Zašto odlaganje vakcinacije može biti štetno za djecu?

Velika većina djece širom svijeta vakciniše se u preporučeno vrijeme. Gotovo 17 od 20 odojčadi, na primjer, primilo je tri preporučene doze vakcine protiv difterije, tetanusa i pertusisa (DTP). Međutim, neke porodice razmatraju promjenu ili odlaganje u odnosu na trenutni raspored vakcina jer vjeruju da je to sigurnije za njihovo dijete.

Ipak, alternativni ili odloženi kalendar vakcinacije može dovesti djecu u opasnost. Nema dokaza da odlaganje imunizacije nudi bilo kakvu korist po zdravlje djece, niti kratkoročno niti dugoročno.

Evo šta danas znamo o vakcinaciji, a naročito o alternativnim kalendarima vakcinacije.

1. Vakcine za djecu su u velikoj mjeri bezbjedne, dok bolesti od kojih štite nisu.

Više od 75 godina naučnici su pomno proučavali kratkoročno i dugoročno zdravlje i razvoj stotina miliona vakcinisane djece širom svijeta. Tokom svih tih godina i miliona slučajeva nisu pronađene nikakve vjerodostojne veze između vakcina i autizma, autoimunih poremećaja ili bilo kog drugog dugotrajnog zdravstvenog stanja. Vakcinacija takođe ne povećava rizik od obolijevanja od drugih zaraznih bolesti. U stvari, postoje dokazi da vakcine mogu pomoći imunom sistemu u borbi protiv virusa koji izazivaju bolesti protiv kojih djeca nisu vakcinisana.

Kada se nuspojave od vakcinacije i jave, obično su blage i privremene, poput otoka na mjestu injekcije. Teže nuspojave, poput anafilaksije (alergijske reakcije), izuzetno su rijetke. Na primjer, šansa da doživite anafilaksiju nakon DTP vakcine iznosi jedan naprema milion. Svaki rizik od vakcinacije takođe se mora odmjeriti u odnosu na rizike koji se vezuju za bolesti od kojih štite. Na primjer, ako nevakcinisano novorođenče oboli od velikog kašlja, šanse da doživi teške zdravstvene komplikacije  koje mogu dovesti do smrti iznose jedan naprema 20. Ako nevakcinisano dijete oboli od malih boginja, suočava se sa šansom da jedno dijete od 500 djece  umre  ako se nalazi u zemlji sa srednjim ili višim dohotkom. U nekim populacijama, u zemljama s nižim dohotkom, rizik od smrti djeteta koje nije vakcinisano mnogo je veći.

To znači da je rizik od zdravstvenih komplikacija od bolesti mnogo, mnogo puta veći od rizika od vakcina.

2. Ako se vakcine daju sa zakašnjenjem, djeca nisu zaštićena od bolesti kada im je zaštita najpotrebnija.

Budući da je njihov imuni sistem još uvijek u najranijim fazama razvoja, bebe i djeca su manje zaštićeni od virusa i drugih bolesti u poređenju sa zdravim odraslim osobama. Njihova tijela i organi još uvijek se razvijaju, što može značiti da bolest koja uzrokuje blage simptome kod zdrave odrasle osobe – kod djeteta može ostaviti teške zdravstvene komplikacije. Vakcinacija pomaže da se nadoknadi ova ranjivost tako što „uči“ imuni sistem kako da prepozna određene bolesti i da se bori protiv njih. 

Zbog toga su mala djeca i bebe najčešće žrtve smrtonosnih ishoda bolesti poput velikog kašlja i malih boginja. Najbolja zaštita od komplikacija i smrti od ovih bolesti su vakcine. Čekanje na vakcinaciju bebe ili djeteta protiv ovih bolesti povećava rizik od toga da se teško razbole ili čak umru, ako su izloženi virusu i kada se to desi.

Dovoljno je da samo pogledamo ukupne stope smrtnosti djece da bismo shvatili kakav su uticaj vakcinacije imale na spašavanje života. Godine 1990, oko 93 na svakih 1.000 djece umiralo je prije pete godine. Danas je stopa smrtnosti jednaka trećini tog broja – 37 djece na 1.000. Značajne zasluge za ovo pripadaju globalnim programima vakcinacije.

Zapravo, tokom posljednjih 50 godina, vakcinacije su spasile 154 miliona života. Većina njih – tačnije 101 milion života – bili su životi beba.

Imajući u vidu da su djeca podložnija bolestima što su mlađa, važno je da se vakcinišu na vrijeme i da se vakcine ne odlažu.

3. Nema potrebe da se vakcine odlažu kako bi se smanjio broj antigena.

Neki ljudi pogrešno vjeruju da se redovnim kalendarom vakcinacije u isto vrijeme unosi previše antigena bebi ili malom djetetu, i da to može biti loše za njih. Ovo nije istina.

Antigeni su sitni djelovi virusa ili bakterija koji, kad se unesu u tijelo, izazivaju imuni odgovor. U tome je suština djelovanja vakcina.

Antigeni su svuda – čak i u porođajnom kanalu kroz koji beba prolazi. U stvari, broj antigena kojima je dijete izloženo bilo kojom vakcinom, ili bilo kojom preporučenom kombinacijom vakcina, daleko je manji od onoga čemu je svakodnevno izloženo u svom okruženju.

Imuni sistem bebe nevjerovatno je otporan, sposoban da odgovori na stotine i hiljade antigena, bakterija i alergena svakog dana. Primanje nekoliko vakcina istovremeno nije opterećenje po njihov imuni sistem i ne predstavlja rizik. Procijenjeno je da je imuni sistem novorođenčadi tako pametno dizajniran da može bezbjedno i efikasno da odgovori na 10.000 modernih vakcina koje bi se dale u isto vrijeme.

Zbog toga su studije otkrile da djeca koja su primila vakcinu imaju isti ukupni nivo prethodnog izlaganja antigenu kao i djeca koja nisu vakcinisana. Vakcine ne preopterećuju imuni sistem – one mu jednostavno pomažu u prepoznavanju i borbi protiv određenih bolesti bez dodatnog opterećenja.

Takođe vrijedi zapamtiti da je broj antigena u vakcini mnogo manji od onoga čemu je dijete izloženo kada je izloženo samoj bolesti.

Osim toga, broj antigena kojima su djeca izložena u vakcinama je vremenom opao. Broj vakcina koje se redovno nude porastao je u posljednjih nekoliko decenija, ali je ukupan broj antigena u ovim vakcinama pao s više od 3.200 na 320.

4. Primanje više vakcina odjednom ne slabi imuni sistem djeteta.

Nema dokaza  da broj vakcina koje se djeci daju ili antigena u njima povećava rizik od infekcija ili bilo kakvih zdravstvenih stanja.

Više studija je proučavalo da li su vakcinisana djeca manje ili više podložna tome da će se razboljeti od bolesti protiv koje nisu vakcinisana, u poređenju s nevakcinisanom djecom.

Takve studije uglavnom su otkrile da djeca koja primaju vakcine nisu sklonija tome da će se razboljeti od nepovezanih infekcija nego djeca koja nisu vakcinisana. U stvari, rizik je značajno smanjen.

Na primjer, tokom tri mjeseca nakon što su primila vakcinu protiv malih boginja, zaušaka i rubele (MMR), vakcinisana djeca nisu bila sklonija tome da će dobiti nepovezanu bakterijsku ili virusnu infekciju u odnosu na djecu koja nisu bila vakcinisana. Ovo ukazuje na jednu vrstu unakrsne zaštite, jer vakcine mogu indirektno štititi i od drugih infekcija, dodatno jačajući imunu odbranu djeteta. Druga studija pokazala je da tromjesečna djeca koja su primila vakcinu protiv difterije, velikog kašlja, tetanusa, HiB i poliomijelitisa u isto vrijeme imaju manju vjerovatnoću da će kasnije razviti nepovezane infekcije nego djeca koja nisu vakcinisana.

5. Količina aluminijuma koja se koristi u vakcinama prema uobičajenom preporučenom kalendaru bezbjedna je i ne mora se „razvlačiti“ na duži period.

Aluminijum se u vakcinama koristi od 1926. godine i to kao „adjuvans“, koji pomaže imunom sistemu da reaguje na vakcinu, na primjer, malo dužim zadržavanjem vakcine na mjestu ubrizgavanja. Iako može uzrokovati lokalne, kratkoročne reakcije poput otoka, tokom skoro 100 godina istraživanja nisu pronađeni razlozi za zabrinutost zbog čestih, teških ili dugotrajnih efekata, uključujući i one koji imaju veze sa neurotoksikološkim aspektom.

U međuvremenu, studije su otkrile da u krvotoku djece koja su vakcinisana i djece koja nisu nema razlike u količini aluminijuma.

Aluminijum je prirodni element koji dolazi iz Zemljine kore. Ima ga svuda, uključujući i hranu i vodu. Kao odrasli, mi hranom normalno unosimo 5 do 10 mg aluminijuma dnevno, u poređenju s prosjekom od 0,125 do 0,5 miligrama aluminijuma po dozi vakcine. Bebe i djeca takođe unose aluminijum. Nalazi se u mliječnim formulama za odojčad i hrani za bebe, kao i u drugim svakodnevnim sastojcima, poput praška za pecivo.

Istina je da naše tijelo apsorbuju mnogo manje aluminijuma kad ga jedemo nego kada ga ubrizgamo. Međutim, čak i kad se ubrizgava, mi smo veoma efikasni u eliminaciji aluminijuma iz naših sistema. Nakon što uđe u krvotok, aluminijum se eliminiše putem bubrega. Nakon 24 sata, iz našeg tijela eliminiše se 50 odsto aluminijuma, 85 odsto eliminiše se u roku od dvije sedmice, a 96 odsto u roku od tri godine. Tijelo brzo i bezbjedno obrađuje malu količinu aluminijuma koja se koristi u vakcinama.

Naravno, velike količine bilo koje supstance, uključujući i aluminijum, mogu biti štetne. Vakcine, pak, koriste samo male, bezbjedne količine aluminijuma da pomognu u jačanju imunog odgovora. Ovo nije karakteristično samo za aluminijum: čak i konzumiranje previše vode ili kiseonika može ubiti. Iz tih razloga su javne zdravstvene vlasti utvrdile granice nivoa aluminijuma u vakcinama, pri čemu se takođe uzelo u obzir da se nekoliko vakcina može dati odjednom.