U redu je trebati i tražiti podršku 

„Bilo bi dobro da odrasli i društvo općenito obrate više pažnje na nas mlade i pruže nam podršku i pomoć ako nam je potrebna umjesto da nas samo kritiziraju.“ 

„Mi smo pod prevelikim pritiskom da budemo uspješni. Stalno. Treba više govoriti o mentalnom zdravlju i normalizirati činjenicu da je i neuspjeh sastavni dio života.“ 

„Voljela bih da nas odrasli ozbiljnije shvaćaju. Nije nam lako pričati o tome kako se osjećamo i o problemima jer nas je strah da ćemo biti neshvaćeni. Odrasli uvijek samo za sve okrive društvene mreže i mobitele, a na to kako se osjećamo utječe i pritisak oko škole i manjak prihvaćanja i vjere naših roditelja i drugih odraslih u nas.“ 

Ovo su podijelila djeca i mladi kada smo ih pitali što društvo može učiniti kako bi poboljšalo život mladih u Hrvatskoj. Iz brojnih odgovora može se iščitati da mladi osjećaju snažan pritisak da budu uspješni u svim poljima, da trebaju zadovoljiti visoka očekivanja svoje okoline. Mnogima nije dostupna stručna podrška ili je se stide zatražiti. 

„Djeca i mladi ne dobivaju potrebnu podršku. Svjetski podaci čak sugeriraju da na jedno dijete/mladu osobu koja je tražila pomoć trebamo računati još troje koji to nisu učinili, koji su u strahu, koji ne vjeruju odraslima i pomoć traže od vršnjaka ili pate u tišini. Treba nam puno više stručnih suradnika u školama i podrška u zajednici, ali i razni oblici besplatne i široko dostupne podrške – od psiho-edukativnih materijala i nekih oblika online podrške do zaista ciljanih intervencija koje su onda i skuplje. I važno je da to bude jednako dostupno u svim dijelovima zemlje, kako u Zagrebu, tako i u manjim sredinama“, kazala nam je izv. prof. dr. sc. Miranda Novak sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. 

Osim školskih torbi, djeca i mladi na svojim leđima često nose i brojne nevidljive terete – brige, strahove, posljedice vršnjačkog zlostavljanja ili nasilja u obitelji, pritiska u školi, bolesti roditelja ili konfliktnih razvoda. Dodatne izazove donijeli su i pandemija i potresi.  

„O onome što me muči razgovaram s kumom, s najboljim prijateljem ili s mamom. Volio bih da roditelji češće pohvale moje uspjehe, a ne samo da me kritiziraju kada u nečemu ne uspijem“, podijelio je s nama jedan mladić, a drugi je dodao: „Pod stresom sam zbog škole, preopterećenosti obvezama, zbog viška kilograma, zbog zlostavljanja u školi.“ 

UNICEF-ovo istraživanje pokazalo je da 11,5% djece i mladih od 10 do 19 godina u Hrvatskoj, odnosno njih oko 44 tisuće, ima probleme mentalnog zdravlja. Kada takvi zdravstveni problemi ostanu neprimijećeni i djeca ne dobiju potrebnu podršku i tretman, to može imati značajan utjecaj na njihovo zdravlje i budućnost. Mnoga djeca i mladi s takvim problemima osjećaju se usamljeno. Šute kako ne bi bili izloženi stigmatizaciji. Boje se teških riječi, podsmijeha, zlostavljanja i nerazumijevanja okoline.  

„Većini mladih je iz različitih razloga teško pristupiti nekome i reći – nisam dobro, trebam pomoć. Znam mnogo ljudi u svojoj okolini koji trebaju pomoć, ali se ustručavaju potražiti je. Mislim da bi bilo važno stvoriti prilike, možda kroz školu, za individualni razgovor sa psihologom ili s nastavnicima. Takav pristup, individualan, u kojem bi nam netko ponudio pomoć, pomogao bi stvoriti potrebno povjerenje i priliku da potražimo pomoć“, podijelila je s nama jedna djevojka.  

A koliko snažan i važan utjecaj može imati osiguravanje potrebne podrške, podijelila je s nama profesorica Novak: „Kada mi u savjetovalištu neka mlada osoba kaže da mu je uključivanje u proces savjetovanja spasilo život, da drugačije gleda na sebe, da lakše diše, ima više energije za svoj vlastiti život, to najbolje govori o važnosti brige o mentalnom zdravlju djece i mladih.“ 

Mentalno zdravlje jednako je važno kao i ono fizičko pa ipak, mnoga se djeca i mladi s problemima mentalnog zdravlja u tišini, sama. Cijena te tišine može biti prevelika. Zato je važno da im kao društvo osiguramo potrebnu podršku.