„Želimo da nas čuju, ali i da se nešto promijeni“
Djeca i mladi u skrbi govore o skrbi i obrazovanju, prilikama i promjenama koje žele vidjeti
Što znači imati glas u sustavu skrbi? Za djecu i mlade uključene u rad Savjetodavnog odbora programa SKRB to znači mnogo više od prilike da iznesu svoje mišljenje. To znači imati mogućnost govoriti o iskustvima koja su ih oblikovala, predlagati promjene i sudjelovati u stvaranju boljih uvjeta za djecu i mlade - za one koji uz podršku ostaju uz svoje obitelji, za one koji odrastaju u skrbi i za one koji će tek doći nakon njih.
„Kad sam vidjela da se i drugi javljaju i govore o istim stvarima o kojima sam i ja željela govoriti, nestao je strah. Shvatila sam da nismo toliko različiti, da imamo slične probleme i da ih zajedno možemo iznijeti“, govori mlada osoba u skrbi o sudjelovanju u Savjetodavnom odboru.
U tim je riječima sažeta vrijednost susreta mladih s iskustvom života u skrbi: prilika da se povežu, prepoznaju u iskustvima drugih i zajedno progovore o tome što u sustavu funkcionira, a što treba mijenjati. Ali i prilika da djeca i mladi osjete da u tome nisu sami - i da se njihov glas, kada ga iznose zajedno, može snažnije čuti.
Program SKRB, usmjeren jačanju podrške i usluga za djecu i mlade u alternativnoj skrbi, provode Ured UNICEF-a za Hrvatsku i Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike te Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. Jedan od njegovih važnih dijelova je Savjetodavni odbor, kroz koji djeca i mladi iznose svoja iskustva, potrebe i prijedloge za poboljšanje sustava.
Mladi ne traže samo da ih se sasluša
Tijekom Dana skrbi i kasnijih susreta članova Savjetodavnog odbora razgovaralo se o pet ključnih tema: podršci obiteljima i sprječavanju izdvajanja djece iz obitelji, obrazovanju, sigurnim i poticajnim mjestima za život, sudjelovanju djece i mladih u donošenju odluka te životu bez stigmatizacije.
Više o temama o kojima se razgovaralo pogledajte u infografici - OVDJE
Za mlade je važno ne samo da imaju priliku govoriti, nego i da dobiju povratnu informaciju o tome što se dogodilo s njihovim prijedlozima. Upravo se ta potreba provlačila kroz više razgovora tijekom susreta.
„Važno mi je dobiti potvrdu da su me čuli, da je ono što smo rekli zapisano i da nam kažu što mogu napraviti kako bi se problem riješio. Želim čuti barem koji bi mogao biti prvi korak“, kaže jedna mlada osoba.
Druga mlada osoba dodaje da je ponekad dovoljno i objašnjenje zašto nešto nije moguće odmah ostvariti.
„Osjećala sam da se moj glas čuje jer su mi odgovorili. Čak i kada su rekli da nešto nije moguće, pokazali su da su razmislili o onome što smo rekli.“
Kada razgovaraju o budućnosti, mladi se gotovo uvijek vraćaju obrazovanju. Za njih obrazovanje nije samo put do završene škole ili diplome nego prilika za samostalniji život, veću sigurnost i ostvarivanje vlastitih potencijala i ciljeva.
No istovremeno govore i o brojnim preprekama. Neki navode nedostatak financijske podrške, drugi potrebu za većom pomoći u učenju, a treći prepreke koje nastaju zbog promjena mjesta stanovanja ili škole uslijed promjena skrbi.
„Nije dovoljno samo reći: Mi smo tu za vas. Potrebni su programi i ljudi koji će stvarno raditi s djecom kojoj treba pomoć i podrška. Treba im netko tko će im dati taj vjetar u leđa“, poručuje jedna mlada osoba.
Jedna mlada osoba, danas studentica, govori o potrebi da se više ulaže u obrazovanje mladih u skrbi i da im financijske okolnosti ne budu prepreka. Ističe kako je mladima često potrebna dodatna podrška tijekom školovanja, od pomoći pri učenju do stipendija i drugih oblika potpore koji im mogu omogućiti nastavak obrazovanja.
Istodobno poručuje svojim vršnjacima da ne odustaju od vlastitih planova.
„Važno je pronaći ono što te čini sretnim i u čemu se vidiš. Ne mora svatko imati isti put, ali važno je nastaviti učiti i ulagati u sebe.“
Za jednog mladog sudionika obrazovanje ima i duboko osobno značenje. Govoreći o vlastitom iskustvu, istaknuo je kako želi nastaviti učiti i graditi drukčiju budućnost.
„Želim se obrazovati kako bih jednog dana svojoj djeci mogao pružiti više nego što sam ja imao i kako ne bih ponavljao ono kroz što sam sam prolazio.“
Razumijevanje umjesto predrasuda
Uz obrazovanje, mladi često govore i o potrebi za većim razumijevanjem djece i mladih u skrbi. Život u skrbi još uvijek se suviše često promatra kroz predrasude, a njihove se mogućnosti ponekad procjenjuju prema okolnostima u kojima odrastaju, umjesto prema njihovim sposobnostima, interesima i trudu.
„Važno nam je razumijevanje. Naše okolnosti nisu jednake okolnostima djece koja odrastaju sa svojim roditeljima, a predrasude i dalje postoje“, ističe mlada osoba.
Mladi ističu da bi više razgovora o životu djece i mladih u skrbi moglo doprinijeti smanjenju predrasuda i stigme.
„Što se više govori o nekoj temi, ljudima ona postaje bliža i razumljivija. Zato trebamo više pričati o životu djece i mladih u skrbi“, dodaje.
Tijekom susreta mladi su poručili da žele da ih se vidi kao osobe s vlastitim identitetom, potencijalima i pravom na dostojanstven život, a ne kroz etikete sustava. Od odraslih očekuju poštovanje, povjerenje i kvalitetniju komunikaciju, a od škola i zajednice više razumijevanja različitih životnih okolnosti djece koja odrastaju u skrbi.
Od straha do samopouzdanja
Da bi djeca i mladi mogli otvoreno govoriti pred odraslima, važna je kvalitetna priprema.
Tihomir Mikulić, odgojitelj i socijalni pedagog koji redovito sudjeluje u radu Savjetodavnog odbora, kaže da mladi na početku često ne znaju što ih očekuje.
„Dolaze sa strahom jer ne znaju što će se od njih tražiti. Važno im je objasniti da je to zbog njih i da će upravo njihove potrebe biti predstavljene ljudima koji mogu utjecati na promjene“, objašnjava.
Posebno ga raduje promjena koju vidi tijekom susreta, od početne nesigurnosti do trenutka kada mladi samostalno iznose svoje stavove pred odraslima.
„Ponosan sam kad vidim s koliko straha i nepovjerenja dolaze, a onda na kraju govore pred odraslim ljudima stvari koje ni ja u njihovim godinama ne bih bio spreman izreći. Kada dobiju podršku, kao da dobiju krila.“
Dodaje kako upravo ovakvi susreti često otvaraju prostor za nove uvide.
„Mi koji s djecom radimo svakodnevno mnogo toga znamo, ali oni nas i dalje mogu iznenaditi i pokazati nam stvari koje možda nismo primjećivali na isti način.“
Za Tihomira Mikulića kvalitetna skrb prije svega podrazumijeva odnos u kojem se dijete prihvaća, podržava i osnažuje.
„Važno je prepoznati stvarne potrebe djeteta i ono što ga gradi, a ne samo ono što mi mislimo da bi trebalo postići“, kaže.
Glas djece i mladih obvezuje odrasle na djelovanje
Voditeljica programa SKRB, Ivana Borić, upozorava da se participacija djece ne smije zaustaviti na razgovorima bez konkretnih rezultata. Sljedeći korak mora biti uključivanje sustava i osoba koje mogu donositi odluke i pokretati promjene.
„Djeca su spremna i djeca su tu. Sada odgovornost moraju preuzeti oni koji mogu donositi odluke. Moramo opravdati sve razgovore u kojima smo djecu i mlade pozivali da podijele svoja iskustva i prijedloge kako se ne bi osjećala iznevjereno ako se nakon toga ništa ne dogodi“, poručuje.
Jednako je važno, smatra, stvarati prostor u kojem odrasli s djecom vode otvoren i kontinuirani dijalog, a njihov glas prepoznaju kao priliku za unapređenje sustava .
„Djeca i mladi su izvrsni i zainteresirani sugovornici. Njihove poruke treba shvatiti ozbiljno, kao dodatni podsjetnik što trebamo učiniti da sustavi skrbi budu bolji."
Energija i upornost mladih, dodaje, istodobno su inspiracija i obveza.
„To su mladi ljudi koji žele bolje, žele podršku i spremni su to izraziti. Ono što govore je inspirativno, ali i obvezujuće. Zbog njih osjećam obvezu ne odustati i ne posustati.“
Na kraju susreta, Luisa Brumana, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, zahvalila je djeci i mladima na iskrenosti, hrabrosti i idejama koje su podijelili, ali i odgojiteljima, stručnjacima i svim osobama koje ih svakodnevno prate, ohrabruju i podržavaju.
„Djeca i mladi vrlo su nam jasno rekli što im je potrebno i što žele da bude drugačije. Sada je odgovornost na nama odraslima da njihove poruke pretvorimo u konkretne prioritete i djelovanje. To znači istodobno pružati podršku koja odgovara potrebama svakog pojedinog djeteta i mijenjati sustav kako bi kvalitetna podrška bila dostupna svima. Zato posebno želim zahvaliti odgojiteljima, stručnjacima i svima koji su svakodnevno uz djecu i mlade, slušaju ih, podržavaju i pomažu im da ostvare svoje potencijale. Upravo povezivanje te svakodnevne, individualne podrške sa sustavnim promjenama može donijeti stvarnu i trajnu promjenu za djecu i mlade“, poručila je.
„Ako želimo bolji svijet, trebamo početi od sebe“
Mladi u Savjetodavnom odboru ne govore samo o onome što treba promijeniti danas. Govore i o budućnosti koju žele graditi za sebe i za generacije koje dolaze nakon njih.
„Svima koji se nađu u sličnoj situaciji poručio bih da idu dalje, da se ne srame svojeg iskustva i da ne odustaju. Ako želimo da svijet ide nabolje, prvo trebamo početi od sebe“, kaže mlada osoba u sustavu skrbi.
Druga mlada osoba poručuje vršnjacima da svoje mišljenje ne zadrže za sebe, čak i kada nisu sigurni hoće li odmah doći do promjene.
„Nikada nemojte odustati. Borite se za svoja prava i svoje mišljenje. Ako dobijete priliku nešto reći ili pitati, iskoristite je. Nemojte dopustiti da vas obeshrabri ako promjena ne dođe odmah.“
Mladi uključeni u program SKRB poslali su jasnu poruku: žele priliku govoriti, ali i vidjeti da se nešto mijenja. Žele da ih se pita za mišljenje, da ih se sasluša i da njihove ideje budu dio odluka koje utječu na njihov život, obrazovanje i budućnost. Jer upravo oni najbolje znaju što znači odrastati u skrbi i što je potrebno kako bi svako dijete i svaka mlada osoba dobili priliku ostvariti svoj puni potencijal.
