Novi mostovi nade: interkulturalni medijatori pomažu djeci bez pratnje graditi bolju budućnost

Na prvi pogled, moglo bi se činiti da je riječ o još jednom „važnom profesionalnom izazovu“. No, za Simu Gholami, prvu interkulturalnu medijatoricu u timu Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave, ova uloga znači mnogo više. S istinskim entuzijazmom, motivacijom i dubokom osobnom povezanošću, ona ovu priliku vidi kao način da pomogne drugima i doprinese izgradnji bolje budućnosti za djecu bez pratnje i djecu odvojenu od obitelji, migrantske obitelji, ali i društvo u cjelini.

„Moje osobno iskustvo bila mi je najveća motivacija, jer sam se i sama suočavala sa sličnim izazovima. Želim biti vrijedna članica društva. Kao strankinja koja u Hrvatskoj živi već 33 godine, razumijem koliko je djeci koja dolaze iz drugih zemalja važno dobiti podršku. Sretna sam i zahvalna što su UNICEF i Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave osmislili i uspostavili ovu uslugu“, započinje svoju priču. Od veljače 2025. godine, Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave zapošljava dvoje interkulturalnih medijatora u sklopu programa „Podrška djeci i obiteljima u migracijama u procesu zaštite i integracije u Hrvatskoj".

„Jedna od najznačajnijih aktivnosti u našoj suradnji s UNICEF-om, koju podržava Državno tajništvo za migracije Švicarske Konfederacije, jest to što smo zahvaljujući tim sredstvima zaposlili dvoje interkulturalnih medijatora. Ova usluga značajno je doprinijela pružanju mnogo kvalitetnije skrbi djeci bez pratnje. Kroz ulogu i rad interkulturalnih medijatora možemo mnogo učinkovitije olakšati komunikaciju i objasniti kulturološke razlike, premošćujući jaz između svijeta iz kojeg dolaze i svijeta u koji ulaze“, objašnjava Božo Vrkljan, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave, i nastavlja:

„Interkulturni medijatori imaju ključnu ulogu u podršci komunikaciji s djecom i djeluju kao posrednici između djece i različitih pružatelja usluga. Donošenje  Protokola u postupanju prema djeci bez pratnje označilo je veliki iskorak, od pružanja zdravstvene skrbi do reguliranja obveza posebnih skrbnika koji rade s tom djecom. Sada, uključivanjem interkulturalnih medijatora, osiguravamo dodatnu kvalitetu i stvaramo značjno bolju perspektivu za djecu bez pratnje.“

Sima se slaže, prisjećajući se svog profesionalnog iskustva u Opatovcu i Slavonskom Brodu tijekom izbjegličke krize, gdje je svjedočila brojnim izazovima s kojima su se suočavala djeca bez pratnje i djeca odvojena od roditelja ili skrbnika te izbjegličke ili migrantske obitelji. Iste izazove prepoznaje i danas. „Vidjela sam suze u očima samohranih majki koje nisu spavale danima i djece koja doslovno nisu imala snage napraviti još jedan korak. Taj osjećaj, ta želja da pomognem, da podijelim znanje, da budem dio promjene koja donosi nadu – to je ono što me pokreće.“

Edukacija kao nužna snaga za novu ulogu

Nakon završene edukacije „Živjeti različitosti“, koju je organiziralo Pučko otvoreno učilište „Korak po korak“  te interne edukacije „Mentalno zdravlje i psihosocijalna podrška (MHPSS), u sklopu programa „Podrška djeci i obiteljima u migracijama u procesu zaštite i integracije u Hrvatskoj", osjeća se spremnijom za izazove koji je očekuju. „Sretna sam što nakon svega što mi je Hrvatska dala, mogu nešto vratiti društvu. Zahvalna sam UNICEF-u i Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave na trudu koji su uložili u ovu inicijativu. Čast mi je biti prva interkulturalna medijatorica.“

Naučila je, kaže, koliko je važno aktivno slušati i razumjeti okolnosti u kojima se nalaze djeca bez pratnje, djeca odvojena od roditelja ili skrbnika i djeca izbjeglice i migranti. „Ako pažljivo slušam, mogu pokazati više empatije i pružiti bolju podršku. Zahvaljujući edukaciji, sada imam više samopouzdanja i osjećam se osnaženo za rad s djecom i njihovim obiteljima.“

Prevladavanje predrasuda 

Jedan od najvećih izazova u radu s djecom bez pratnje je prevladavanje predrasuda. „Predrasude postoje u svakom društvu, ali su posebno snažne kada je riječ o ovoj djeci. Ljudi pretpostavljaju da se ne žele integrirati, da zanemaruju higijenu ili da odbijaju govoriti. No, iza svega toga stoje njihova teška putovanja, iscrpljenost i trauma.“

Objašnjava da je ključno dati im vrijeme i razumijevanje: „Ne možete očekivati da se djeca koja su putovala tisućama kilometara i dolaze iz različitih kultura odmah prilagode. Potrebni su im strpljenje i podrška kako bi pronašli svoje mjesto u društvu.“

I Božo Vrkljan se slaže, naglašavajući važnost izgradnje međusobnog povjerenja i poštovanja između osoblja i djece bez pratnje, što je sada, kako kaže, mnogo lakše. „Djeca imaju nekoga svoga tko im može lakše objasniti mogućnosti, perspektive i prava koja im stoje na raspolaganju. Ovakav pristup zasigurno vodi bržem izgradnji povjerenja i pomaže djeci u donošenju odluka i ostvarivanju ciljeva.“

Poruka hrabrosti i empatije 

Najvažnija lekcija koju Sima nosi s edukacije je hrabrost za suočavanje s izazovima. „Ključno je boriti se za dječja prava, ne bojati se izazova i ukazivati na predrasude. Ako netko nenamjerno pogriješi, važno je pokazati razumijevanje, ali i objasniti da ne možemo generalizirati. Tako ne samo da napredujemo u svom radu, već i postajemo hrabriji i samopouzdaniji za budućnost.“

„Rad interkulturalnih medijatora u našem Centru pridonio je znatno boljoj skrbi i podršci ovoj vrlo ranjivoj skupini djece. Prije nego što istekne financiranje programa za interkulturalne medijatore, Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave nastojat će ishoditi suglasnost nadležnog ministarstva da se interkulturalni medijator uključi u službenu sistematizaciju radnih mjesta Centra kao nezamjenjiva karika u radu s djecom bez pratnje. To je posebno važno s obzirom na očekivanu potrebu za smještajem većeg broja djece bez pratnje u budućnosti“, zaključuje optimistično Božo Vrkljan, s istinskom željom da, zajedno s kolegama, nastavi stvarati okruženje u kojem svako dijete ima priliku za sretno i sigurno djetinjstvo.