Moj svijet kojeg mogu zagrliti s dvije ruke

S našim Lukom svaki je dan novi početak i novi izazov

Marina Knežević Barišić
Mama daje pusu Luki
Miljenko Hegedić/UNICEF
26 Lipanj 2020

Petogodišnjeg Luku mama Marina opisuje kao toplo i veselo dijete, pažljivo i puno ljubavi. Luka se, kaže, voli igrati sa svim igračkama no najdraže su mu ipak vlakovi, lopta i životinje. Luka je dječak s teškoćama, što je posljedica izljeva krvi u mozak prilikom porođaja, a najviše moraju raditi na razvoju govora i razumijevanju jezika. 

„Luka je moje svjetlo i moje sve, moj svijet koji mogu zagrliti s dvije ruke. Svaki dan nam je novi početak i novi izazov. Svaka nova riječ koju nauči i izgovori ogromna nam je i neprocjenjiva sreća, ali i nagrada za trud te poticaj za još veću i jaču borbu i ustrajnost. Veliki oslonac u svemu je suprug Ivan koji je najbolji i najbrižniji tata. Nas troje zajedno vježbamo i učimo, igramo se i uživamo u slobodnom vremenu i puno se smijemo“, kaže nam mama Marina. 

Već s tri mjeseca krenuli su kod fizioterapeuta i fizijatra, a s tri godine Luka je počeo koristiti i dodatne usluge rane intervencije. Baš kad su trebali krenuti na senzornu terapiju, ugasila se ustanova koja ju je pružala. Znajući koliko je takva vrsta terapije važna, mama Marina trudila se kod kuće, koliko god je to moguće, Luki osigurati senzornu terapiju. 
 

Luka se igra s mamom
Miljenko Hegedić/UNICEF
Luka s roditeljima
Obiteljski album
Luka s mamom i tatom

„Neke ideje dobila sam od drugih roditelja, a neke sam pronašla na internetu. Kod kuće smo tako napravili senzorički poligon. Za vježbu hoda po kamenčićima, a u igri koristimo plastelin, tijesto, rižu i druge materijale koji pomažu Lukinom razvoju.“ 

Senzorna terapija koristi se u radu s djecom s poremećajem iz autističnog spektra, senzoričkim, intelektualnim i višestrukim teškoćama te s djecom koja imaju teškoće regulacije i poremećaj pažnje. Terapija uključuje izlaganje različitim podražajima poput svjetla, zvukova, mirisa i ploha od različitih materijala, čime se djeci pomaže razviti osjetilno-motoričke sposobnosti i utječe se na poboljšanje ponašanja, komunikacije i interakcije s drugima, a to je ključno za cjelokupni razvoj djeteta i njegovo aktivno sudjelovanje u svakodnevnom životu. 

U vrtiću Luka dobiva logopedsku i edukacijsko rehabilitacijsku terapiju, a ide i na dodatnu logopedsku terapiju. Luka rado ide u vrtić, prijatelji iz grupe jako ga vole i lijepo su ga prihvatili, što roditelje Marinu i Ivana posebno veseli. DV Potočnica koji Luka pohađa aktivno sudjeluje i u UNICEF-ovom programu „Komunikacija za svako dijete“, u koji je i Luka uključen što se pokazalo posebno korisnim u vrijeme kada zbog koronavirusa djeca nisu mogla u vrtić.

Luka koristi tablet s posebnom aplikacijom koja pomaže razvoju komunikacije.
Obiteljski album
Lukin vrtić uključen je u UNICEF-ov program "Komunikacija za svako dijete" što uključuje korištenje potpomognute komunikacije.
Luka se igra s loptom
Miljenko Hegedić/UNICEF

„S majkom sam se čula telefonski i mailovima te smo na taj način provodile savjetovanje i indirektnu terapiju. Majka je slijedila sve dane savjete i koristila potpomognutu komunikaciju u svakodnevnom životnim situacijama kod kuće što je Luki pomoglo da bude puno sigurniji u svojoj komunikaciji te iskazivanju vlastitih mišljenja i osjećaja, što se posebno odrazilo na boravak u vrtićkoj skupini. Iako je Luka po prirodi veseo i znatiželjan dječak, sada sigurnije i češće ulazi u interakciju i igru s drugom djecom. Važno je koristiti tehnike i metode naučene u izoliranim uvjetima kabineta u svakodnevnim životnim aktivnostima kako bi se znanja i vještine generalizirale i proširile na sve aspekte djetetovog života. Na taj način djeca postaju sigurnija u sebe i spremnija su izraziti svoje ideje, želje i osjećaje“, objasnila nam je logopetkinja Irena Mlinarić Trabalko.

Terapeutkinje Irena i Danijela, koje s Lukom rade u vrtiću, velika su podrška cijeloj obitelji. 

„Logopetkinja Irena s kojom smo započeli i ovu lijepu priču oko potpomognute komunikacije i edukacijska rehabilitatorica Danijela naš su vjetar u leđa. Luka ide na vježbe kod obje jednom tjedno po pola sata. S logopetkinjom radi na poticanju razvoja govora i jezika, razvoju koncentracije i pažnje, pričanju priča, a za sve koriste tablet i novu aplikaciju koja mu pomaže u komunikaciji – Cboard. S rehabilitatoricom radi na gruboj i finoj motorici i grafomotorici, kao i na vizualnoj percepciji i spoznaji. Također, obje terapeutkinje redovito navrate u skupinu vidjeti Luku i savjetovati odgajatelje kako da što bolje prilagode aktivnosti u skupini kako bi i Luka mogao biti ravnopravan sudionik. One su nam uvijek na raspolaganju za pitanja, savjete, pomoć i razgovor. Uz njih za koje uvijek kažem da su nam s razlogom stavljene na naš dugačak "put", tu je i logopetkinja Matilda kod koje idemo dva puta tjedno te zadaću koju dobijemo vrlo rado kroz igru odradimo“, podijelila je s nama Marina.“

„Nije uvijek bilo lako, niti će biti lako, ali mi nikada ne odustajemo, nego iz svega izlazimo jači. Nikada ne treba odustati nego uvijek ustrajati i boriti se“, kazala nam je za kraj Marina, Lukina mama.