Kada pronađeš zajednički jezik – sve je lakše

Nasmijan, zaigran i znatiželjan – te tri riječi najbolje opisuju Nikolu, kaže nam njegova mama Miranda. Uz to, vrlo je tvrdoglav i uporan što ponekad zna dovesti do uobičajenih obiteljskih prepirki. Iako Nikola ne može govoriti, njegova mama kaže da bismo se iznenadili koliko se dobro Nikola zna posvaditi s njom bez ijedne riječi i dati joj do znanja da ju baš neće poslušati. Nikola voli provoditi vrijeme s obitelji, a posebno su mu draga putovanja. Uz to se raduje školi, druženju s prijateljima, čitanju slikovnica, crtićima i čokoladi u svim oblicima. Obična, za kuhanje, u obliku torte ili pudinga, to je njemu posve svejedno. Glavno da je čokolada. „Tipičan devetogodišnjak!“, kaže Miranda, Nikolina mama.

Nikolina osnovna bolest je blaži oblik Menkesove bolesti. Riječ je o stanju zbog kojeg njegov organizam ne može koristiti potreban bakar iz hrane. Posljedica je iznimna opuštenost mišića zbog koje on u potpunosti ne kontrolira pokrete glave, ne sjedi samostalno, ne hoda, teže se koristi rukama, otežano guta tj. žvače. Iako ne govori, Nikola komunicira, kaže nam Miranda: „Komunicira pogledom, smiješkom, vikom/deranjem/nakašljavanjem, pružanjem ruke prema nečemu, okretanjem glave od nečeg/nekog i naravno svim pomagalima koje koristimo u potpomognutoj komunikaciji.“.Potpomognuta komunikacija za koju koriste tablet s posebnim aplikacijama Nikoli i njegovoj obitelji olakšava svakodnevnu komunikaciju od njegove četvrte godine.

 „Posebne aplikacije koristimo kao najavu određenih radnji, za odabir (npr. želiš li jabuku ili bananu za užinu; hoćemo se igrati autićem ili vlakom; da li je to žuto ili crveno i sl.). Potpomognutu komunikaciju koristimo i za prepričavanje priča ili nekih dnevnih događaja/rutina pri čemu je jako korisna e-galerija. Uz tablet koristimo sličice sa simbolima i switcheve, odnosno sklopke za jednostavnu komunikaciju pomoću kojeg Nikola na brži način odgovara na pitanja sa "da" ili "ne". Tu imamo dvije velike tipke, crvena je "ne", žuta "da" i tako lakše i brže dobijemo odgovor na pojedino pitanje“, objašnjava Nikolina mama Miranda.

Tablet s posebnim aplikacijama počeli su koristiti na savjet logopeda. To im uobičajene obiteljske situacije čini mnogo jednostavnijim. S obzirom na to da Nikola ne govori, potpomognuta komunikacija je način na koji on može pokazati što želi i kako se osjeća. Kad je dijete malo, mogućih razloga za plač i frustraciju je manje. Kako dijete raste i komunikacijske potrebe rastu, a kada ono ne može riječima izreći svoje osjećaje i potrebe – mogućnost frustrirajućih situacija jako je velika.

 „Znale su nam se događati situacije straha i neutješnog plakanja. Npr. on se igra, ja mu priđem, nešto mu govorim, dignem ga i krenem ga hraniti. On je to doživljavao kao neku vrstu napada. Sada kad su uključeni razni oblici potpomognute komunikacije, ja ga pitam "Jesi li gladan?", a on može odgovoriti da ili ne i pri tome još može izabrati od ponuđenog što želi jesti, odnosno pokazati mi na tabletu.“.

Nije stoga neobično što je Nikola sjajno prihvatio potpomognutu komunikaciju. Nikoli i njegovoj obitelji potpomognuta komunikacija znači mnogo i olakšava im svakodnevni obiteljski život. On bolje razumije što slijedi, što se od njega traži, može "reći" što želi... Mogućnost komunikacije ga veseli, zabavlja, a napretku pomaže i njegova znatiželja i želja da istraži novo. Takav vid komunikacije obitelj koristi kod kuće, a koriste ga i učiteljice i rehabilitatori koji rade s Nikolom.

„U školi Nikola koristi potpomognutu komunikaciju u obliku asistivne tehnologije što uključuje komunikatore jednostavnijeg tipa, pričajući raspored, tablet uređaj te nekoliko didaktičkih igračaka koje se aktiviraju djetetovim pritiskom na sklopku. To Nikoli omogućava neposrednu povratnu informaciju koju je sam aktivirao što uvelike utječe na djetetovo stvaranje pozitivne slike o sebi i povećanje samopouzdanja. Uz potpomognutu komunikaciju u školi su gotovo sve aktivnosti popraćene slikovnom podrškom u obliku slikovnih kartica, komunikacijskih ploča i vizualnih rasporeda, što Nikoli uvelike olakšava približavanje sadržaja koji se obrađuje i ono što je najvažnije, pruža mu osjećaj sigurnosti, strukture i redoslijeda, a smanjuje nastanak frustracije“, podijelila je s nama Sanda, Nikolina učiteljica u Centru za odgoj i obrazovanje "Goljak".

Nikoline želje, misli i osjećaji sada lakše pronalaze svoj put do članova obitelji, ali i drugih ljudi u njegovoj okolini. Nikola je sretniji, zadovoljniji i pun samopouzdanja. Potpomognuta komunikacija pomaže djeci s teškoćama u razvoju da se integriraju u društvo, daje im mogućnost da se izraze, kažu što žele i osjećaju i da pokažu da i oni, iako ne koriste riječi, itekako imaju što reći.