Regresija kod djece: što je i kako podržati svoje dijete
Stručnjakinja za dječju psihologiju objašnjava da, iako regesija može biti frustrirajuća, ona je česta i obično kratkotrajna.
Ako ste primijetili da je vaše dijete napravilo veliki iskorak (primjerice, napokon savladalo korištenje toaleta!), a zatim se odjednom vratilo korak unatrag (odbija koristiti toalet!), niste jedini. Regresija je česta među djecom u razvoju – osobito među mališanima. Razgovarali smo s Nancy Close, doktoricom znanosti, izvanrednom profesoricom na Child Study Centeru Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yale i zamjenicom ravnatelja Yale programa za rani razvoj, o tome što uzrokuje regresiju i kako možete pomoći svom djetetu da kroz nju prođe.
Što je regresija? Što je uzrokuje?
„Volim regresiju promatrati zajedno s idejom progresije“, kaže Close. „Većina djece ima snažan poriv za napredovanjem u svom razvoju. U njima postoji prirodna energija da istražuju, isprobavaju i ovladaju svijetom oko sebe.“
No uz uzbuđenje zbog novih vještina dolazi i stres. Primjerice, beba koja uči hodati može biti oduševljena novom sposobnošću, ali istodobno shvatiti da su mama i tata sada dalje ili da može pasti.
„Kad se te prepreke pojave na razvojnom putu, dijete se može osjećati preplavljeno, što dovodi do neke vrste regresije“, objašnjava Close.
Kako izgleda regresivno ponašanje?
Regresija može izgledati različito, ali općenito se radi o ponašanju koje karakterizira mlađa dob ili je zahtjevnije nego ranije. Možete primijetiti:
- više ispada bijesa
- poteškoće sa spavanjem ili hranjenjem
- povratak nezrelijem govoru
- gubitak već usvojenih vještina, poput samostalnog oblačenja
„Odjednom vaše dijete više ne može ono što je prije moglo“, kaže Close.
Kada se javlja regresija?
Najčešće u dobi od dvije do pet godina, ali može se pojaviti u bilo kojoj dobi – čak i kod beba i starije djece. Kod dojenčadi može biti suptilnija: više plakanja, traženje više hranjenja, potreba za više bliskosti.
Je li regresija česta?
Da – i očekivana. Često je i korisna za daljnji razvoj. Možete je promatrati kao način na koji se dijete priprema za preuzimanje većih odgovornosti.
„Neka djeca regresiraju neposredno prije velikog skoka naprijed, a neka odmah nakon njega“, kaže Close. „Djeca se razlikuju u tome što ih potiče na regresiju i kakve obrasce pritom pokazuju. Roditelji obično s vremenom prepoznaju ritam svog djeteta – kako napreduje, pa mu zatim treba mali korak unatrag.“
Regresija je vrlo česta i u razdobljima prilagodbe, poput rođenja brata ili sestre ili polaska u vrtić.
Kako roditelji mogu podržati dijete tijekom regresije?
Najvažnije je pružiti sigurnost i podršku. Pokažite djetetu da ste uz njega i da ga razumijete, bez posramljivanja. Close predlaže rečenice poput:
„Učiš toliko velikih stvari. To nije lako. Ponekad ti treba moja pomoć.“
Igra je također snažan alat za obradu teških osjećaja. „Maštovita i simbolička igra pomaže djeci razvijati jezik, mišljenje i razumijevanje svijeta. Socioemocionalno, ona im omogućuje da izraze ono s čime se bore, a za što možda još nemaju riječi“, kaže Close.
Promatrajući djecu u igri – i igrajući se s njima – možete mnogo naučiti o tome što se događa u njihovoj unutarnjoj stvarnosti.
Ponekad je djetetu potrebno neko vrijeme da ostane u regresivnoj fazi. Važno je biti nježan i podržavajući, ali i dalje imati jasna očekivanja i granice.
„Učenje da nisu "šefovi" svijeta velika je stvar za mališane. To izaziva mnogo ispada“, kaže Close. „Nemojte ih odbacivati. Pomozite im pronaći primjeren način izražavanja teških osjećaja.“
Primjerice:
„Jako si se naljutio_la jer ti prijatelj_ica nije dao_la igračku pa si je gurnuo_la. Sljedeći put možeš zamoliti da se izmjenjujete ili pozvati odgojiteljicu da pomogne.“
Kada se zabrinuti?
Neke regresije traju nekoliko tjedana, ali to ovisi o djetetu. Ako možete prepoznati uzrok i pružiti podršku, dijete će najčešće kroz to proći. Ako traje dulje nego što mislite da bi trebala – oko dva do tri tjedna – Close preporučuje kontaktiranje pedijatra.
„Djeca su snažno motivirana za napredak. Ako ta motivacija nestane, to bi me zabrinulo. No kad je riječ o razvojno primjerenoj regresiji, ona je uglavnom kratkotrajna.“
Nancy Close, PhD, izvanredna je profesorica na Yale Child Study Centeru; zamjenica ravnatelja Yale programa za rano djetinjstvo; predavačica psihologije te klinička direktorica MOMS Partnership® i Yale programa za razvoj roditelja i obitelji. Majka je dvoje djece i baka dvoje unučadi.
Intervju i članak: Mandy Rich, UNICEF
