Smrtonosni virus koji uzrokuje dječju paralizu
Vakcinacija je smanjila prevalenciju dječje paralize za 99 odsto, spasivši više od 1,5 miliona života. Epidemije su, pak, podsjetnik da ova bolest ostaje opasnost za djecu širom svijeta dok se potpuno ne iskorijeni.
Poliomijelitis ili polio, tj. dječju paralizu, uzrokuje izuzetno zarazan virus. Najčešće se prenosi fekalno-oralnim putem ili preko kontaminirane vode ili hrane. Zbog toga se slučajevi dječje paralize najčešće viđaju u područjima koja nemaju pristup bezbjednoj vodi i pouzdanoj sanitaciji, kao i u područjima s nižim obuhvatom imunizacijom.
Svako ko nije vakcinisan može se zaraziti virusom dječje paralize i prenijeti ga. Međutim, poliomijelitis je najčešći kod djece mlađe od pet godina. Ne postoji lijek – samo prevencija u obliku vakcine protiv dječje paralize.
Kod devedeset odsto onih koji obole od poliomijelitisa, simptomi su blagi ili nepostojeći. Ovo, zajedno sa periodom inkubacije koji može trajati više od mjesec dana, olakšava širenje bolesti. Ako se pojave, simptomi mogu uključivati groznicu, ukočenost vrata, umor, glavobolju, povraćanje i bol. Kod oko tri na 100 zaraženih, poliomijelitis može uzrokovati meningitis ili upalu mozga.
Simptomi dječje paralize vremenom nestaju kod trideset odsto onih koji obole od poliomijelitisa, da bi se vratili godinama kasnije – obično 10 do 40 godina nakon infekcije. Ovo stanje, nazvano post-polio sindrom (PPS), uključuje slabljenje i trošenje (atrofiju) mišića, umor i bolove u zglobovima i mišićima.
Polio uzrokuje paralizu kod otprilike jedne osobe od 200 zaraženih osoba. Ova paraliza je nepovratna i doživotna, a do deset odsto onih koji su paralizovani mogu umrijeti zbog paralize disajnih mišića.
Do sredine 20. vijeka epidemije dječje paralize postajale su sve češće. Prije uvođenja vakcine protiv dječje paralize, svake godine umiralo je ili ostajalo paralizovano desetine hiljada ljudi, većinom djece, usljed ove bolesti.
Priča o uspjehu vakcine
Prva djelotvorna vakcina protiv poliomijelitisa napravljena je ranih 1950-ih, a ljekar koji ju je razvio bio je toliko uvjeren u njenu sigurnost da ju je prvo testirao na sebi i svojoj porodici. Godine 1954, ovu inaktiviranu vakcinu protiv poliomijelitisa (IPV) primilo je više od 1,5 miliona djece u Finskoj, Kanadi i Sjedinjenim Državama. Ovi testovi su dodatno dokazali da je vakcina protiv poliomijelitisa i sigurna i djelotvorna.
Nekoliko godina kasnije razvijena je i druga vrsta vakcine − oralna polio vakcina (OPV). Testovi na više od 10 miliona djece dokazali su da je i oralna vakcina sigurna i djelotvorna.
Iako su ove vakcine spasile hiljade života, nije im svaka zemlja imala jednak pristup i mnoga djeca su ostala nevakcinisana. Čak i 1980-ih, više od 350.000 ljudi širom svijeta, većinom male djece i beba, obolijevalo je od dječje paralize svake godine.Partneri poput UNICEF-a, Svjetske zdravstvene organizacije, nacionalnih vlada i drugih okupili su se 1988. godine kako bi pokrenuli Globalnu inicijativu za iskorjenjivanje poliomijelitisa. Zahvaljujući globalnom uvođenju vakcine protiv poliomijelitisa od strane ove alijanse, globalne stope slučajeva značajno su opale.
Od 1988. godine broj slučajeva dječje paralize smanjen je za 99 posto. Spašeno je oko 1,5 miliona života, a 20 miliona ljudi je izbjeglo paralizu.
Kao partner Globalne inicijative za iskorjenjivanje poliomijelitisa, UNICEF pomaže u vakcinaciji više od 400 miliona djece protiv dječje paralize svake godine. UNICEF, takođe, upravlja nabavkom i distribucijom više od milijardu doza vakcine godišnje – što je više od polovine ukupnog broja doza na globalnom nivou.
Je li dječja paraliza još uvijek prisutna?
Uprkos ovom izuzetnom uspjehu, dječja paraliza i dalje postoji. Ona predstavlja poseban rizik u zajednicama s niskim stopama imunizacije, kao što su zajednice u kojima su zdravstvene usluge poremećene i u područjima u kojima nedostaju funkcionalni sistemi za vodu i sanitaciju.
To znači da rizik od dječje paralize može biti još jedna prijetnja za djecu koja proživljavaju rat i sukobe.
U Ukrajini se dječja paraliza vratila neposredno prije eskalacije rata, pri čemu je jedno dijete paralizovano, a devetnaestoro je bilo pozitivno na ovaj virus do kraja 2021. Kako bi se izbjegle dalje epidemije, UNICEF je pomogao nabavku i isporuku nekoliko miliona doza vakcine protiv dječje paralize za djecu u Ukrajini. Od 2023. godine, u ovoj zemlji je više od 80 odsto obuhvata vakcinacijom. No, kako bi se spriječilo izbijanje epidemije, potrebno je dostići nivo od 95 odsto obuhvata.
Ranije ove godine, desetomjesečna beba je doživjela paralizu usljed polija u Pojasu Gaze – što je predstavljalo prvi registrovani slučaj obolijevanja od ove bolesti u Gazi u više od 25 godina. Polio je takođe pronađen u otpadnim vodama Gaze. Kao odgovor, UNICEF i drugi partneri su se mobilizovali kako bi se vakcinisalo oko 560.000 djece u Pojasu Gaze.
Poliomijelitis je takođe endemična bolest u Pakistanu i Avganistanu, a nedavno su zabilježeni slučajevi ove bolest i u drugim zemljama, uključujući Sudan.
Međutim, dječja paraliza nije samo rizik za djecu u ovim zajednicama. Sve dok se potpuno ne iskorijeni, ona će predstavljati prijetnju djeci širom svijeta. Razlog je taj što se brzo i tiho širi, što znači da jedan slučaj može brzo prerasti u stotine – pri čemu kod nekih oboljelih ostavlja doživotne posljedice
