„Drugačije nije loše, drugačije je samo – drugačije!“
Edukacija „Živjeti različitosti“: Važnost međukulturnog razumijevanja
- Hrvatski
- English
U Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave stručnjaci svakodnevno rade s djecom bez pratnje, migrantima i izbjeglicama koji dolaze iz različitih zemalja, s različitim životnim pričama i iz različitih kultura. Godišnje skrbe za oko 400 djece bez pratnje, dok na dnevnoj razini kroz različite usluge skrbe za oko 450 djece i mladih u sustavu. Kako bi unaprijedili svoje vještine i osigurali kvalitetniju podršku svojim korisnicima, prošli su edukaciju „Živjeti različitosti“, koju uz podršku UNICEF-a provodi Pučko otvoreno učilište „Korak po korak“, u sklopu programa Podrška djeci i obiteljima u migracijama u procesu zaštite i integracije u Hrvatskoj koji zajednički provode Švicarsko državno tajništvo za migracije (SEM) i UNICEF u Hrvatskoj, a financiran je sredstvima Vlade Švicarske Konfederacije.
Kroz osobna iskustva, svi sudionici ističu ključnu važnost razumijevanja različitosti, aktivnog slušanja i neprestanog uočavanja i otklanjanja predrasuda, kako u društvu, tako i u svakodnevnom radu.
Empatija i aktivno slušanje u radu s djecom
Za Ivanu Lokas Šćetko, socijalnu pedagoginju u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave, edukacija je bila prilika za dodatno podizanje standarda kvalitete rada, osobito kada je riječ o djeci bez pratnje. „Edukacija nam je pomogla osvježiti osnovne postavke naše struke i podsjetiti nas na važnost razumijevanja specifičnih životnih okolnosti svakog djeteta. To je temelj za pružanje odgovarajuće podrške“, kaže Ivana, ističući da su ovakvi trenuci prilika za osobnu refleksiju i profesionalni rast. Također naglašava kako će primjena novostečenih vještina, poput konstruktivističkog slušanja, pomoći stručnjacima da se bolje povežu s djecom i da prepoznaju njihove stvarne potrebe. „Iako smo već poznavali ove pristupe, sada ih možemo prepoznati, imenovati i primjenjivati s još većom učinkovitošću“, kaže Ivana te nastavlja: „U našem radu je jako bitan osvrt na kulturu i međukulturne razlike te interkulturalni pristup. Jako mi se svidjelo što su trenerice zapravo vrlo životno govorile o „softveru“ svakoga od nas, kako svatko od nas polazi iz svojih stereotipa, svojih predrasuda, svojih znanja prema drugima, tako da imamo na umu i taj filter kroz koji gledamo i na djecu i na odrasle. I isto tako u svom svakodnevnom radu, moramo imati na umu prethodna iskustva sve djece koja dolaze kod nas.“
Sličnog mišljenja je i Robert Janđel, socijalni pedagog, koji svakodnevno radi s djecom koja dolaze iz različitih kulturnih i društvenih okolnosti u prihvatu u Centru Zagreb-Dugave. „Najveći izazov je prepoznavanje i suočavanje s predrasudama, kako kod djece, tako i u društvu. Osvježavanje naših znanja o tome kako stvaramo predrasude pomaže nam bolje razumjeti djecu s kojima radimo i omogućuje lakšu integraciju“, kaže Robert i nastavlja: „Kad se jave predrasude, nekako mi uvijek bude žao zato što su djeca bez pratnje prije svega djeca! I jednom kad i „naša“ djeca i „naše“ obitelji spuste taj neki svoj gard, tu neku zaštitu, zidove koje su izgradili oko sebe, jednom kad ih otpuste, zajedno igraju nogomet, zajedno se druže... Jednom kad uvide da su zapravo više slični nego što su različiti, stvara se neki odnos i vidimo da su to sve zapravo djeca!“
Važnost dijaloga i razumijevanja
Jedna od najvažnijih vještina, ali i poruka koju su sudionici edukacije ponijeli je važnost empatije, razumijevanja i stvaranja prostora za dijalog. „Kada slušamo s empatijom, možemo bolje razumjeti tuđe okolnosti i pružiti odgovarajuću podršku“, ističe Sima Ghoulani, ponosna na svoju ulogu prve interkulturalne medijatorice u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave. „Ponosna sam što sam prva strankinja koja radi ovdje. To mi je čast i sretna sam što mogu, nakon 33 godine života u Hrvatskoj, nakon svega što mi je pruženo, malo vratiti društvu!“
Sima o preuzimanju ove uloge nije dvojila, i zato što joj je i sama prošla kroz brojne izazove.
„Mislim da to svoje iskustvo sada mogu iskoristiti kako bih pomogla drugima. Želim biti korisna članica društva, osobito za djecu koja su u nepovoljnim situacijama. Vidim ovo kao priliku da doprinosim boljoj integraciji, boljem razumijevanju među kulturama, i u, u konačnici, boljim međuljudskim odnosima. Mogu reći da je motivacija u meni snažna jer želim svojim radom pokazati djeci, a i roditeljima, da imaju pravo na bolje razumijevanje i kvalitetnu podršku. Osim toga, iskustvo koje sam stekla radeći u Opatovcu i Slavonskom Brodu tijekom izbjegličkog vala, gdje sam se susrela s mnogo djece bez pratnje, duboko me dirnulo. Svjedočila sam suzama samohranih majki, djeci koja su bila fizički i emocionalno iscrpljena, i to je oblikovalo moj pristup. Danas želim biti ta koja nudi ruku pomoći, razumijevanje i podršku, želim se hrabro boriti za prava djece bez pratnje!“
Razbijanje stereotipa i predrasuda
Stručnjaci su svjesni da se djeca bez pratnje često susreću s predrasudama zbog svog porijekla, drugačijih navika ili ponašanja. No, važno je razumjeti da iza toga stoje brojni izazovi i iskustva kroz koje su prošli. „Djeca koja su sama prešla kilometre u opasnim uvjetima ne mogu se odmah ponašati kao djeca koja su odrasla u sigurnim uvjetima. To treba razumjeti i pružiti im vremena i podršku“, naglašava Sima.
Robert Janđel podsjeća da ključ uspjeha leži u prihvaćanju različitosti i otvaranju prostora za dijalog. „Drugačije nije loše. Drugačije je samo drugačije.“
Edukatorica Sanja Brajković ističe kako je izuzetno važno da se svi trudimo razumjeti jedni druge, posebno u situacijama koje su nelagodne ili izazovne te da ne reagiramo ishitreno. „Ova edukacija nam daje jedan širi društveni kontekst, govori o različitim interakcijama i društvenim zbivanjima i kako oni utječu na svako dijete i njegovu obitelj, ali i na nas same. I ono što je važno, podsjeća nas da tu ne trebamo zanemariti da mi kao cjelovite osobe dolazimo na posao, da se takvima trebamo prihvatiti. Ali također i naši korisnici, da oni ne dolaze samo s problemima zbog kojeg su došli u ustanovu u kojoj mi radimo, već dolaze kao cjelovite osobe“, objašnjava Sanja.
Sa Sanjom se slaže i njezina kolegica Marina Matešić koja ističe kako na svakoj edukaciji i sama nešto nauči od polaznika. „Na ovakvim edukacijama se bavimo načinom na koji smo kao stručnjaci, kao odrasli i kao društvo svi na neki način odgovorni da pružimo tu podršku djeci. Isto tako učimo razmišljati ne samo o tome koja znanja i vještine trebamo imati, nego i s čim dolazimo pred djecu - s kakvim stavovima i s kakvim predrasudama i s kakvim idejama o tome tko je ispred nas. I za kraj, da radimo na sebi, da radimo na odnosu s kolegama, da gradimo kulturu ustanova u kojima borave djeca na način da one pružaju najbolje moguće najkvalitetnije stručne usluge i da one budu dostupne svojoj djeci.“
UNICEF i POU „Korak po korak“ surađuju već dugi niz godina na ciljevima integracije i inkluzije te brojnim projektima i programima podrške romskoj djeci, djeci izbjeglicama i migrantima, djeci bez pratnje i djeci s teškoćama.
„Ova edukacija nas podsjeća na odgovornost koju imamo prema djeci. I prema sebi. Moramo raditi na sebi kako bismo bili bolji u svom poslu i doprinosili boljem društvu“, zaključuje Ivana Lokas Šćetko.
©UNICEF, 2025. “Informacije i stavovi navedeni na ovoj stranici pripadaju autorima i ne odražavaju nužno službeno mišljenje Schweizerische Eidgenossenschaft, Swiss-Europe Rapid Response Fund ili UNICEF-a. Ni Schweizerische Eidgenossenschaft, Swiss-Europe Rapid Response Fund ili UNICEF niti bilo koja osoba koja djeluje u njihovo ime ne može se smatrati odgovornim za korištenje informacija sadržanih u njima.
