„Otvorenim srcem, otvorenim vratima svoga doma možemo pozitivno utjecati na živote djece!“
UNICEF je osigurao edukaciju za stručnjake i udomitelje kako bi podržao djecu bez pratnje
„Djeca bez pratnje imaju iste želje i potrebe kao i sva ostala djeca – biti sretna, prihvaćena, voljena, osjećati sigurnost i stabilnost. Drugim riječima, potrebno im je sve ono što im je rat oduzeo“, govori Mirela Miharija, programska voditeljica u Centru za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje – Sirius.
Rat u Ukrajini promijenio je brojne okolnosti i ukazala se potreba za osiguravanjem sigurnog obiteljskog okruženja za dio djece iz Ukrajine koji su se našli u Hrvatskoj bez pratnje roditelja ili staratelja. Tijekom 2023. godine u Hrvatskoj je boravilo 800 djece bez pratnje iz Ukrajine i 1.100 iz ostalih zemalja, što je dodatno naglasilo potrebnu za specifičnim znanjima i vještinama stručnjaka iz sustava socijalne skrbi koji podržavaju udomitelje.
UNICEF je, u sklopu programa “Podrška djeci izbjeglicama i migrantima u procesu integracije u zemlje EU”, u suradnji s provedbenim partnerima, organizirao edukacije za stručnjake iz sustava socijalne skrbi i udomitelje kako bi upoznali pravni okvir za djecu bez pratnje te spoznali specifičnosti te djece, kao što su jezične i kulturološke razlike, određena iskustva koja su prošla, te kako bi, u konačnici, bili spremni podržati djecu bez pratnje. Kako bi edukativni materijali za udomitelje bili prilagođeni nabrojanim specifičnostima, osim stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom iz Hrvatske, u programu su sudjelovale i psihologinje iz Ukrajine.
„Budući da i mi imamo dijete koje ima 17 godina, isto kao i Sergej, pomislila sam, pa što da je riječ o mom djetetu, da ja tako svoje dijete moram poslati negdje dalje. Da izbjegne rat, da ne bude u toj situaciji. I tako, stavljajući se u kožu te majke i toga djeteta, shvatila sam, mi ga želimo primiti“, prisjeća se Gorana i nastavlja:
„Nikad nismo očekivali da ćemo udomiti nekoga izvan Hrvatske, ali zahvalni smo što smo mogli pomoći i što je njegova mama mogla doći zajedno s još drugo dvoje maloljetne djece i da su sada zajedno i sretni kao jedna obitelj.“
Tih se teških trenutaka prisjetila i Eugenija, Sergejeva majka:
„Molila sam se da pređe granicu. Sve je bilo jako strašno. Hvala Bogu što je moj sin sada ovdje. I što sam pokraj njega. Hvala obitelji Mikulić što je pomogla mome sinu i što ovdje nije bio sam samcat dok me nije bilo. Bilo je tako… Teško.“
Uz podršku, pažnju, brigu i nadzor udomiteljske obitelji, dijete širi svoje socijalno okruženje, ono ulazi u društvo vršnjaka, socijalizira se u kulturi koja možda u trenutku kad je došlo, nije bila toliko bliska i poznata.
„Sergej je bio šest mjeseci kod nas, on je jedan divan dječak. Malo po malo, učio je hrvatski, sporazumijevali smo se više manje. Jako se lijepo uklopio s našom djecom i s drugom udomljenom djecom, tako da je to bilo jedno jako lijepo iskustvo“, pričaju Mikulići, a s njima se slaže i Sergej koji danas samostalno komunicira na hrvatskom, a i rado se druži s drugom djecom.
O univerzalnosti jezika ljubavi govore iz iskustva s terena:
„Iako, bar u početku, postoji jedna jezična barijera, nama sami udomitelji kažu da svi poznaju jezik ljubavi, a taj jezik može biti nekakva gesta, smiješak ili općenito, prihvaćanje te djece“, priča Ljiljana Rogić Šneperger, iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Udomiteljstvo obogaćuje obitelji, djecu i pojedince.
„To je poziv i služba i misija svih nas zajedno u našoj obitelji. Tako, kao što smo mi uključeni u udomljavanje, tako su isto naša biološka djeca. Imamo četvero djece. Nakon razgovora s njima, oni su isto shvatili da žele otvoriti svoj dom i isto tako sudjelovati u tom našem pothvatu. I eto, bez njih to ne bismo mogli, naravno“, zaključuju Mikulići koji ističu kako ih je udomiteljstvo promijenilo i obogatilo – kao osobe i pojedince, ali i kao obitelj.
„Otvorenim srcem, otvorenim vratima svoga doma možemo pozitivno utjecati na živote djece!“
„Moje iskustvo rada s udomiteljima jest da ih udomljavanje djece oplemenjuje i donosi kvalitetu u njihov život i u život njihove obitelji“ potvrđuje i Mirela Miharija.
„Postojećim i potencijalnim udomiteljima bih savjetovala da razgovaraju otvoreno o svim svojim nedoumicama po pitanju udomljavanja i brige o djeci bez pratnje. Neka znaju da u cijelom tom procesu udomljavanja nisu sami, da imaju stručnu podršku, da postoji sustav podrške u lokalnoj zajednici. Riječ je o odgovornoj odluci, ali oni zaista u određenom trenutku, odnosno u sadašnjosti tog djeteta, rade nešto najveće i najbolje za to dijete. Možda svi mi imamo malo prostora u svojim životima, možda se možemo okrenuti sebi, okrenuti se jedni drugima i možda zaista otvoriti vrata nekom djetetu i pružiti mu dom, ljubav, povjerenje, sigurnost“, zaključila je Ines Škrabić Aničić, stručnjakinja za udomiteljstvo Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
UNICEF Hrvatska program„Potpora djeci izbjeglicama i migrantima u procesu integracije u zemljama EU" provodi u suradnji s Državnim tajništvom za migracije Švicarske Konfederacije, a financiran je sredstvima Vlade Švicarske konfederacije. UNICEF surađuje s nacionalnim i lokalnim partnerima te pružateljima usluga za postizanje rezultata za djecu, adolescente i obitelji.
©UNICEF, 2024. “Informacije i stavovi navedeni na ovoj stranici pripadaju autorima i ne odražavaju nužno službeno mišljenje Schweizerische Eidgenossenschaft, Swiss-Europe Rapid Response Fund ili UNICEF-a. Ni Schweizerische Eidgenossenschaft, Swiss-Europe Rapid Response Fund ili UNICEF niti bilo koja osoba koja djeluje u njihovo ime ne može se smatrati odgovornim za korištenje informacija sadržanih u njima.
