Kako siromaštvo utiče na djecu?

Niko nema koristi od siromaštva. Ali za djecu, čija se tijela, mozak i nervni sistem još uvijek razvijaju, uticaji siromaštva mogu imati posebno izražene posljedice  i, između ostalog, potencijalno dovesti do kašnjenja u razvoju, problema s mentalnim zdravljem, slabijeg kognitivnog razvoja i dugoročnih zdravstvenih problema. Odrasli koji su doživjeli siromaštvo u djetinjstvu podložniji su tome da će biti nezaposleni, raditi na slabije plaćenim poslovima, doći u kontakt sa sistemom krivičnog pravosuđa i suočavati se sa siromaštvom tokom života.

Sve ovo na kraju prouzrokuje znatne troškove za društvo u cjelini. Jedna analiza siromaštva u djetinjstvu u Sjedinjenim Američkim Državama, na primjer, pokazala je da svaki dolar utrošen na smanjenje siromaštva vodi uštedi od sedam dolara u pogledu ekonomskih troškova. U Ujedinjenom Kraljevstvu je procijenjeno da je izgubljena zarada, koja je rezultat posljedica siromaštva u djetinjstvu i koje kasnije negativno utiče na mogućnosti zapošljavanja, jednaka gubitku od 12 milijardi funti BDP-a godišnje – što čini skoro jedan odsto BDP-a ove zemlje.

Ipak, siromaštvo nije samo ekonomsko pitanje. S obzirom na ono što znamo o tome kako siromaštvo kratkoročno i dugoročno može preusmjeriti normalan razvoj djeteta, ono je i kriza javnog zdravlja.

Kako siromaštvo utiče na mozak?

Jedan od razloga zašto siromaštvo u djetinjstvu može ostaviti cjeloživotne posljedice jeste i taj što izaziva stres koji pogađa osjetljiv mozak i tijelo djeteta u razvoju. 

U zemljama kao što su, na primjer, Belgija, Hrvatska, Italija, Estonija i Poljska više od jedne trećine osmogodišnjaka kaže da su uvijek ili često zabrinuti zbog novca  kojim porodica raspolaže. Djeca, takođe, mogu „upijati“ stres svojih roditelja: studije su pokazale da već u ranom djetinjstvu beba doživljava fiziološki stres kao odgovor na stresnu reakciju svoje majke.

Kad su djeca izložena hroničnom stresu, to može dovesti do promjena u razvoju njihovog mozga. Dio mozga koji obrađuje emocionalne reakcije – amigdala – može imati pojačanu aktivnost u produženom trajanju, što dovodi do pretjerane reakcije na svakodnevne stresore. Hormoni stresa, poput kortizola, mogu inhibirati razvoj hipokampusa, dijela mozga koji je ključan za pamćenje i kognitivne procese, što djeci otežava da uče na efektivan način.

Druge promjene u prefrontalnom korteksu, bijeloj masi i drugim djelovima mozga mogu dovesti do toga da djeca izložena hroničnom stresu doživljavaju emocionalnu disregulaciju, koja se manifestuje kao hiper-budnost i poteškoće s izvršnim funkcijama.

Uzajamno povezani uticaji odrastanja u siromaštvu

Dio razloga zašto siromaštvo ima takav uticaj na djecu je zbog toga što se ono ukršta s drugim vrstama trauma ili ih uzrokuje. Djeca u siromaštvu mogu biti izložena većem riziku da dožive nepovoljna životna iskustva u ranoj dobi, kao što je, na primjer, nasilje u porodici tj. iskustva koja sama po sebi povećavaju rizik od razvoja depresije, anksioznosti ili zavisnosti o drogama.

Život u siromaštvu često podrazumijeva i druge oblike uskraćenosti.

Jedna od njih je da porodice koje žive u siromaštvu rjeđe imaju pristup svježoj i hranljivoj hrani. Istraživanja otkrivaju da su djeca koja žive u domaćinstvima u kojima postoji neizvjesnost u pogledu dostupnosti i kvaliteta hrane, u prosjeku, lošijeg opšteg zdravlja i da ostvaruju lošije akademske rezultate od djece koja žive u domaćinstvima u kojima je dostupnost hrane izvjesna. Ovo je jedan od razloga zašto programi koji obezbjeđuju užinu ili ručak djeci iz porodica s niskim prihodima pokazuju pozitivne rezultate – djeca koja dobijaju obroke u školi bolje napreduju u mlađoj odrasloj dobi, što povećava vjerovatnoću da nastave s obrazovanjem. Osim toga, smanjuje se rizik od zdravstvenih dijagnoza, dok se njihovi budući prihodi znatno povećavaju. 

Tu su i faktori koji se tiču životne sredine. Na primjer, djeca koja žive u siromaštvu češće žive u naseljima s višim nivoima zagađenja vazduha, za koje znamo da takođe negativno utiče na njihov razvoj.

Konačno, siromaštvo se često ukršta i s drugim izazovima. Djeca koja žive u siromaštvu češće dolaze iz nevećinskih zajednica koje se suočavaju s diskriminacijom, poput romskih, migrantskih ili izbjegličkih zajednica. Takođe, postoji veća vjerovatnoća da njihovi roditelji nisu državljani zemlje u kojoj žive.

Rješavanje pitanja siromaštva djece i socijalne isključenosti prioritet je UNICEF-a u regionu Evrope i Centralne Azije. UNICEF podržava vlade u naporima da utvrde ko su i gdje su djeca koja žive u siromaštvu i kakva je podrška potrebna njima i njihovim porodicama.

Finansijsko blagostanje u djetinjstvu nije statičnog karaktera. Promjene unutar domaćinstva (kao što je gubitak posla) i vanjski faktori (kao što su prirodne katastrofe) mogu uzrokovati i postepene i drastične promjene po dobrobit djece. UNICEF podržava zemlje u regionu da iskoriste tehnologiju i nove pristupe za češće praćenje dobrobiti djece kako bi se vladama omogućilo da brže i učinkovitije reaguju.

Mehanizmi socijalne zaštite, uključujući materijalna davanja, igraju ključnu ulogu u zaštiti djece i njihovih porodica od siromaštva i njegovih štetnih uticaja na sve aspekte života. Dobro osmišljeni i dobro finansirani sistemi socijalne zaštite mogu izvući djecu iz siromaštva, olakšati pristup uslugama i mogućnostima i ublažiti posljedice šokova, ali i katastrofa koje bi djecu i njihove porodice mogle gurnuti u siromaštvo.