Kako razgovarati s djecom o smrti voljenih osoba
Kako pomoći djetetu da se nosi s gubitkom drage osobe, tugom i teškim osjećajima
Smrt voljene osobe težak je i složen za odrasle osobe, no za djecu koja se s takvim događajem po prvi puta susreću to može biti zbunjujuće i može ih uznemiriti. I gubitak i tuga mogu imati značajan psihološki učinak na ljude. Gubitak je obično povezan s nečim što bi se moglo vratiti, dok tuga može biti nešto trajnije, poput razvoda ili smrti prijatelja ili člana obitelji. Ono što čini prevladavanje tuge nakon smrti tako teškim je proces spoznaje i prihvaćanja da se ta osoba neće vratiti.
Evo nekih prijedloga kako djetetu pružiti podršku u takvim trenucima i što možete očekivati dok prolaze kroz proces tugovanja.
Kako djeca tuguju?
Djetetova reakcija na smrt voljene osobe razlikuje se ovisno o njihovoj dobi i prijašnjim životnim iskustvima. Sva su djeca različita, a niže navedeni primjeri odgovora u skladu s dobi mogu se primijeniti na djecu različite dobi i intelektualnih sposobnosti.
Djeca mlađa od pet godina često ne razumiju da je smrt trajna i mogu pitati hoće li se osoba koja je umrla vratiti. Mogu pokazivati drugačija ponašanja, primjerice, odbijati se odvojiti od svojih roditelja/skrbnika ili pokazivati neka regresivna ponašanja poput mokrenja u krevet. Ta su ponašanja vrlo česta i obično prestaju nakon određenog vremena.
Djeca između 6 i 11 godina počinju shvaćati da je smrt nešto trajno (iako će se nekim šestogodišnjacima to i dalje biti apstraktno i/ili nerazumljivo) i mogu se brinuti da će drugi voljeni članovi obitelji i prijatelji umrijeti. Možda će početi postavljati više pitanja kako bi bolje razumjeli što se dogodilo. Svoju tugu mogu pokazati kroz ljutnju ili osjećati tjelesne simptome, poput boli u trbuhu i slično.
Adolescenti i mladi tinejdžeri u dobi od otprilike 12 godina shvaćaju da je smrt nepovratna i da se događa svima, uključujući i njih same. Često su zainteresirani za razumijevanje zašto se stvari događaju. Njihove reakcije će varirati i mogu uključivati apatiju, ljutnju, izrazitu tugu i probleme s koncentracijom.
Važno je imati na umu da ne postoji "ispravan" način tugovanja, niti određene faze u kojima bi se trebale pojaviti različite emocije ili ponašanja. Reakcije djece uvelike će se razlikovati ovisno o njihovoj dobi, o njihovim intelektualnim sposobnostima, o njihovom odnosu s osobom koja je umrla te o tome kako drugi članovi obitelji reagiraju te kulturi i društvu u kojem žive.
Kako da djetetu kažem da je preminula osoba koju voli?
Najvažnije je ne skrivati istinu i ne odgađati istinu. Prirodno je željeti zaštititi svoje dijete, ali najbolje je biti iskren. Ako svom djetetu kažete što se dogodilo, također ćete povećati njegovo povjerenje u vas i pomoći mu da se lakše nosi s gubitkom voljene osobe.
Pokušajte pronaći sigurno i tiho mjesto za razgovor sa svojom djecom i razmislite o tome što ćete reći. Zamolite djecu da sjednu s vama. Ako se radi o malom djetetu i ono ima omiljeni predmet, igračku ili tješilicu koju rado nosi, neka ih imaju uza sebe. Govorite polako i koristite rječnik u skladu s dobi i mogućnošću razumijevanja vašeg djeteta, često radite stanke kako biste djeci dali vremena da razumiju, a sebi vremena da upravljate vlastitim osjećajima.
Budite suosjećajni i iskreni s djecom svih uzrasta, ali budite posebno jasni s malom djecom i nemojte uključivati eufemizme ili metafore. Reći nešto poput "nekoga smo 'izgubili'" dodatno će zbuniti malo dijete jer neće razumjeti što to znači. Psihologinja dr. Lisa Damour preporučuje sljedeće: “Za odrasle je korisnije da toplo i nježno kažu: ‘Imam vrlo tužne vijesti za podijeliti. Tvoj djed je umro. To znači da je njegovo tijelo prestalo raditi i da ga više nećemo moći vidjeti.’ Roditeljima može biti teško koristiti tako izravan jezik, ali važno je biti iskren i otvoren.”
Djeci ćete morati dati vremena da prihvate ove informacije. Mala djeca mogu reagirati tako što će se činiti da ne slušaju. Budite strpljivi i pričekajte da pokažu da imate njihovu pozornost. Također budite spremni da će mlađa djeca uvijek iznova postavljati ista pitanja, kako u ovom trenutku tako i u danima i tjednima koji dolaze.
Neka se djeca mogu brinuti da su rekla ili učinila nešto što je uzrokovalo smrt. Djeca svih dobi mogu se osjećati krivima. Ako primijetite da se dijete tako osjeća ili ono s vama podijeli takve osjećaje, svakako ja jednostavno i jasno uvjerite da ništa što su ona rekla ili učinila nema veze sa smrću voljene osobe.
Je li u redu pokazati tugu pred djetetom?
Prirodno je i normalno pokazati tugu pred svojim djetetom. Pazite da vaša reakcija ne bude takva da uznemiri dijete, ali budite iskreni. Ako ste tužni i plačete recite im kako se osjećate i neka znaju da je u redu iskazivati svoje osjećaje i pokazati ih pred drugima. To će pomoći vašem djetetu da bolje prepoznaje svoje osjećaje i da zna da je u redu podijeliti kako se osjećamo s bliskim osobama.
Kako mogu pomoći svom djetetu da se nosi sa svojom tugom?
Tugovanje je važan način da se djeca i odrasli pomire s gubitkom voljene osobe. Za djecu je važno da budu uključena na bilo koji način koji smatrate prikladnim i u kojem se osjećaju ugodno. Žalovanje omogućuje vašem djetetu da prihvati smrt voljene osobe, odaju počast njihovu život i da se oproste.
Pronađite način da vaše dijete pokaže koliko mu je preminula voljena osoba značila. Možda može nešto nacrtati, pročitati pjesmu, nešto napisati o toj osobi ili otpjevati pjesmu.
Ako vaša obitelj pripada vjerskoj zajednici može biti korisno kontaktirati svog duhovnika koji bi vam mogao podržati u objašnjenju smrti i pružiti utjehu i vama i vašoj djeci.
Kako mogu zaštititi mentalno zdravlje svog djeteta nakon smrti voljene osobe?
Evo nekoliko važnih načina na koje možete pomoći svom djetetu da se osjeća bolje i zaštititi njegovo mentalno zdravlje:
- Neka odrasle osobe koje dijete dobro poznaje, koje voli i ima u njih povjerenja nastave djetetu pružati ljubav i brigu
- Dojenčad i mala djeca nastavljaju se osjećati sigurno i voljeno kroz fizički kontakt pun ljubavi, pjevanje, maženje i zagrljaje.
- Održavajte uobičajene životne rutine i strukturu koliko god je to moguće. Pokušajte se držati uobičajenog rasporeda dana s vremenom za aktivnosti, kao što su čišćenje, školske obveze, vježbanje i igra.
- Ako djeca pokazuju izazovno i/ili regresivno ponašanje, pokušajte shvatiti da je to njihov način pokazivanja onoga što ne mogu verbalizirati i nemojte ih kažnjavati.
- Pobrinite se da druga djeca u djetetovu životu budu obaviještena preko svojih učitelja ili roditelja o tome što se dogodilo, kako bi mogli djetetu pružiti podršku po povratku u školu.
Ne zaboravite se brinuti o vlastitoj fizičkoj i mentalnoj dobrobiti. Može biti teško pružiti podršku djeci dok se nosite s vlastitim osjećajima, zbog čega je vrlo važno da odvojite vrijeme za sebe i brinete se o sebi. Ne možete pomoći svojoj djeci ako vi niste dobro. Dovoljno spavajte, pravilno se hranite, krećite se, odvojite vrijeme za opuštanje (na primjer slušanjem glazbe) i imajte nekoga kome se možete obratiti za emocionalnu podršku. Pokušajte izbjegavati bilo kakve štetne postupke kao što je povećana konzumacija alkohola.
Ovaj članak proizlazi iz platforme „Suradnja za mentalno zdravlje i psihosocijalnu podršku (MHPSS). Za više informacija posjetite web stranicu MHPSS Collaborative.
