Kako udomiteljstvo mijenja živote djece

„Ivan (ime promijenjeno) je došao kod nas s četiri godine. Još je bio u pelenama, nije znao govoriti kako treba, a motorika mu je bila slabo razvijena. Jednostavno, dijete o kojemu se nije brinulo”, podijelila je s nama udomiteljica Ana Dobrnjac, a njezin suprug Goran dodao: „Početak je bio težak. On nije imao ni kontakt s očima, vidjelo se da je mnogo vremena provodio pred ekranom. Teško je bilo s njim o bilo čemu razgovarati. I kad bi govorio, to je bilo isključivo vezano za 'crtiće' i superjunake.”

Nakon dvije i pol godine u njihovoj obitelji Ivan je znatno napredovao.

„Ivan ide u vrtić, lijepo se izražava, ide u talijanski vrtić, pa govori i talijanski. Fizički je aktivan kroz slobodne aktivnosti, pa je puno spretniji. Kako su naše dvije djevojčice starije od njega, uz njih je naučio i čitati, računa do deset i uskoro će postati školarac. To mu nitko ne može oduzeti. Da sada ode negdje drugdje, on je dobio osnove dalje za život, samopouzdanje. Što može biti veće veselje od toga”, kazala nam je Ana.

„U udomiteljstvu se vide terapijski učinci na dijete, na razvoj djeteta kao osobe. Od djece s problemima u ponašanju, od djece koja su s četiri-pet godina još u pelenama, do djece koja ostvaruju, zahvaljujući udomiteljstvu, nevjerojatan napredak. To što je Ivan dobio u udomiteljskoj obitelji nikada ne bi dobio u domu. Govorim iz iskustva, radio sam do 2015. u klasičnom domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U domovima djeca imaju hranu, odjeću, osnovnu brigu. No djeca za razvoj trebaju više od toga. Trebaju obiteljsko okruženje. To nikakav dom ne može zamijeniti”, kazao nam je Nikica Sečen, ravnatelj Centra za pružanje usluga u zajednici Izvor iz Selca.

Riječ je o ustanovi koja je nekada bila klasični dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Centar Izvor više nema djece na smještaju, a od tek nekoliko udomiteljskih obitelji, danas ih na području Primorsko-goranske županije ima četrdesetak. Među njima su i Ana i Goran. Ana radi kao učiteljica, a Goran ima svoj obrt. Uz to se brinu o troje djece, njihovim brojnim slobodnim aktivnostima, glazbenoj školi, druženjima. Najviše ističu važnost podrške udomiteljskim obiteljima.

„Djeca su to s mnogo problema, i ne mogu dovoljno naglasiti koliko je udomiteljima važna podrška, kako stručnjaka, tako i drugih udomitelja, osobito onih iskusnih. Ljudi koji su dugo udomitelji, koji imaju iskustva, prošli su više-manje slične ili iste probleme, i zato je ta podrška kroz grupne razgovore od velike pomoći”, kazao nam je Goran, a Ana je dodala: „Mi imamo jako dobru Udrugu udomitelja djece Damdom, kao i Centar Izvor Selce. Tu imamo grupne radionice i individualnu podršku. Bila nam je važna ta povratna informacija, da možemo u razgovoru s drugim udomiteljima i stručnjacima vidjeti radimo li dobro s djecom. Zahvaljujući dobroj volji stručnjaka iz Izvora imamo podršku praktički 24 sata na dan.”

Ovakva podrška nije dostupna svim udomiteljskim obiteljima u Hrvatskoj. Zato je UNICEF-ov cilj potaknuti promjene nabolje.

„Želja nam je da udomiteljske obitelji nemaju osjećaj da su same u brizi o djeci, već da imaju podršku. Više od 1350 djevojčica i dječaka i dalje odrasta u ustanovama, i zato ćemo nastaviti podržavati inicijative koje za cilj imaju motivirati građane na solidarnost kroz udomiteljstvo i brigu o djeci kojoj je za razvoj potrebno obiteljsko okruženje”, kazala je Martina Štabi iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

„Svima bismo preporučili udomiteljstvo. Nije lako, osobito početak. Treba biti izdržljiv i važno je imati podršku. U to se morate dati, morate željeti biti tu za djecu koja imaju razne probleme, koja su odrastala u disfunkcionalnim obiteljima, po domovima, ali koja na kraju krajeva trebaju što i svako dijete – pažnju, brigu, odgoj, toplinu obiteljskog doma, da imaju nekog svog. Iskreno svima kažemo: znali smo se pitati je li to za nas, radimo li dobro, ali kad vidite kako se djeca mijenjaju nabolje, kako napreduju, znate da se sav uloženi trud vrati”, poručili su Ana i Goran.