Kako razgovarati o osjećajima s djecom od 11 do 13 godina?

Kako vaše dijete ulazi u pubertet, u stanju je bolje izraziti svoje osjećaje i ima jače izražen osjećaj za dobro i loše.

Sami donose odluke vezane za prijateljstva, slobodne aktivnosti i druga područja života. S većom razinom neovisnosti sve su više usredotočeni na vlastitu osobnost, vlastite interese i prijateljstva s vršnjacima.

U ovoj dobi dolazi i do mnogih promjena vezanih za tijelo poput početka mjesečnice kod djevojčica i produbljivanja glasa kod dječaka. Ove promjene kod neke djece mogu izazvati zabrinutost.

Vrijeme ispunjeno mnogim promjenama

Mnoštvo promjena na tijelu u kombinaciji sa zabrinutostima oko toga kako izgledaju i važnost prijateljstava mnogu utjecati na mentalno zdravlje i emocionalnu dobrobit djeteta. Za djecu, ovo izazovno razdoblje razvoja može biti teško. Ako znaju da vam se mogu obratiti sa svojim zabrinutostima, strahovima i problemima – to im mnogo znači i čini veliku razliku.

Djeca ove dobi mogu:

• Imati češće promjene raspoloženja
• Osjećati teret zbog školskih obveza
• Razviti poremećaje u prehrani ili zabrinutost oko toga što i koliko jedu.
• Osjećati tugu ili zabrinutost što može dovesti do manjka samopouzdanja, nedostatnog samopoštovanja i drugih problema, ovisno o djetetu.

Kako započeti razgovor:

• Osigurajte vrijeme i prostor kako biste razgovor započeli bez pritiska i očekivanja.
• Razmislite da to bude u vrijeme kada zajedno obavljate kućanske poslove, kuhate ili zajedno negdje putujete.
• Neka razgovor teče prirodno – manje postavljate pitanja, a više slušajte.
• Primijetite kakve su volje. Ako vidite da imaju loš dan ili imaju mnogo posla, odaberite neki drugi trenutak.
• Komunikacija – otvorena, iskrena i direktna
• Ako primijetite da dijete ima promjene u raspoloženju, nježno im dajte do znanja da ste to primijetili i pitajte žele li o tome razgovarati. Primjerice:
• Ako se ne druže više s prijateljima kao prije – pitajte jesu li se posvadili?
• Ako su im ocjene lošije nego prije – postoji li predmet koji ih posebno muči?
• Ako imaju češće promjene raspoloženja, djeluju žalosno ili su tiši nego inače – muči li ih nešto?

Što raditi:

• Aktivno slušajte što govore i nemojte dozvoliti da vaša razmišljanja preuzmu razgovor. Poštujte djetetovo mišljenje i ohrabrite dijete da svoja razmišljanja bez straha podijeli s vama.
• Dajte im do znanja da razumijete njihove misli i osjećaje i potaknite ih na otvorenost. Neka znaju da ste uvijek tu za njih. Podsjetite ih da ste vi jednom bili u tim godinama, podijelite anegdotu o tome kako ste se tada osjećali.
• Pitajte ih jesu li razmišljali o tome što bi mogli napraviti kako bi se bolje osjećali. Ako nisu, potaknite ih da o tome razmisle i dajte im do znanja da ste tu ako zatrebaju pomoć i podršku.

Što ne raditi:

Nemojte polaziti iz pozicije da znate sva rješenja i govoriti im što trebaju raditi. Umjesto nametanja svojih rješenja, budite im podrška u samostalnom pronalasku rješenja problema i ponudite pomoć.

Nemojte odbacivati ili umanivati ono što vam govore, reći im da to kako se osjećaju nije važno. Imajte na umu da je teško govoriti o osjećajima, osobito u toj dobi.

Ne upuštajte se u raspravu i nadjačavanje. Pokušajte izbjeći nepotrebne sukobe. Ako razgovor ipak ode u tom smjeru, ispričajte se i krenite ispočetka.

Ne krivite druge. Primjerice, nemojte kreći da je za nešto krova škola ili nastavnik. To ne rješava problem.

Nemojte uspoređivati svoje dijete s drugom djecom ili govoriti stvari poput: „Druga djeca nemaju te probleme.““ Ili „Zašto ti uvijek imaš probleme s tim. Ugledaj se malo u xyz.“

Imajte na umu – strpljenje i dosljednost su ključni

• U ovoj dobi vaše dijete može prema vama pokazivati manje ljubavi i ponekad se ponašati nepristojno ili prgavo.
• Kako postaju sve neovisniji, žele imati veću kontrolu, velika je vjerojatnost da ćete povremeno naići na njihov otpor. Ti su razgovori novi i ponekad mogu biti neugodni za vaše dijete.

Trudite se uvijek jasno dati do znanja da ih volite i da mislite samo na njihovu dobrobit.