpljiv kad je potrebno pustiti ih da sami shvate neke činjenice, jer ih ne prihvaćaju samo tako jer smo mi to rekli, a ispunjujuće je promatrati ih kako se razvijaju u mlade osobe, različitih interesa i osobnosti i njegovanje zajedništva u obitelji, unatoč odrastanju, koliko nam prilike dopuštaju.“

„Moje dijete je samostalno i puno se bolje ponaša od mene u njegovim godinama. Većinom je zadovoljan i sretan. Škola mu dobro ide, društven je i ima dosta prijatelja. Pomaže drugima oko testova i snalazi se kad njemu treba pomoć. Teško mi je vidjeti kad je nesretan, to mi je najteže, ali ne želi se pojadati, već rješava probleme s najboljim prijateljem. Rijetko je nesretan, većinom se smije, što i mene čini sretnom. To me ispunjava.“

„Teško mi je. Moj tinejdžer je zatvoren i ne mogu doprijeti do njega. Ispunjava me to kako odrasta, nadam se u dobru osobu.“

„Najteže mi je postaviti granicu svog povjerenja u njih. Ponekad mi se čini da su odrasli, a onda me iznenade nepromišljenošću. Ispunjavajuće mi je gledati ih kao samopouzdane mlade ljude. Teško je, povremeno, kada ne odgovori na "Volim te", ne dijeli svoj život i misli sa mnom kao nekada. Ispunjujuće je kada ipak uzvrati zagrljaj, podijeli svoje dojmove o danu, razmišljanja o važnim temama.“

„Teško mi je nositi se s njegovim burnim reagiranjem, jednostranom doživljavanju situacija, te osjećajem da gubi povjerenje u mene kao roditelja. Ispunjava me njegov interes za pojedina područja života posebno društveni, također kad vidim da se mijenja unutar svojih stavova i da postaje zreliji.“

„Dobro se osjećam, unatoč latentnoj neotklonjivoj brizi. Ispunjujuće su mi ljepota i zadivljujuća kompleksnost mlade osobe, a teško mi je zbog njihove tjeskobe u potrazi za smislom života, vrijednosti, vrijednosti vlastitog identiteta, vlastitog puta u neizvjesnoj budućnosti... Htio bi uzeti njihovu bol, a to je nerealno.“ 

„Osjećam se zbunjeno. Odlasci na sport su ispunjujući, a teško mi je što ga stalno moram opominjati.“

„Teško je biti dosljedan, „natjecati se“ s autoritetom interneta, društvenih mreža, nositi se s bezobrazlukom i nepoštovanjem, a ispunjava kad vidim da stasaju u mlade koji misle svojom glavom, znaju sto hoće i što neće, da su prema drugima pristojni i ok.“

„Teško mi je jer djeca u toj dobi teško kontroliraju svoje osjećaje i teško je uspostaviti autoritet. Ispunjava me što dijete voli sport kojim se bavi i pokušava i dalje održavati dobar uspjeh u školi.“

„Teško je uvjeriti tinejdžera da će posljedice svojih djela danas osjećati kasnije u životu. Lijepo je družiti se, smijati, razgovarati, dijeliti osjećaje (ženska su djeca pa prihvaćaju zagrljaje i dalje, ali i šetnje, kave  i sl.). Divno je čuti kako imaju čvrste stavove za koje se zauzimaju.“

„Zbunjeno. Teško mi je držati disciplinu, a lijepo mi je što već možemo komunicirati kao odrasli.“

„Teško je imati strpljenja. Ispunjujuće je gledati kako raste i postaje ozbiljniji.“

„Zajedničke aktivnosti su ispunjujuće, a teško mi je primjerice procijeniti na vrijeme je li dijete dovoljno odgovorno i samodisciplinirano u obavljanju školskih obveza, povremeno i muči li ju nešto o čemu joj je teško progovoriti.“

„Ponekad vrlo ispunjeno i ponosno, ponekad nemoćno. Ispunjavajuće je to što vidim kakva osoba je moja tinejdžerica, koliko zrelo može razmišljati, koliko promišlja o stvarima oko sebe, preispituje samu sebe. Teško je to što često uopće nije raspoložena za komunikaciju s roditeljima, isključena je od zajedničkih aktivnosti. Osim toga je teško i balansirati između njezinih ogromnih potreba za izlascima, prijateljima, i zdravo-razumske roditeljske brige. Ja više ne znam govori li mi istinu što radi kad nije kod kuće, s kim se druži...“

„Teške su mi promjene kroz koje prolaze oni sami  pa se zatvaraju u sebe, mijenjaju se... Komunikacija je otežana, stalno pazim kako se izražavam, jesmo li se razumjeli... Niti su mali niti veliki odnos... Ispunjujuće mi je slušati kako postaju pametniji, svjesniji života, kako stvaraju svoje stavove, kako nesvjesno kopiraju nas roditelje, kako upoznaju nove ljude i kako rastu u nova odrasla bića.“

„Otkad smo ušli u dob tinejdžera kompletno nam se život promijenio, nailazim na konstantno nerazumijevanje, bezobrazni govor, laganje, neodgovornost, interes samo za sebe i svoje potrebe, nepoštivanje škole, obitelji. U rijetkim trenucima kada ima potrebu za komunikacijom sa mnom uspijevam uživati s njom, odigrati koju igru zajedno, provest malo kvalitetnog vremena zajedno.“

„Zadovoljna sam i ispunjena odnosom s kćeri (15). Sretna sam jer održavamo blizak odnos, pričamo o svakodnevnim izazovima i veseljima, provodimo dosta vremena zajedno (doprinos COVID-a), razmjenjujemo poglede na različite događaje. Učimo jedna od druge. Zanimljivo mi je čuti njeno mišljenje, iskustvo, želje... Izazov je kada je moja kćer preplavljena frustracijom, bijesom, nemoći, kada joj je teško obuzdati destruktivne porive. Tada znam da moram djelovati umirujuće, podržavajuće i pomoći joj prevladati destrukciju i naći konstruktivni izlaz. Srećom to se rijetko dogodi.  

„Snalazim se i dobro plivam, zadovoljna sam, ali temelje sam postavljala dugo... Sad bas uživam.“

„Teško mi je procijeniti informacije i utjecaj društvenih mreža, kako prepoznati prolazi li dijete kroz zlostavljanje vršnjaka, , jesam li uočila i prepoznala problematične situacije. Ispunjavajuća mi je - otvorena komunikacija i iskrena zelja za druženjem i stvaranjem lijepih uspomena, kad iz teške situacije zajedno kreiramo opet nešto zanimljivo, to kako se nose sa zahtjevnim situacijama i kako pomažu drugima.“

„Teško mi je što vidim da se udaljavaju, što u njihovim očima vidim da misle da su me prerasli i da pola toga ne razumijem, a ispunjujuće mi je što su beskrajno zabavni, puni života i zapravo mislim da sam napravila dobar posao kad ih gledam.“

„Teška mi je emocionalna "odbojnost" prema meni, ljepše rečeno odvajanje, ali u slučaju s tri muška tinejdžera rekla bih odbijanje. Ispunjavajuće mi je gledati ih kako se razvijaju u samostalne i divne osobe.“

„Ispunjujuće mi je što vidim da žele sa mnom komunicirati, što se ne zatvaraju prema meni. Teško mi je kad se osjećam nemoćno, bez autoriteta prema njima ili kad su drski.“

„Često osjećam da sam mogla bolje. Teško mi je jer previše puta reagiram prenaglo i ne dajem dovoljno objašnjenja za svoje postupke. Ispunjava me činjenica da se poteškoće uglavnom uvijek prevladaju, ne čini mi se da smo se nepovratno izgubile, a najveća mi je potvrda drugih roditelja i profesora koji o mojoj tinejdžerki imaju samo riječi hvale.“

„S obzirom na to da sam već prošla jednog tinejdžera, sina, sad s kćeri su mi stvari poznate, iako je ipak specifično zbog razlika u spolu. najteže mi pada što više ne želi sa mnom baš razgovarati kao nekada i bliskost nije više tolika, osobito jer smo kao majka i kćer baš bile bliske. No, kako znam da je to normalna faza, ne uzrujavam se previše, ali nedostaje mi. Sad trebam dočekati da dozreli i da smo onda već kao dvije zrele osobe, majka i kćer, ali ipak nekako ravnopravne u tom odnosu. Ipak, kako ja radim s mladima, ponekad mi dođe i kao pomagačica oko toga koje filmove gleda, kakvu glazbu sluša, koje knjige čita itd. Zaista je divna i kad je prgava, tvrdoglava i kad se miče od mene. Smeta me najviše što provodi puno vremena na tabletu, gledajući serije. Nije da zanemaruje školu ili nešto, ali nekako je toga ipak previše. Na žalost i ta situacija zbog korone još je više tinejdžere usmjerila na druženje preko Interneta.“ 

„Povremeno je teško komunicirati o njihovim osjećajima, društvu, učenju. S druge strane kada su voljni i raspoloženi komuniciramo o važnim temama u društvu i kako se oni snalaze u tome i što osjećaju. Najteže je pogoditi pravi trenutak.“

„Dobro i zadovoljno. Teško se držati u korak s današnjim zahtjevima tinejdžera, ali je zadovoljstvo gledati ih kako rastu, sazrijevaju i pretvaraju se u odrasle ljude.“

U člancima na našoj internetskoj stranici pronađite 20 ideja za zajedničke aktivnosti s djetetom tinejdžerske dobi, te članke o tome kako s djecom razgovarati o osjećajima s djecom od 11 do 13 godina, a kako s djecom od 14 do 18 godina. Preporučujemo vam i članak gdje smo iznijeli što su nam mladi rekli kad smo ih pitali što ih najviše muči, kakvu podršku trebaju od odraslih i što ih ispunjava.