Kako obiteljski suradnici pomažu obiteljima

„Kad sam vidjela taj oglas i pročitala što u njemu piše, intuitivno sam osjetila da je to nešto što će mi odgovarati, jer uključuje rad s ljudima. Vidjela sam da je to radno mjesto za koje je potrebno imati empatiju i razumijevanje. Baš mi se to nekako činilo kao radno mjesto za mene i nisam pogriješila“, podijelila je s nama Jelena Kirin, koja je bila dio prve skupine na edukaciji za pružanje nove aktivnosti u okviru socijalne usluge psihosocijalne podrške  u sustavu socijalne skrbi - obiteljskih suradnika.  

"Obiteljski suradnici na praktičan način pomažu obiteljima kako bi se poboljšala skrb o djeci i smanjio broj izdvajanja djece iz obitelji. Ideja za ovo novo zanimanje došla je s terena, iz iskustva rada s korisnicima", priča nam Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Centra za djecu Zagreb i nastavlja: 

„Roditelji djece koja su ovdje ili na smještaju ili u nekoj drugoj usluzi su vrlo često i sami prošli teško djetinjstvo u nefunkcionalnim obiteljima, često su odrastali u sustavu socijalne skrbi te stoga nisu imali priliku naučiti ono što se uči u obiteljima – kako brinuti o sebi, o kućanstvu, prehrani, kako pripremiti dijete za školu, neke uobičajene obiteljske rutine. Kroz promišljanja se došlo do ideje za nekim vidom radnih instruktora koji bi na temelju svog iskustva i znanja pomogli obitelji oko takvih svakodnevnih stvari.“ “ 

Divna Mufić također je bila na edukaciji za prvu skupinu obiteljskih suradnika. Ranije je radila kao koordinator u katoličkoj udruzi Kap dobrote koja brine o starijima i nemoćnima, a uloga volontera je bila ulaziti u domove ljudi koji možda ne žele ići u dom za starije s nastojanjem da im podignu kvalitetu života. To iskustvo joj pomaže i u novoj ulozi, kaže nam, jer ju je lišilo predrasuda. Obiteljski suradnici u obitelji odlaze dva puta na tjedan. U suradnji s obiteljima određuju se dugoročni i kratkoročni ciljevi i obitelji dobro reagiraju, podijelila je s nama: 

„Ciljevi su realni, stvaraju se u suradnji s korisnikom, a oni rado surađuju, jer su to i njihovi ciljevi, a ne neki nametnuti. Ugodno mi je ići u obitelji s kojima radim. Imam jednu obitelj gdje je troje djece koja su ostala bez majke, dvoje starije, a jedno je mlađe i ima poteškoća s čitanjem . Imam i dvije obitelji koje imaju po jedno dijete, na početku su roditeljstva. Puno je izazova i područja gdje je potrebna podrška i osnaživanje kao što su organizacija svakodnevice, rutine, boljeg raspolaganja s osobnim vremenom, slobodnim vremenom i ja sam tu za njih. Pripremam se za svaki susret, da im donesem uvijek nešto konkretno, što će im koristiti.“ 

U pomagačkim zanimanjima, kakvo je i obiteljski suradnik, ključan je odnos povjerenja. 

„Što je bolji odnos, što je više povjerenja, to se bolji rezultati mogu postići. Ljude treba čuti, saslušati, graditi odnos u kojemu možete nekome biti podrška. Mi ulazimo u domove obitelji i pritom je važno ne dolaziti iz pozicije neke nadmoći, nego suradnje, da obitelji znaju da smo tu za njih. Potičemo provođenje vremena s djecom uz neki kvalitetan sadržaj poput čitanja, pomažemo oko skupljanja dokumentacije i slične, vrlo konkretne stvari“, rekla nam je obiteljska suradnica Jelena Kirin. 

Petra Kuzele, socijalna radnica koja također radi u Centru za djecu Zagreb i vodi odjel psihosocijalne podrške, usluge u okviru koje se pruža i aktivnost obiteljskog suradnika, te prati i podržava rad obiteljskih suradnica  kaže da ono što rade obiteljski suradnici pomaže njihovom savjetodavnom radu s obiteljima: 

„Mi socijalni radnici, psiholozi ili socijalni pedagozi u okviru socijalne usluge psihosocijalne podrške  možemo odlaziti u obitelji jednom tjedno i radimo savjetodavni rad, dok obiteljski suradnici mogu odlaziti u obitelji dva puta tjedno i dulje ostajati i oni su tu za instruktivnu podršku koja je nedostajala. Roditelji imaju potrebu da im uz savjet, netko pokaže na koji način da primjerice preko sustava e-građani naruče dijete, skinu nalaz, kako održavati kućanstvo, skuhati ručak.“

Aktivnost obiteljskog suradnika nadogradnja je u sustavu podrške obiteljima u riziku kako bi se roditelje podržalo da znaju “kako” a ne samo “što” promijeniti u skrbi o djeci, s ciljem smanjenja broja izdvajanja djece iz obitelji, jer djeca imaju pravo odrastati u sigurnom i poticajnom obiteljskom okruženju, a roditelji imaju pravo na podršku kako bi takvo okruženje osigurali svojoj djeci.