„Obitelj je mjesto mira, sklada i ljubavi.“
Zašto je udomiteljstvo važno i što trebate znati ako o tome razmišljate
Obitelj Lulić postala je dom jednom dječaku prije nekoliko godina. Danijela se dobro sjeća prvih dana.
„Dijete je bilo umorno od tih svih problema u obitelj. Tako je prvih dana dosta ležao i odmarao. Pitala sam ga o čemu misli, a on je rekao: „Ovdje je kao u palači.“. I sada mi suze dođu kad se toga sjetim. Dobro je rekao, jer kad u obitelji vladaju sklad, ljubav i mir, to zaista jest palača“, podijelila je s nama Danijela.
Njezina želja da pomogne djeci koja odrastaju u domu, rodila se davno. Bilo je to još devedesetih kada je kao studentica pedagoške akademije bila na praksu domu u Nazorovoj:
„Tad sam prvi put bila u dječjem domu. Bio je to svojevrstan šok za mene. Nisam to očekivala. Dječica te uzmu za ruku pa pitaju hoćeš me voditi kući… Nisam znala da to tako izgleda i tada sam odlučila da ću im jednog dana pomoći.“
U međuvremenu su ona i suprug dobili troje djece, a kada su oni imali 10, 13 i 15 godina, Danijela je nazvala centar kako bi se raspitala o udomiteljstvu:„Prošli smo kroz edukaciju za udomiteljstvo. Devet ponedjeljaka, od 16 do 20 sati. To nas je dobro pripremilo. Uz to, ja sam u knjižnici uzimala knjige, čitala i pripremala se dodatno. Naravno, ništa te baš do kraja ne može za to pripremiti. Mučilo me kako će to funkcionirati . Suprug radi dvokratno, ja u bolnici radim smjene po 12 sati dan, 12 sati noć, tu je i troje djece, velike, ali ipak… I mučilo me što naš stan nije baš velik. Podijelila sam s timom za udomiteljstvo u centru svoje brige, ali socijalna radnica mi je rekla da baš takve obitelji trebaju.“
U Centru za socijalnu skrb Split rekli su nam da oni pozivaju svakoga tko razmišlja o udomiteljstvu da im se bez obveze javi. Tu su za sva pitanja, dvojbe i nejasnoće.
„Ne očekujemo neke superman obitelji, nego obitelji koje su spremne pružiti priliku djetetu da odrasta u obiteljskom okruženju, koja će mu dati ljubav, sigurnost i brigu i koje su spremne učiti i stjecati neka nova znanja, kako bi udomljenoj djeci koja i jesu i nisu drugačija od druge djece bili od pomoći“, kazala nam je Vedrana Radić Brajnov iz tima za udomiteljstvo, a Sanja Kovačić, socijalna radnica objašnjava zašto je važno da kao društvo osiguramo da djeca ne provode djetinjstvo u ustanovama:
„Za dijete je svakako najbolje da odrasta u obitelji, ako ne može odrastati u svojoj biološkoj, onda to treba biti u zamjenskoj obitelji, jer jedino obitelj može djetetu osigurati sve što mu je potrebno za razvoj. Tu ne mislimo samo na prehranu i higijenu, tu neku osnovnu skrb koju djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi dobivaju u domovima, jer dijete treba više od toga. Potrebno mu je stvaranje osjećaja pripadnosti, osjećaja sigurnosti jer kroz to, dijete gradi povjerenje u sebe i svijet oko sebe. Svakome djetetu je to potrebno kako bi izraslo u osobu koja ima kapaciteta da se suočava s teškoćama u životu, koja je otpornija na stres i dugoročno gledano uspješnija u životu te gradi bolje odnose s drugima.“
Kroz program „Ima sreće za sve“, UNICEF je u suradnji s Centrom za socijalnu skrb Split promicao udomiteljstvo kako bi što više djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi dobilo priliku odrastati u toplini obitelji. Kroz program je osigurana edukacija za stručnjake koji se u radu susreću s djecom koja odrastaju u udomiteljskim obiteljima. Među onima koji su prošli edukaciju bila je i odgojiteljica Žaklin Kulušić koja je u vrtiću imala priliku pružiti podršku udomiteljima i udomljenoj djeci:
„To uključuje mnogo individualnih razgovora s udomiteljima kroz koje tražimo metode i načine, što raditi, što nuditi djetetu da bi zapravo to išlo u nekom pravom smjeru. Da bi ta priča zapravo bila dobra.“
„Mislim da bi se ljudi trebali ohrabriti jer nama je ovo stvarno uljepšalo život i nekako smo svi u ovome sretni. Tako da, ljudi budite hrabri i stvarno, napravite taj prvi korak. Otiđite na centar i vidite. Mislim da nas puno više može biti u ovome za djecu. Da ne odrastaju po domovima.“
Danijelina i Ivanova djeca, ali i cijela uža i šira obitelj žive udomiteljstvo s njima:
„Nona i dida žive iznad nas. Obožavaju ga. Dida i on imaju poseban odnos. Nema tu nikakve razlike, on možda nije nema našu krv, ali stvarno ima naša srca“, podijelila je s nama Lea (19), a njezina starija sestra Petra (21) i sama želi jednoga dana postati udomiteljica: „Barem jedno. Znate, kad to živiš i kad si uključen u to, shvatiš zapravo da sve te prepreke o kojima si na prvu ruku razmišljao, nisu uopće prepreke. Nikad nismo imali taj neki moment kao da smo stranci, odmah od početka je bilo nekako ugodno. Mislim da je to djelomično zato što je nas već bilo troje i mi smo onda navikli na taj bratsko sestrinski suživot i onda već znaš kako ćeš se ponašati prema njemu iz međusobnih odnosa koji smo mi već imali jedni prema drugima“, a Danijela je dodala za kraj:
„Mislim da bi se ljudi trebali ohrabriti jer nama je ovo stvarno uljepšalo život i nekako smo svi u ovome sretni. Mislim da je dobra strana udomiteljstva što i ljudi oko vas dobiju veliku priliku pokazati koliko su dobri,, jer mi imamo toliko veliku podršku uže obitelji, šire obitelji, susjedstva, škole, stručnih službi. Tu su i drugi udomitelji koje smo upoznali u udruzi i s kojima dijelimo iskustva i često se organiziraju druženja, djeca se igraju mi se družimo, krasni su ljudi. Tako da, ljudi budite hrabri, i stvarno, napravite taj prvi korak. Otiđite na centar i vidite. Mislim da nas puno više može biti u ovome za djecu. Da ne odrastaju po domovima.“
