Mladen trči ususret svojim snovima

Kako udomiteljstvo mijenja živote djece

Marina Knežević Barišić
mladi atletičar Mladen Ignac
UNICEF/Dimić
30 Kolovoz 2019

„Nikada neću odustati od trčanja, sve dok me noge nose“ kazao nam je mladi atletičar Mladen Ignac. Mladenov atletski talent otkrila je prije godinu dana profesorica u njegovoj srednjoj školi, te mu je predložila da ga nastavi razvijati u Atletskom klubu „Međimurje“, što je Mladen i učinio.

Od tada, trenira svaki dan osim nedjelje. Zbog treninga se ponekad mora ustati u ranu zoru, no to mu, kaže nam Mladen, ne pada nimalo teško: „Još se nije dogodilo da mi se nije dalo. Svaki put idem s osmijehom na trening, jer sam od prvog dana zavolio trčanje. Našao sam se u tom sportu.“

Mladen je vrijedan i u Srednjoj školi Čakovec gdje je nedavno proglašen najboljim učenikom među onima koji se obrazuju za njegovatelja. Uz trčanje, Mladen se bavi i plesom i glumom. Važno je, kaže, biti dobro organiziran, posebno od kada često sudjeluje u utrkama na kojima redovito osvaja prva i druga mjesta, što ga veoma veseli. Ipak, dodaje Mladen, pobjede mu nisu najvažnije: „Pobjeda mi nije toliko važna. Trčanje me opušta, zahvaljujući njemu upoznajem nove ljude, sklopio sam puno novih prijateljstava. Sretan sam kad vidim da me ljudi vole, da imam njihovu podršku, da vjeruju u mene.“

mladi atletičar Mladen Ignac na Mlijenoj stazi
UNICEF/Dimić

Na Mladena su ponosni svi koji ga okružuju, posebno njegova udomiteljska obitelj Hoblaj čiji je član postao prije četiri godine. Marina i Vlado uz četvero svoje djece brinu o Mladenu, te njegovoj mlađoj sestri i mlađem bratu. Mladenov stariji brat bio je osam godina udomljen kod Hoblajevih, a nakon što je napunio 18 i izašao iz sustava socijalne skrbi, ostao je živjeti kod njih.

„Mladen stalno pobjeđuje, a mi smo jako sretni što je on otkrio svoj talent i što je tako predan i uporan. Vidim da ono što Mladen najviše cijeni nisu pobjede nego to što je prihvaćen među prijateljima iz kluba. To mu mnogo znači“, kazala nam je ponosna udomiteljica Marina koja priznaje da o atletici na početku nisu ništa znali: „Nismo ništa znali o trčanju. Čak sam mu jednom kupila ženske tajice za trčanje umjesto muških. Bilo je smiješnih situacija, ali polako smo uz njega učili i mi. Podržavamo ga najviše što možemo.“

UNICEF

A Mladen cijeni podršku koju dobiva: „Teta Marina i striček Vlado me voze na utrke, plaćaju mi članarinu za klub, kupuju mi opremu, jest da je malo skupo, ali... Čak me i njihovi prijatelji znaju iznenaditi nekim poklonom koji meni puno znači za trening.“

Na UNICEF-ovoj utrci Mliječna staza Mladen je osvojio drugo mjesto u kategoriji na deset kilometara. No osim velikog talenta i upornosti, Mladen je pokazao i da ima veliko srce. Na dječjoj utrci Mliječna staza sudjelovala je i devetogodišnja Ema, djevojčica koju su Hoblajevi nedavno posvojili. Kada je Ema pala, Mladen se začas našao kraj nje i u naručju je donio u cilj.

A kad je riječ o ciljevima – Mladen ima velike snove: „Jednog dana bih htio ostvariti jako veliki cilj. Želim biti poznat atletičar, kao etiopljanin Bekele. To mi je cilj. Naravno, svaki sportaš, svaki trkač razmišlja o Olimpijskim igrama. I ja razmišljam o tome.“

Kako bi ostvario svoje snove, kaže nam, uložit će truda, rada, volje i treninga koliko god je potrebno. Uz podršku obitelji, trenra i prijatelja te veliku ljubav prema sportu, ne treba sumnjati da Mladen može postići velike rezultate i ostvariti svoje snove.