Šta je „stodnevni kašalj“?

Nadimak za veliki kašalj (ili pertusis) govori nam mnogo: s obzirom na to koliko dugo ova respiratorna infekcija može uzrokovati simptome, veliki kašalj se često naziva „stodnevnim kašljem“.

Veliki kašalj je veoma zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Bordetella pertussis. Najčešće se širi kašljanjem ili kijanjem.

Simptomi velikog kašlja obično se javljaju između sedam i deset dana nakon infekcije i često uključuju curenje iz nosa i blago povećanu temperaturu. Najpoznatiji simptom je, međutim, napad kašlja koji se završava karakterističnim zvukom „hripanja“. (Ovdje možete poslušati kako to zvuči).

Da li je veliki kašalj opasan?

Može biti, naročito kod beba i male djece. Nevakcinisano novorođenče koje oboli od velikog kašlja ima 5% šanse da doživi teške zdravstvene komplikacije koje mogu dovesti do smrti.

Prije nego što je vakcina postala široko dostupna, veliki kašalj bio je vodeći uzrok smrti beba i male djece širom svijeta. Otprilike 10% zaražene djece je umiralo, zbog čega je velika kašalj smatran smrtonosnijim od malih boginja i dječje paralize zajedno.

Čak i danas, veliki kašalj svake godine ubije više od 150.000 djece mlađe od pet godina. Većina te djece nije vakcinisana.

Jedan od problema je što, umjesto da kašlje, odojče može prestajati da diše. To može dovesti do napada i dugoročnog oštećenja mozga.

Obolijevanje od velikog kašlja (i zašto svjedočimo povećanom broju slučajeva)

Ukupne stope obolijevanja od velikog kašlja i smrtnih slučajeva uzrokovanih njime opali su na globalnom nivou zahvaljujući 75 godina učinkovite vakcinacije protiv ove bolesti. Danas 84 posto odojčadi širom svijeta prima sve tri preporučene doze vakcine protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DTP).

Međutim, u nekim djelovima svijeta stopa obolijevanja od velikog kašlja je porasla. Ovo uključuje zapadnu Evropu, Australaziju, djelove Sjeverne Amerike, koje karakteriše visok dohodak, i južnu podsaharsku Afriku.

Godine 2024. došlo je do pojave obolijevanja velikog kašlja i sve većeg broja slučajeva ove bolesti i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Državama i širom Evrope. Smrtnih slučajeva bilo je i među bebama.

Jedan od razloga za ove epidemije je nedostatak potpune pokrivenosti vakcinacijom u svim populacijama.

Zašto je vakcina protiv velikog kašlja najbolja zaštita?

Najefikasniji tretman za veliki kašalj su antibiotici koji ubijaju bakterije koje uzrokuju infekciju. Ali, antibiotici ne mogu uvijek ublažiti simptome. Osobe s velikim kašljem takođe mogu biti zarazne oko tri nedjelje, što je veliki period za njeno širenje i mogućnost zaraze. Kao rezultat toga, najbolja zaštita od velikog kašlja je vakcinacija. Veoma efikasna vakcina protiv velikog kašlja prvi put je formulisana prije 75 godina. Četrdesetih godina prošlog vijeka kombinovana je s inaktiviranim bakterijama koje uzrokuju difteriju i tetanus, čime je  stvorena DTP vakcina.

Visoko učinkovita i sigurna, DTP vakcina pruža 98% zaštite od infekcije velikim kašljem. Danas se procjenjuje da DTP vakcina spašava oko 13 miliona ljudi godišnje od smrti od pertusisa.

I neposredni i dugoročni rezultati vakcinacije u spašavanju života djece su impresivni. Nakon globalnog uvođenja DTP vakcine, smrtnost od pertusisa smanjena je 157 puta do 1970. U Holandiji, na primjer, skoro jedan od svakih 25 smrtnih slučajeva koji su se dogodili prije 20. godine života bio je uzrokovan velikim kašljem. Nakon uvođenja vakcine. 1954. godine, svega jedan od 5.000 smrtnih slučajeva mogao se pripisati ovoj bolesti.

Brojne velike studije  nisu pronašle dokaze da DTP vakcina uzrokuje autizam, poremećaje imunog sistema ili probleme u razvoju.

Nuspojave vakcine protiv velikog kašlja

Iako su nuspojave rizik u slučaju DTP vakcine, kao i kod drugih vakcinacija i ljekove, nuspojave su obično blage i privremene. One su takođe mnogo češće kod starijeg oblika vakcine, zvanog DTwP, nego kod novijeg oblika – DTaP.

Starija DTwP vakcina je prvi put formulisana 1940-ih i koristila je cijele inaktivirane bakterije pertusisa. Iako je ova formulacija veoma učinkovita i sigurna, ipak nosi veći rizik od blagih, privremenih nuspojava u poređenju s novijim formulacijama. Kod odojčadi i djece najčešće reakcije na ovu stariju DTwP vakcinu su groznica i razdražljivost (kod 40% do 75% djece), pospanost (javlja se u 33% do 62% slučajeva) i privremeni gubitak apetita (od 10% do 35% slučajeva). Crvenilo i otok na mjestu uboda takođe su česti. Ozbiljnije neželjene reakcije izuzetno su rijetke.

Uprkos većem riziku od privremenih i blagih nuspojava od novije DTaP vakcine, DTwP vakcina takođe nudi veću zaštitu od pertusisa. To je vakcina koja se najčešće koristi u zemljama s niskim i srednjim prihodima.Novija, DTaP vakcina, stvorena 1980-ih, u mnogim slučajevima koristi manje i pročišćene fragmente inaktiviranih bakterija pertusisa. Ova vakcina je takođe efikasna, a rizik od neželjenih efekata je manji. Za noviju vakcinu, na primjer, rizik od groznice je oko 20%. Međutim, privremeni otok i crvenilo na mjestu injekcije su i dalje česti. Mada je to vakcinacija izbora u većini zemalja s visokim dohotkom, postoje i neke naznake da možda ne nudi toliko zaštite kao DTwP vakcina, iako jeste učinkovita.

Za bilo koju vrstu vakcinacije rizici od nuspojava moraju se odmjeriti u odnosu na rizik od dobijanja velikog kašlja, koji može uključivati upalu pluća, oštećenje mozga i smrt.

Kad treba primiti vakcinu protiv velikog kašlja?

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se prva doza daje odojčadi u dobi od šest sedmica, druga doza između 10. i 14. sedmice života, a treća od 14. do 18. sedmice. Četvrta doza daje se u dobi od 15 do 18 mjeseci, a peta doza se daje u dobi od četiri godine.

Kako bi se zaštitile bebe koje su premlade da bi primile vakcinu zbog uboda igle, trudnicama se takođe preporučuje vakcinacija protiv velikog kašlja. Razlog je što vakcinacija u trudnoći nudi 90% zaštite bebi u periodu između rođenja i mogućnosti da primi prvu dozu vakcine. Nema naznaka da primanje DTP vakcine u trudnoći predstavlja bilo kakav rizik od oštećenja fetusa.

Naša zaštita od DTP vakcine opada kako starimo. To znači da se preporučuje i da drugi staratelji koji provode vrijeme s djecom, kao što su bake i djedovi ili drugi pružaoci usluga brige o djeci, prime dodatnu tj. buster dozu.